Jedno od najpopularnijih lica s malih ekrana i zaštitni znak Hrvatske televizije definitivno je Duško Ćurlić. Karijeru je počeo na Radiju 101, a potom se na HRT-u proslavio kao suvoditelj najpopularnijih showova, kao što su "Ples sa zvijezdama", "Zvijezde pjevaju", "Kruške i jabuke", "A-strana" i dr. Snimio je i nekoliko reklamnih spotova, a okušao se i u serijama "Bitange i princeze" i "Ljubav u zaleđu" i drugima, te filmovima poput "Ne pitaj kako!" i "Iza stakla".

Voditelj je svih većih projekata zabavnog programa javne televizije, od Dore - izbora za pjesmu Eurovizije, komentiranja Eurosonga, novogodišnjih programa, humanitarnih akcija, ali i manifestacija diljem Hrvatske, kao što je to nedavno bio HeadOnEast u Osijeku.

Otkrijte nam, ako smijete, je li istina da ćemo za Božić i Novu godinu imati priliku ponovno gledati "A-stranu"?

- S guštom otkrivam da ste u pravu. I za Božić i na ispraćaju Stare u Novu godinu "A-strana" je ponovno u svojim specijalnim izdanjima u programu HRT-a. Što da vam kažem, bit će lijepo, nježno, toplo, onako prijateljski i obiteljski u Božićnoj emisiji u kojoj uz Bend ‘A-strane‘ sudjeluje i Simfonijski orkestar HRT-a i neki dragi ljudi kao gosti. A u novogodišnjoj noći bit će svega i za svakoga ponešto, tu smo malo popustili kočnice i nadam se da će gledatelji imati dobru podlogu za zabavu, bilo u društvu, bilo da su iz nekog razloga sami. Recept je ‘za svakoga ponešto‘ i nadam se da smo pogodili mnoge želje i ukuse uz naše mlade pjevačke snage i naš Bend i goste. Treba ovu Staru godinu poslati u zasluženu mirovinu i neka Nova donese mnogo toga boljega za sve.

Ta je emisija stekla vjerno gledateljstvo koje je bilo razočarano njezinim odlaskom iz programa. Po čemu ćete vi pamtiti "A-stranu"?

- Uh… prije svega po pozitivnoj energiji, pjesmama kojima smo na neki način vratili život, po opuštenim razgovorima i trenutcima kada bi gosti potpuno nesvjesno otpustili do kraja svoje ustaljene scenske maske i pokazali neko svoje drugo lice. Znate, iz ‘A-strane‘ nitko nije otišao loše volje u tri sezone, ali baš nitko. Pamtit ću i po onoj posebnoj emisiji za Olivera. Toliko emocija, toliko neke uzvišene i čiste snage, toliko uspomena, toliko iskrenosti i ponosa što je bio i bit će zauvijek dio naših dana. Nikada prije nisam takvu snagu emocija u jednoj emisiji osjetio, a zaista sam u ovih 26 godina odradio čudo toga. Ponosan sam i čast mi je što sam tom posebnom čovjeku mogao poslati pozdrav tom emisijom, zajedno sa svim glazbenicima i publikom u studiju i ispred ekrana. Kako je to lijepo i iskreno rekla Zore Kondža: ‘Kroz ovu emisiju u ovome studiju vodio nas je večeras naš Oliver.‘ Nezaboravni trenutci koje ću pamtiti zauvijek.

Uz to, imali ste priliku raditi i "Ples sa zvijezdama", "Zvijezde pjevaju", "Maestro" i "Zborove", pa bi se moglo reći da ste majstor svog zanata. Imate li nakon toliko iskustva još uvijek "leptiriće u stomaku" ili je to odavno nestalo?

- Ako malo bolje pogledate prema mom stomaku, onda vidite da je ovdje roj leptirića, imaju prostora hehehe. Naravno da imam ‘leptiriće‘ prije svakog posla dok ne zakoračim na scenu i ne kažem prvu riječ, nakon toga ‘leptirići‘ odlete nekamo. I znate što još? Onoga dana kad ih ne budem osjećao, znači da je vrijeme da prestanem raditi ovaj posao. Volim svoj posao i imam sreću što ga radim, on je strast, on je i uspon i pad, ali me nevjerojatno ispunjava i veseli. Neka traje i neka su ‘leptirići‘ tu.

Kako vama ide plesanje i pjevanje? Možete li se vidjeti kao jednog od kandidata u nekom od ovih showova?

- Hm… znate li one dečke što bi u mračnijim kutevima nekog kluba stajali lagano nalakćeni na šank i onako cool se ljuljali pogodivši ponekad ritam, bar dva takta? Siguran sam da znate bar kojega. E dakle, jedan od tih sam bio i ja. Plešem samo po mraku hehehe. A pjevam prvo samo za sebe onako u bradu, pa kad malo stimulansi u obliku recimo vina prorade, e onda sam sve glasniji i glasniji. Ma iskreno, pjevati volim, neki kažu i da mi ne ide loše, ali za sada sam to napravio samo za potrebe televizijskih emisija. I gušt je. Baš gušt. Nedavno sam snimio s klapom Rišpet pjesmu, ali tamo su me stavili na sigurnu udaljenost od pjevanja, pa samo recitiram neke lijepe i nježne stihove. Tko zna, možda se jednom i odvažim…

Ne smijemo zaboraviti ni "Kruške i jabuke"! U tom showu ste sigurno doživjeli mnogo anegdota na snimanju, otkrijte nam neku od njih.

- Uuu to mi je bio gušt raditi. Upoznao sam čudo ljudi koji bi došli kao natjecatelji, čudo vrhunskih kuhara. Znate ‘Kruške‘ su vam bile preteča svim ovim novim kulinarskim emisijama na raznim televizijama, bile su iznimno gledane i ljudi su ih zbilja voljeli. Posljedice ‘Krušaka‘ i sad se vide na gornjem dugmetu mog sakoa hehehe, a donijele su mi mnogo kvalitetnih i vrijednih ljudi u život. Nešto malo sam i naučio o kuhanju, iako sam tamo bio prije svega voditelj-degustator hehe… Mislim da sam snimio oko 240 emisija tog showa. Prije mene dvije sezone je vodila pokojna Mirjana Rogina, a iza mene dvije sezone Barbara Kolar. Lijepo i nezaboravno iskustvo.

Vodite i razne manifestacije, a nedavno ste bili i u Osijeku voditi HeadOnEast. Kako je bilo?

- U Tvrđi sam vodio zajedno sa Sandrom Lončarić, Jelenom Lešić i Duškom Modrinićem završnu večer Dana hrvatskog Turizma. Drago mi je što je ove godine ova završnica održana baš u Slavoniji u nekoliko županija, jer zaista čovjek ovdje može mnogo toga vidjeti i doživjeti i nadam se da će oni koji odlučuju dati potporu jačem razvoju turizma ovdje. Znam da su teška vremena, znam da je mnogo mladih ljudi otišlo, ali mislim da bi svaki odgovoran čovjek koji odlučuje i ima moć donositi odluke morao sve napraviti da Slavonija dobije sve uvjete kakve zaslužuje, a prije svega za dostojan život svakoga i za perspektivu onih koji žele ovdje stvarati svoj dom. Možda sam malo previše zaozbiljio priču, ali vjerujte nama koji nismo iz Slavonije, vjerujte da ju gledamo očima ljepote koju daje svakome tko ju želi vidjeti iskreno i od srca.

Na društvenim mrežama ne skrivate svoju ljubav prema Osijeku, pa i Slavoniji. Odakle ona potiče?

- Dosta sam radio i u Osijeku i po Slavoniji, i malo po malo se zaljubljivao u taj predivan i poseban kraj. Imao sam sreću pa me je posao spojio s divnim i kreativnim ljudima koji su mi polako otkrivali tu ljepotu i te mirise i okuse.

Recimo, Baranja me uvijek iznova iznenadi i otkrije nešto novo, Osijek i šetnje po njemu noću nakon posla me toliko opuste i daju neki poseban mir…. i mogao bih sad nabrajati, ali poanta je da se ovdje osjećam nekako smireno i ispunjeno. I još nešto. Ljudi su ti koji daju onaj poseban štih svemu tome. Za Osijek me vežu neka posebna prijateljstva, vežu me mnogi dani, ali i mnoge noći i jutra. Veže me i jedno posebno, gotovo bratsko prijateljstvo i kumstvo. Veže me i Sitan vez, moji sjajni momci koji kroz tamburicu pjevaju dušu… ma mogao bi vam još nabrajati, ali potrajalo bi, a i vjerojatno bih nekoga zaboravio pa nije fer. Vjerujte, kad god mi se ukaže prilika ne propuštam doći i otkrivati, uživati i puniti baterije.

Kako provodite Božić i doček Nove godine?

- S obitelji i uz najbliže. S obzirom na to da mnogo putujem i radim preko godine, to su dani koje sebično čuvam za obitelj i najbliže prijatelje. To su trenutci kojih se volim sjećati kad dođu neki teži dani, kada sam zasićen i od posla i od putovanja i svega. Ti blagdanski dani vrate mi nekako smisao jer znaš da su tu i da su to ti posebni trenutci. Parafrazirat ću citat iz jednog filma, a ide otprilike ovako: "Kad postanemo roditelji, postajemo odgovorni za uspomene svoje djece." Nadam se da će našim curama ti blagdanski dani uvijek biti jedna topla i lijepa uspomena.

Imate li novogodišnju odluku za 2020.?

- Pokušati se manje živcirati oko stvari na koje nemam utjecaj, pokušati se više opuštati i imati više vremena za zaista bitne stvari u životu. Više uživati u trenutku. Znate onu pjesmu: "Jer već je vrime da se pomirim sa svitom…". Ima u tome nešto.