KUĆANCI

Neizmjernu ljubav koja je prevladala sve teškoće, ali i donijela puno sretnih dana, svečano i dostojanstveno obilježili su supružnici Jozo i Anica Živković iz Kućanaca.

Pedesetu godišnjicu zajedničkog života u bračnoj zajednici obilježili su misom u crkvi sv. Mateja apostola i evanđelista u Kućancima te velikim slavljem u mjesnom domu, okruženi članovima rodbine, prijateljima i susjedima. Njih čak 130 nazočilo je proslavi zlatnog pira supružnika Živković.

Misno slavlje u prepunoj crkvi predvodio je fra Zoran Bibić, gvardijan franjevačkog samostana u Našicama, inače Aničin nećak, koji je tom prilikom čestitao slavljenicima te podsjetio na važnost sakramenta braka, vjere i zajedništva, ali i uzajamnog poštovanja i razumijevanja. Anica i Jozo na svečanom misnom slavlju obnovili su bračne zavjete i ponovno, drugi put u životu, obećali ljubav jedno drugom. Bračne zavjete obnovili su pred vlč. Slavkom Kovačevićem, župnikom Župe sv. Grgura Velikog Šljivoševci.

Anica i Jozo vjenčali su se davne 1969. godine u crkvi sv. Vida u Šaptinovcima, u selu iz kojeg je Anica, a gdje su se i upoznali.

- Jozo je dolazio k rodbini u Šaptinovce i tako smo se počeli viđati. U to vrijeme bilo se teško viđati jer nismo bili iz istog sela, pa smo se kratko ‘zabavljali‘. Kad sam se udala, nisam se zaposlila, nego sam brinula o domaćinstvu, a suprug je radio kao zidar. Jedno vrijeme je imao i građevinski obrt, a poslije se okrenuo poljoprivredi. Obrađivali smo zemlju i držali krave. Sada smo u zasluženoj poljoprivrednoj mirovini i uživamo – kazala je 69-godišnja Anica. Dodala je da su kroz život i životne probleme išli hrabro i s vjerom.

- Hvala dragom Bogu da smo ostali zajedno, iako nemamo djece. U svim nedaćama treba dići glavu, jer život ide dalje. Nije nam bilo lako, ali smo izdržali, jer smo gledali u budućnost - navodi 69-godišnja Anica.

Iako nisu mogli otkriti neki poseban recept za uspjeh u braku, osam godina mlađa Anica istaknula je da su važni sloga, razumijevanje, poštovanje, a u rješavanju razmirica, "odlučno je popuštanje supruge".

- Mora se razgovarati i dogovarati. Sve radimo u dogovoru, i jedno drugome pomažemo. Naravno, jako je važno popuštanje. Bilo to muško ili žensko, koje god tvrdoglavo zapne, žena bi trebala prva popustiti – pojasnila je Anica.

Dodala je da su sretni, zadovoljni i zahvalni što su mogli zlatni pir proslaviti okruženi dobrim ljudima i lijepim željama. S.Fridl