Magazin
TEMA TJEDNA: SMISAO I BESMISAO ŠTRAJKA (I.)

Od prava na veće plaće do teatra apsurda
Objavljeno 30. studenog, 2019.
Sindikalni trojanski konj: Priča koja je od početka bila puno više od pitanja plaća i koeficijenata

Najduži štrajk prosvjetara u Hrvatskoj otvorio je niz bitnih pitanja, uostalom kao i mnogi dosadašnji, seljaka, škverana i drugih, a samim time zbunio i dio učitelja i profesora, kao i javnosti. Jer pitanje je do kada je i kako sa štrajkovima moguće ići s obzirom na hrvatske zakone i koje su posljedice, a kolika dobit za štrajkaše.

Kao prvo, kada je u pregovorima sindikata i Vlade došlo do prijedloga o povećanju osnovice plaća, prosvjetari ni na to nisu pristali, uz obrazloženje o nastavku štrajka - sada zbog borbe za dostojanstvo profesije. Onda su sindikalni čelnici posljedni prijedlog Vlade ponudili svojem članstvu na referendumsko odlučivanje u srijedu i četvrtak, pa je rezultat svega bio NE vladinoj ponudi. Nakon svega, neke stvari i dalje ostaju nejasne, napose one o zakonskoj (ne)regulativi takvog štrajka, na što je teško odgovoriti i samim stručnjacima za radno pravo. No još je otpočetka jasno da se štrajk može zaustaviti samo kompromisom i dogovorom obiju strana. Nažalost, tijekom više od 30 dana štrajka, sindikati nisu odustajali od povećanja koeficijenata za 6,11 posto, a Vlada nije odustajala od svoje ponude, koja uključuje i povećanje koeficijenata, ali ne odmah u traženom iznosu, nego nakon šire i dublje analize toga naslijeđenoga problema. U takvom kontekstu, dodatno podgrijavanom od većine medija, uglavnom se sve pretvorilo u farsu, koja očito više nema veze s plaćama i koeficijentima. Sad je pak u priču ušla i "galama" o povrijeđenom dostojanstvu, što, zdravorazumski gledajući, ipak nije razlog za štrajk, nego više za prosvjede pred Vladom! Naime, institut štrajka kao razlog ne poznaje "povredu dostojanstva". Također, ako se štrajkaši ne slažu što je Vlada povećala plaće i drugima, to također može biti razlog za prosvjede, ali ne i za štrajk, jer im je Vlada dala povećanje bez obzira na to koliko ono iznosilo. Uostalom, štrajk i košta. Prema podatcima Ministarstva znanosti i obrazovanja, ukupan bruto dnevni trošak za zaposlene u obrazovanju državu stoji oko 30 milijuna kuna, a toliko se "gubi" ako svih 68 tisuća zaposlenih štrajka, a štrajk im je plaćen. Gubitak se stoga zbraja u milijardama kuna.

FINSKI POUČAK
U cijeloj toj zavrzlami pitanje je i je li učenicima štrajkom narušeno ustavno pravo na obrazovanje? Odgovor je kratak - jest, narušeno je! Jer ustavno pravo na redovito obrazovanje ispred je prava na štrajk, uostalom kao i pravo na rad.

U mnogim zemljama štrajk nastavnika je zabranjen bez obzira na zakonima propisano pravo na štrajk - nastavnici mogu štrajkati i boriti se za svoja prava izvan svoga radnog vremena. Pravo djece na redovito obrazovanje nije sažeto samo u lokalnom zakonu ili našem ustavu, nego je zajamčeno i Europskom konvencijom o ljudskim pravima. Zabranjeno je štrajkati, primjerice, nastavnicima u Njemačkoj, Finskoj... Ako to pak nije regulirano na spomenuti ili neki drugi način, dolazimo do problema - ako štrajk predugo traje, učenici će morati nadoknađivati nastavu, iako u konkretnom slučaju još uvijek nije jasno određeno kako.

Sve to vrlo jasno i plastično objašnjava i Mario Nakić, poduzetnik, web developer i osnivač Liberala.hr. Kako navodi, Sindikat prosvjetnih radnika Finske, u koji je učlanjeno čak 95 posto finskih učitelja i profesora, pozvao je 2015. godine svoje članstvo da sudjeluje u velikom općem štrajku finskih sindikata. Učitelji su jednog petka zatvorili škole i pridružili se velikom sindikalnom prosvjedu u Helsinkiju. Sindikat u svome pozivu napominje da će on snositi troškove kazne za svakog svoga člana koji sudjeluje u štrajku. Da, štrajk prosvjetnih djelatnika u Finskoj zakonom je zabranjen i za svaki dan koji provedu u štrajku nastavnici moraju platiti kaznu. Ako njihov štrajk potraje duže, zakon predviđa izvanredne otkaze. Razlog takvog zakona? Ništa i nitko ne smije blokirati ustavom i Konvencijom o pravima djeteta zajamčeno pravo djece na obrazovanje, objašnjava na finskom "poučku" situaciju Nakić.

Nakić je spomenuo Finsku zato što su mnogi hrvatski mediji koji podupiru štrajk hrvatskih prosvjetnih radnika u više navrata upućivali na finski školski sustav kako bi nam trebao biti uzor, te naveo: "Ja se slažem, ali hajdemo onda uzeti finske zakone koji reguliraju školstvo i prenijeti ih ovamo. Finska ima 30 posto više učenika po nastavniku nego Hrvatska i finski učitelji primaju od 5 do 10 posto nižu plaću od finskog nacionalnog prosjeka. Kad bismo mi primijenili finski model, Ministarstvo prosvjete i znanosti moralo bi otpustiti 30 posto zaposlenih u školstvu i sniziti plaće prosvjetnim radnicima tako da im prosjek bude 5900 kuna neto. Osim toga, ovi koji štrajkaju već mjesec dana morali bi dobiti otkaze", zaključio je iz svega Nakić.

Tako rigorozna pravila protiv štrajka prosvjetnih radnika nisu samo u Finskoj. Njemačka zabranjuje zakonom štrajk djelatnika u svim javnim službama. Ondje se četvero nastavnika žalilo Ustavnom sudu, koji je odbio njihovu žalbu s obrazloženjem: "Pravo na štrajk javnih službenika dovelo bi do lančane reakcije vezane uz strukturu javne službe i potkopalo bi fundamentalne principe države", zaključio je Andreas Vosskuhle, predsjednik Ustavnog suda. Njemački ustavni sud također je odbio tvrdnju da zabrana štrajka javnim službenicima krši njihovo pravo na štrajk. Sud smatra da je pravo djece na obrazovanje, zajamčeno Europskom konvencijom o ljudskim pravima, iznad prava na štrajk. U SAD-u je također javnim službama, napose zaposlenicima vlade SAD-a, zabranjeno štrajkati.

A kako je to uređeno u Hrvatskoj, objasnimo nešto šire. Naime, i Ustav RH jamči djeci pravo na obrazovanje, ali nema zakona koji će to pravo provoditi u djelo. Zakon o javnim službenicima i namještenicima ne predviđa nikakve kazne za štrajk, kolektivni ugovori s državnim službenicima također ne zabranjuju štrajk, tako da hrvatske javne službe to itekako koriste. Gotovo da ništa ne sprječava nastavnike (osim neke "iznuđene" uredbe Vlade) da štrajkaju, ako žele, i cijele godine. Protekli dani u štrajku bit će im vjerojatno čak i plaćeni. Naravno, nitko ne kaže da učitelji nemaju pravo prosvjedovati, tražiti veće plaće ili što god požele, ali ne bi to smjeli raditi tijekom radnog vremena. Za to postoje razlozi. Ničiji materijalni interes ne smije ugrožavati funkcioniranje države. I pravobraniteljica za djecu Helenca Pirnat Dragičević upozorila je da štrajk zaposlenih u školama ugrožava pravo djece na obrazovanje te je pozvala na dodatne napore za njegovo okončanje i razmatranje drugih mogućnosti postizanja ciljeva, vodeći računa o najboljem interesu djeteta. Drugim riječima, zbog nepostojanja ograničenja trajanja štrajka i načina na koji se on provodi, ovaj je štrajk neizbježno generirao probleme učenicima, roditeljima i svima uključenima u odgojno-obrazovni sustav. Redoviti školski kalendar sada je već ozbiljno narušen, štrajk utječe na različite aspekte života, potreba i prava djece i njihovih obitelji, navodi Pirnat Dragičević.

Slijedom toga postavlja se i pitanje je li štrajk učitelja ilegalan. On u biti nije legalan, smatra Viktor Gotovac, stručnjak za socijalno i radno pravo s Pravnog fakulteta. Argument za tu tvrdnju je jednostavan i temelji se na ideji da su koeficijenti uređeni Zakonom o plaćama i Uredbom o koeficijentima te da nisu predmet pregovora između sindikata i Vlade, pa tako ne mogu biti povod za štrajk. No Gotovac ističe da se tu otvara još jedno važno pitanje, a to je tko bi uopće pravno trebao biti u poziciji da osporava zakonitost štrajka. "Treba li ga osporavati Vlada, koja pregovara, ili možda škole, koje su nastavnicima poslodavci?" navodi za Index.hr Gotovac.

Inače, u modernoj Hrvatskoj štrajkalo se na stotine puta, jer je pravo na štrajk zajamčeno Ustavom, ali i postavljalo pitanja o pravu na štrajk. Podsjetimo, radnu obvezu prije šest godina, tada za liječnike, uveo je i tadašnji premijer lijeve vlade i predsjednik SDP-a, a današnji kandidat ljevice za predsjednika Zoran Milanović. No njegovu je odluku tada srušio Ustavni sud, zato što liječnici nisu priznali potpisani temeljni kolektivni ugovor koji su u njihovo ime potpisali drugi sindikati. Ali u praksi Ustavnog suda navedena su i četiri slučaja u kojima je odlučivao o tome pitanju a svaki put je odlučio da je štrajk bio nezakonit.

Primjerice, u rujnu 2017. Ustavni sud odbio je ustavnu tužbu četiriju sindikata aerodromskog osoblja koja su pobijala odluku Vrhovnog suda da je njihov štrajk nezakonit. Štrajk je bio najavljen uoči davanja zračne luke u koncesiju, a kao razlog za štrajk navodilo se neprovođenje odredbi Zakona o radu i kolektivnog ugovora. Sudovi su rekli, a Ustavni sud potvrdio, da su to pravna pitanja i da ne ulaze u razloge za štrajk, te ga proglasili nezakonitim. Također, u travnju ove godine Sindikat metalaca Hrvatske obratio se Ustavnom sudu jer su mu redoviti sudovi zabranili štrajk u Same Deutz-Fahr Žetelicama sa sjedištem u Županji. Sudovi su utvrdili, a Ustavni sud potvrdio, da je izmjena kolektivnog ugovora razlog za štrajk, ali je u konkretnom slučaju u kolektivni ugovor bila ugrađena odredba da se neće poduzimati nikakve sindikalne akcije dok traje pregovaranje, a odredba nije bila stavljena izvan snage.

POČETAK KRAJA
Zaključimo, bar za sada, ovu nimalo veselu temu mišljenjem prof. Gotovca: "Bilo bi sasvim opravdano da građani kažu - u redu, opravdano je da nastavnici, liječnici ili neki drugi zaposlenici u javnim službama imaju dobre, pa i bolje, plaće, no neka rade svoj posao, neka nam za njih pružaju odgovarajuću javnu uslugu. A je li tomu tako, ponajbolje zna svatko od nas koji je tu uslugu trebao. Ukupno, građani su danas suočeni i s uslugama kojima možda nisu zadovoljni, a i s posljedicama štrajka. I tu se otvara puno pitanja koja trebamo otvarati, a ne baviti se samo sporadičnim izmjenama uredbe o koeficijentima. Smatram da je i ovaj štrajk, dugotrajan i intenzivan, trenutak da se o tome zamislimo i potražimo sustavno prihvatljivo rješenje. Zato, sve i ako nije zakonit, on i nije loš - važan je i poticajan. I za javnost i za političare."

Piše: Damir GREGOROVIĆ
Štrajkovi kroz povijest
Prvi poznati štrajk je iz 12. stoljeća pr. Kr. u Egiptu Ramzesa III., prilikom građevinskih radova. Engleska riječ strike (štrajk) prvi se put pojavila 1768., kada su mornari u potporu prosvjedima u Londonu “udarili” ili otklonili najviša jedra trgovačkih brodova u luci. Službene publikacije obično rabe nepristrane izraze kao obustava rada ili spor. Godine 1917. meksički ustav kao prvi nacionalni ustav jamči pravo na štrajk. Zbog masovne nezaposlenosti u Americi 1937. nastao je najveći val štrajkova u povijesti - 4740 štrajkova. Štrajkovi u socijalizmu bili su rijetki i/ili zabranjeni. Prema ideji radničkog samoupravljanja, smatralo se je da je štrajk nemoguć i neprirodan, a sindikati su se bavili marginalnim poslovima, poput organizacije izleta. Iz novije povijesti poznat je i primjer engleske premijerke Margaret Thatcher iz 1984. Te je godine zbog dugotrajnog i upornog štrajka rudara premijerka bila spremna uvesti izvanredno stanje i upotrijebiti vojsku kako bi osigurala neometanu distribuciju ugljena, o kojem je uvelike ovisila proizvodnja električne energije.

DARKO GRAF

POLITIČKI PRITISAK NA VLADU

Ustavom Republike Hrvatske propisano je pravo svakoga na rad i slobodu rada, pravo na slobodan odabir poziva i zaposlenja te pravo na dostupnost svakog radnog mjesta i dužnosti pod jednakim uvjetima. Štoviše, Ustav RH propisuje i da svaki zaposlenik ima pravo na zaradu kojom može osigurati sebi i obitelji slobodan i dostojan život.

No kada se iz ustavnog teksta vratimo u stvarni život, nameću nam se pitanja o mogućim načinima ostvarenja svih tih ustavom propisanih prava. Nedvojbeno je da nam sam ustavni tekst neće u stvarnosti pomoći da plaću zaradimo i realiziramo svoje pravo na rad, nego će to biti moguće tek u tržišnoj interakciji, s jedne strane, nas osobno, sa svim sposobnostima i znanjima koje imamo, te s druge strane potrebama tržišta rada. Najjasnija veza između prava na rad i prava na štrajk stane u jednostavnu činjenicu da svoje pravo na štrajk može ostvariti samo onaj koji je prethodno realizirao svoje pravo na rad, dakle - radnik u radnom odnosu, pa je na određeni način štrajk privilegij onih zaposlenih (ako se zaposleni već zbog same te činjenice mogu uopće, u današnjim uvjetima, smatrati sretnima).

Pravo na štrajk kao način rješavanja kolektivnih radnih sporova regulirano je u Republici Hrvatskoj Zakonom o radu koji u relativno malom broju članaka i odredbi propisuje pretpostavke za valjanost odnosno zakonitost štrajka, dok se u većoj mjeri odgovori na sporna pitanja u vezi s njegovim organiziranjem i provedbom traže u sudskoj praksi, odnosno pravnom tumačenju te nekolicine zakonskih odredbi od strane sudova u konkretnim postupcima pokrenutima radi utvrđivanja zakonitosti nekih već provođenih štrajkova.

PITANJE ZAKONITOSTI
Osnovno pravilo prilikom organizacije štrajka jest da ga može organizirati i provesti samo sindikat kao udruga radnika, a ne primjerice jedan, dva ili pedeset šest samoorganiziranih radnika određenog poslodavca, i to samo zbog razloga koji je u Zakonu o radu naveden kao "zaštita i promicanje gospodarskih i socijalnih interesa članova (sindikata) te zbog neisplate plaće, dijela plaće odnosno naknade plaće, ako nisu isplaćene do dana dospijeća." Prema tome, razlog štrajka ne može biti bilo koje pitanje koje se pojedinim radnicima ili sindikatima ne sviđa u postojećem pravnom okviru, nego samo ono koje je u uskoj vezi s ovdje navedenim razlozima.

To je ujedno i osnovni problem aktualnog štrajka školskih sindikata koji navode kao razlog štrajka nezadovoljavajući koeficijent zaposlenih u školstvu predviđen Uredbom o nazivima radnih mjesta i koeficijentima složenosti poslova u javnim službama, koju na temelju Zakona o plaćama u javnim službama donosi Vlada, a kao zahtjev koji je potrebno ispuniti kako bi štrajk okončali, zahtijevaju uvećanje koeficijenta za 6,11 %. Kada bi se postavilo pitanje zakonitosti aktualnog štrajka u kontekstu valjanosti razloga zbog kojega se vodi, kako je navedeno, nije posve izgledno da bi sud mogao izvući zaključak kako je štrajk organiziran u skladu sa zakonom i kao takav valjan, jer je već na prvi pogled dvojben razlog zbog kojeg se organizira. Naime, predmet pregovora između sindikata i poslodavaca može biti tema o kojoj te strane mogu sklopiti kolektivni ugovor. Budući da koeficijenti zaposlenih u javnim službama nisu regulirani kolektivnim ugovorima, nego navedenom Uredbom koju donosi Vlada, postavlja se (pravno) pitanje kakav je to štrajk koji se organizira o temi o kojoj na temelju zakonske odredbe (jednostrano) odlučuje Vlada i koja ne može biti predmet kolektivnog pregovaranja.

S druge strane, aktualni štrajk školskih sindikata nedvojbeno je oblik političkog pritiska na Vladu da ona, na temelju zakonske ovlasti i jednostrano, izmijeni Uredbu o nazivima radnih mjesta i koeficijentima složenosti poslova u javnim službama na način koji bi zadovoljio sindikate u štrajku. Međutim, politički pritisak nije zakonom propisan razlog za vođenje (zakonitog) štrajka, pa je za sindikate svakako sretna okolnost da Vlada do danas nije pokrenula sudski postupak radi utvrđivanja zakonitosti aktualnog štrajka, nego izravno pregovara s predstavnicima sindikata o mogućim načinima rješenja nastale situacije, neugodne poglavito za zaposlene roditelje s malom djecom koju nemaju kome ostaviti na čuvanje tijekom štrajka.

Hoće li nastavak dijaloga rezultirati dogovorom i skorašnjim povratkom djece u školske klupe, teško je reći bez uvida u tijek samih pregovora. Međutim, s obzirom na javno iznesene i opravdane stavove Vlade o kompliciranosti sustava koeficijenata uređenih predmetnom Uredbom i još većoj kompliciranosti izmjena postojećeg sustava, smatram da se rješenje neće moći postići ako sindikati privremeno ne odustanu od svojih polaznih zahtjeva za trenutnim uvećanjem koeficijenata za traženi postotak, što nikako ne znači da se njihovi koeficijenti moraju zadržati na današnjim razinama; upravo suprotno. Međutim, tražiti da se jednostrano intervenira u sustav koeficijenata preko kojih se određuje iznos plaće zaposlenih u javnim službama na isti način na koji se to do sada radilo, dakle - na pojedinačni zahtjev i politički pritisak, ali ovaj put u korist zaposlenih u školstvu, može prema našem mišljenju dovesti samo do daljnjeg produbljivanja nejednakosti u javnim službama na temelju jedne te iste uredbe i pojave novih, isti zahtjeva, kod drugih javnih službi, pored osnovnog problema što zahtjevi za takvim izmjenama objektivno predstavljaju način izmjene propisa koji bismo trebali potpuno napustiti jer je od osnivanje države i uspostave koliko-toliko konzistentnog pravnog sustava prošlo već dosta vremena.

FINANCIJSKI UČINAK
Prema tome, možda nije najbolje upravo školskim sindikatima poručivati da se strpe, jer zaposleni u školstvu su uistinu potplaćeni za svoj rad i ta potplaćenost traje godinama, ali postavlja se pitanje - što je sada toliko hitno u traženom povećanju koeficijenata da se s time ne bi moglo pričekati daljnjih šest mjeseci koje je Vlada obećala iskoristiti za donošenje novog, cjelovitog i pravednijeg sustava koeficijenata u kojemu bi zahtjevi školskih sindikata istaknuti u ovome štrajku bili uvaženi, poglavito ako im se istovremeno nudi i trenutno povećanje plaće kroz dodatke propisane kolektivnim ugovorom, čime zaposleni u školstvu dobivaju financijski učinak na plaćama koji su tražili kroz uvećanje koeficijenata i, s obzirom na dvojbenu zakonitost aktualnog štrajka, u već opisanom smislu njegovih postavljenih ciljeva.

Bilo kako bilo, svatko uistinu ima pravo na štrajk, pod uvjetom da je taj štrajk zakonit, a o korištenju prava na štrajk mora osobno odlučiti, jer to umjesto njega ne može ni sindikat čiji je radnik član, ali treba pritom biti realan i svjestan konkretnih mogućnosti sindikata, pa i države, kojoj bi u interesu svakako trebao biti uređen i pravedan sustav koeficijenata zaposlenih u javnim službama, na što su upozorili i što su osvijestili u javnosti školski sindikati aktualnim štrajkom, pa ako će i samo to osvješćivanje javnosti i poticaj države na promjenu postojećeg sustava biti jedini rezultat ovog štrajka, smatrajmo ga uspjelim.

Piše: Darko GRAF

TOMISLAV VALIČEVIĆ

MEĐUNARODNE KONVENCIJE IMAJU JAČU PRAVNU SNAGU

Pravo na rad i pravo na štrajk međusobno su povezani, jer radnici koriste štrajk kao sredstvo kojim žele ostvariti pravo na rad u održivim uvjetima glede plaće, radnog vremena, godišnjeg odmora i slično - kaže zagrebački odvjetnik Tomislav Valičević, te dodaje:

- Pravo na rad podrazumijeva pravo na rad u primjerenim uvjetima u skladu sa suvremenim standardima i važećim propisima. Stoga je štrajk, dakle, sredstvo pomoću kojeg radnici ostvaruju pravo na rad u primjerenim uvjetima, posljedično čemu je pravo na štrajk u vezi s pravom na rad.

ZAŠTITA PRAVA
Pitanje štrajka regulirano je ustavom, ali i međunarodnim konvencijama. Što nam o tome možete reći?

- Ustavom Republike Hrvatske zajamčeno je pravo na štrajk. Zakonom se može ograničiti pravo na štrajk u oružanim snagama, redarstvu, državnoj upravi i određenim javnim službama. Zakon o radu propisuje da sindikati imaju pravo pozvati na štrajk i provesti ga u svrhu zaštite i promicanja gospodarskih i socijalnih interesa svojih članova te zbog neisplate plaće, dijela plaće, odnosno naknade plaće, ako nisu isplaćene do dana dospijeća. Pritom je zakonodavac ponajprije imao na umu štrajk u užem smislu, kada se radi o primjerice neisplati plaća te se štrajk vodi u odnosu na konkretnog poslodavca. Za razliku od takvog štrajka, kod aktualnog štrajka učitelja i nastavnika, radi se o generalnom štrajku. Inače, generalni štrajk je legitimni oblik pritiska sindikata u skladu s konvencijama Međunarodne organizacije rada br. 87. i 98. o slobodi udruživanja i zaštiti prava na organiziranje i kolektivno pregovaranje. Kod generalnog štrajka ne postoji konkretan pojedini poslodavac, nego se štrajk vodi radi odluka čije je donošenje u nadležnosti zakonodavne i izvršne vlasti. Važno je imati na umu da međunarodne konvencije imaju jaču pravnu snagu od zakona te su prava zajamčena tim konvencijama izvor prava koji se mora uvažavati i primjenjivati u Hrvatskoj. Republika Hrvatska je dužna ispunjavati svoje obaveze prema Međunarodnoj organizaciji rada te je Vlada Republike Hrvatske s ciljem povećanja efikasnosti u ispunjavanju tih obaveza, na sjednici održanoj 5. rujna 2019. godine donijela odluku o osnivanju Povjerenstva Vlade Republike Hrvatske za ispunjavanje obveza prema Međunarodnoj organizaciji rada.

Koje su pretpostavke za pravno dopušteni štrajk, i s tim u vezi, ispunjava li ih ovaj štrajk školskih sindikata?

- Pravno dopušteni štrajk je onaj štrajk koji je zakonit tj. koji je organiziran i proveden u skladu s važećim propisima. Da bi štrajk bio zakonit, on treba imati pravno dopuštenu svrhu, treba ga organizirati subjekt koji je na to ovlašten te štrajk treba biti organiziran i proveden u skladu s propisanim postupkom. Pritom radnici i sindikati pored Zakona o radu mogu svoj štrajk temeljiti i na odredbama konvencija Međunarodne organizacije rada te propisima donesenim na razini Europske unije. S obzirom da je ovaj štrajk generalni štrajk, kod njega ne postoji poslodavac u ulozi stranke te nije poznato kojim poslodavcima ga treba najaviti, niti poslodavci mogu otkloniti razlog štrajka, a široki krug poslodavaca ne može sklopiti ni sporazum o poslovima koji se za vrijeme štrajka ne smiju prekidati. Sukladno navedenom, zakonitost ovog štrajka trebalo bi sagledavati kroz primjenu ne samo Zakona o radu, već i prava koja radnici imaju na temelju međunarodnih konvencija i primjenjivih propisa Europske unije.

Kakvo je Vaše mišljenje o štrajku školskih sindikata, koji se, kako vidimo, nastavlja?

- Za cjelovitu pravnu ocjenu štrajka školskih sindikata nemam dovoljno informacija. Smatram da je uvijek najbolji put do rješenja u vidu otvorenog dijaloga uz uvažavanje prava i interesa svih uključenih strana, pa se nadam da će se to i ovdje dogoditi. Štrajk je krajnje sredstvo, koje treba biti iznimka, a ne pravilo. Dijalog i rješavanje otvorenih pitanja prije nastanka prijepora treba biti pravilo, u svrhu prevencije od situacija poput ove u kojoj se našlo školstvo i obrazovanje u Hrvatskoj.

Nakon zadnjeg odbijanja prijedloga Vlade od strane školskih sindikata, nastala "pat situacija" mogla bi se riješiti popuštanjem jedne od strana ili još bolje, popuštanjem obje strane, makar kao privremeno rješenje. Pri tome bi za postizanje dugoročnog rješenja trebalo definirati ciljeve koje bi kroz dijalog u narednom razdoblju trebalo ostvariti, kako bi se otklonili prijepori, prije svega u vezi koeficijenata koje školski sindikati smatraju neprimjerenima te se iz medija moglo zaključiti kako se i Vlada složila da bi koeficijente trebalo revidirati iz temelja.

OTEŽANA ZABRANA
Kad se i u kojim slučajevima uvodi radna obveza da bi se prekinuo štrajk?

- Zakonom o radu je propisano kako poslodavac, odnosno udruga poslodavaca može zahtijevati od nadležnog suda da zabrani organiziranje i poduzimanje štrajka protivno odredbama zakona. Međutim, kako se ovdje radi o generalnom štrajku, kod njega poslodavci ne mogu otkloniti razlog štrajka, pa je pravna mogućnost zabrane štrajka značajno otežana.

Kada se govori o radnoj obvezi, ona je povezana s pravilima o poslovima koji se ne smiju prekidati. Naime, na prijedlog poslodavca, sindikat i poslodavac mogu sporazumno izraditi i donijeti pravila o proizvodno-održavajućim i nužnim poslovima koji se ne smiju prekidati za vrijeme štrajka ili isključenja s rada. Takva pravila sadrže odredbe o poslovima i broju radnika koji će ih obavljati za vrijeme štrajka ili isključenja s rada, a radi omogućivanja obnavljanja rada neposredno nakon završetka štrajka (proizvodno-održavajući poslovi), odnosno u svrhu obavljanja poslova koji su prijeko potrebni radi sprječavanja ugrožavanja života, zdravlja ili osobne sigurnosti pučanstva (nužni poslovi).

Radna obveza može se uvesti ako postoje navedene pretpostavke te ako se provedbom štrajka ugrožavaju vrijednosti zbog kojih su definirana pravila o poslovima koji se ne smiju prekidati. Međutim, pri tome također treba imati u vidu da takvim određivanjem poslova se ne smije onemogućiti ili bitno ograničiti pravo na štrajk.(D.J.)
Najčitanije iz rubrike
DanasTjedan danaMjesec dana