Vezani članci
TEMA TJEDNA: ZASTRANJIVANJE U KOMUNIKACIJI (II.)
INTERVJU: TENA ŠIMONOVIĆ EINWALTER, ZAMJENICA PUČKE PRAVOBRANITELJICE
INTERVJU: NENAD VERTOVŠEK
Kako u svijetu, tako i u Hrvatskoj, na Internetu se sve više bilježi porast širenja govora mržnje. Riječ je o ozbiljnom fenomenu koji predstavlja značajan izazov i za Hrvatsku. A čimbenik koji je dodatno olakšao tu pošast pojava je i globalna popularizacija društvenih mreža te raznih drugih internetskih "alata."
Jedan od svježijih primjera, kada je o politici riječ, jest i "afera WhatsApp", odnosno prepiska pojedinih manje-više poznatih HDZ-ovaca tipa - "puno je jeftinija metoda leđnog puštanja niz Savu", "sve treba nabiti na kolac", itd. A to se u ovom slučaju, osim na pojedine predstavnike srpske nacionalne manjine, odnosi i na unutarstranačke neistomišljenike. Takva je korespondencija uznemirila i unijela strah i u dobar dio šire javnosti, pa nisu izostale ni brojne reakcije i osude. Stoga je Sud časti Gradskog odbora zagrebačkog HDZ-a odlučio, zbog širenja govora mržnje na društvenim mrežama, isključiti osam članova. Naime, nakon što je izbila "afera WhatsApp", vodstvo HDZ-a odlučilo je sankcionirati sve članove stranke koji su u grupama na WhatsAppu, Viberu i Facebooku širili govor mržnje te prijetili ili pozivali da se glasuje za druge kandidate, a ne za HDZ-ovu predsjedničku kandidatkinju Kolindu Grabar-Kitarović.
Predsjednik HDZ-a i premijer Andrej Plenković, komentirajući aferu, na pitanje je li smjena pojedinih ljudi u Gradskom odboru HDZ-a samo početak, odnosno do kuda će to sve ići, odgovorio je: "Ono što je jako važno u mandatu koji ja vodim na čelu HDZ-a, sada već gotovo tri i pol godine, mislim da smo razvili kulturu dijaloga i kritičkog mišljenja i rasprave o svim mogućim pitanjima", rekao je Plenković, i naglasio da se ono što je izvan toga ne može tolerirati.
ZAKONSKE REGULATIVE
I predsjednik saborskog Kluba HDZ-a Branko Bačić osudio je "govor mržnje i verbalno nasilje" u komunikaciji dijela članova HDZ-a na zatvorenim grupama društvenih mreža, ističući kako će takvi biti sankcionirani, pa i oni koji su poznati široj hrvatskoj javnosti. "Ima imena koja su poznata široj hrvatskoj javnosti. Za mene je to, kad sam vidio, bilo iznenađenje. Nećemo dopustiti da takvi napisi i takve objave štete našoj kandidatkinji", izjavio je Bačić te nastavio: "Takvo verbalno nasilje ne može stanovati ni u hrvatskom društvu, stoga je dobro da takve članove koji prijete i vrijeđaju sankcioniramo i udaljimo iz HDZ-a. I stoga će ta odluka itekako dobro doći upravo u kampanji Kolinde Grabar-Kitarović za njezin drugi mandat", poručio je Bačić.
Inače, govora mržnje nema samo u politici, postaje sveprisutan u svim segmentima društva, no teško ga je precizno definirati. Često se uspoređuje, pa čak i jednim dijelom izjednačuje, s klevetom i/ili uvredom. No, u raspravama se najčešće spominje preporuka Vijeća Europe koja govor mržnje definira kao "sve oblike izražavanja koji šire, potiču, promiču ili opravdavaju rasnu mržnju, ksenofobiju, antisemitizam i druge oblike mržnje temeljene na netoleranciji, uključujući i netoleranciju izraženu agresivnim nacionalizmom i etnocentrizmom, diskriminacijom ili neprijateljstvom prema manjinama, imigrantima ili ljudima imigrantskog podrijetla".
Iako sam izraz upućuje na verbalnu komponentu kao glavnu karakteristiku govora mržnje, pod tim se pojmom podrazumijevaju i neverbalni izričaji poput slika, znakova, simbola, gesti i sl.
Europska komisija ujedno izražava zadovoljstvo provedbom Kodeksa postupanja za borbu protiv nezakonitog govora mržnje na Internetu koji je 2016. na dobrovoljnoj osnovi pokrenula zajedno s četiri velike internetske tvrtke - Facebookom, Microsoftom, Twitterom i Youtubeom. Te su se tvrtke obvezale da će ukloniti slučajeve govora mržnje u roku od 24 sata, odnosno provjeriti 89 posto označenog sadržaja, a ukloniti 72 posto sadržaja koji se smatra nezakonitim govorom mržnje. To je znatno više nego do 2016. godine kada je Kodeks uveden, i kada se provjeravalo 40 posto označenog sadržaja, a uklanjalo 28 posto. Prošle godine tim su se tvrtkama pridružili i Google+, Instagram, Snapchat i Dailymotion, a pridružuju se i nove.
I kazneni zakon Republike Hrvatske (čl. 325) regulira javno poticanje na nasilje i mržnju: "Tko putem tiska, radija, televizije, računalnog sustava ili mreže, na javnom skupu ili na drugi način javno potiče ili javnosti učini dostupnim letke, slike ili druge materijale kojima se poziva na nasilje ili mržnju usmjerenu prema skupini ljudi ili pripadniku skupine zbog njihove rasne, vjerske, nacionalne ili etničke pripadnosti, podrijetla, boje kože, spola, spolnog opredjeljenja, rodnog identiteta, invaliditeta ili kakvih drugih osobina, kaznit će se kaznom zatvora do tri godine". To proističe iz jasnih navoda u Ustavu Republike Hrvatske, kad se radi o govoro mržnje, nesnošljivosti, diskriminaciji...
IZOSTANAK KAZNI
No, sada dolazimo do pitanja kako spriječiti govor mržnje na internetskim forumima, portalima, društvenim mrežama, i jesu li samo kodeksi i preporuke dovoljni? O regulaciji govora mržnje vezano uz digitalne medije nedavno se raspravljalo i u Novinarskom domu u Zagrebu. Slična regulacija provodi se u Njemačkoj, pa je cilj saznati njihova iskustva te ih prilagoditi, budući da je Vlada RH prošle godine najavila izradu Zakona o sprječavanju neželjenog ponašanja na društvenim mrežama.
Jednostavno rečeno - što je govor mržnje i kako ga spriječiti, i dalje su temeljna pitanja kada se raspravlja o toj važnoj temi. Posebno se to odnosi na virtualni prostor, pa je Vlada najavila da će izradu Zakona o sprječavanju neželjenog ponašanja na društvenim mrežama temeljiti na njemačkim rješenjima. "Iskustva iz Njemačke govore o cenzuriranju sadržaja na društvenim mrežama i njihovom uklanjanju bez procesuiranja", upozorio je programski direktor Kuće ljudskih prava Zagreb, Ivan Novosel. Potrebno je stoga, ističe Novosel, osim uklanjanja neželjenog sadržaja i sankcionirati počinitelja. U Njemačkom modelu problematično je to što su društvene mreže u rukama privatnika koji sami odlučuju o tome što je to govor mržnje, a što ne, nastavio je Novosel, zaključivši: "Nešto što je u javnoj sferi, nešto što se treba regulirati i sprječavati, što predstavlja povredu ljudskih prava ne može se dati ni jednom privatnom entitetu da bude sud i tužitelj".
Hrvatsko je Ministarstvo pravosuđa osnovalo radnu skupinu koja bi trebala odrediti smjernice za donošenje najavljenog zakona, objašnjava pomoćnica ministra Vedrana Šimundža - Nikolić: "Pokušavamo prepoznati što bismo mi mogli, ili morali propisati, a da ne dotaknemo u osjetljivo i riskantno područje Ustavom zajamčenih sloboda govora i mišljenja", potvrdila je.
Bilo kako god, prijave vezane uz govor mržnje porasle su i u RH posljednjih nekoliko godina, što je povezano sa širenjem govora mržnje na Internetu i objavama na društvenim mrežama, a posebno zabrinjava porast govora mržnje među mladima koji koriste Internet, odnosno društvene mreže i aplikacije tipa WhatsApp i dr., istaknuto je također nedavno u Zagrebu i na međunarodnoj konferenciji "Dobre prakse u borbi protiv zločina iz mržnje i govora mržnje". Konferencija je organizirana u sklopu projekta "Against Hate - Protiv mržnje", koji provode Centar za mirovne studije, Kuća ljudskih prava Zagreb i Gong, u suradnji s Ministarstvom pravosuđa Republike Finske i finskom Udrugom za podršku žrtvama.
"U Hrvatskoj su prijave za govor mržnje porasle u zadnjih nekoliko godina", kazala je zamjenica pučke pravobraniteljice Tena Šimonović Einwalter. Istaknula je da imamo mnogo više ljudi koji govore javno i u javnosti nego ikada prije, što znači da imamo i više govora mržnje, "a i šira društvena klima ne pridonosi tome da govora mržnje ima manje, nego ga je više nego proteklih godina". Međutim, nije uvijek lako reći je li neki govor mržnje kazneno djelo, je li riječ o djelu koje bi se moglo prekršajno progoniti, ili je riječ o govoru mržnje u širem smislu, gdje zapravo imamo stereotipe i predrasude, no nije riječ o kaznenom djelu. Velika većina djela koja se prijavljuju ne budu pokrenuta kao postupci. Ono što se događa na Internetu toliko je brojno da je nemoguće očekivati da će za svaki napisani ili izrečeni govor biti pokrenut postupak. Tina Đaković iz Kuće ljudskih prava Zagreb također kaže da sud treba odlučiti što je govor mržnje, a ne društvena mreža. Radi se o nereguliranom području i nema konsenzusa što treba raditi s takvim govorom.
A dok se struka i stručnjaci ne slože oko svih spornih pitanja vezanih uz ovaj problem, pojednostavljeno rečeno Internet i dalje zbog svoje decentralizirane i anonimne strukture ostaje idealna platforma za širenje govora mržnje i alat za mnogobrojne primitivce koji lice i naličje demokracije shvaćaju onako kako njima odgovara, pritom očito ne znajući (ili ne žele znati), da sloboda govora ne znači ujedno i manjak odgovornosti.
Piše: Damir GREGOROVIĆ
O grupi “Uskoci i hajduci”
Izvori iz HDZ-a o najaktualnijoj političkoj aferi oko govora mržnje kazali su za Večernji list da je najbrojnija jedna WhatsApp grupa nazvana “Uskoci i hajduci” - neformalna grupa ljudi sklonih narodnjaštvu, konzervativizmu i kršćanskoj demokraciji. Ta je grupa osnovana 2016., ima 235 članova iz cijele Hrvatske (reći će i cijelog svijeta), u kojoj možda pet posto članova grupe pripada u Plenkovićeve poklonike, a sve ostalo njegovi su veliki kritičari. Izvori kažu da je član jedne od tih grupa (bio) i Mario Kapulica, predsjednik Zajednice utemeljitelja HDZ-a te vjeruju da je on Plenkovića i upozorio na sadržaj koji se piše i distribuira u tim grupama.
KRISTIJAN KRKAČ
KATOLIČANSTVO I MRŽNJA NE IDU ZAJEDNO
Društvene mreže su relativno nov medij koji u cjelini vjerojatno puno više olakšava prezentaciju (npr. prijenosi uživo) i komunikaciju (audio i video) nego što joj nanosi štete. Hrvati kojih više ima u ostatku svijeta nego u Hrvatskoj na tome bi trebali biti zahvalni - kaže prof. dr. sc. Kristijan Krkač, sa Zagrebačke škole ekonomije i menadžmenta, te dodaje:
- Neke od poznatih šteta su primjerice pod vidom prezentacije lažne ili u potpunosti izmišljene vijesti i podaci (engl. fake news) pri čemu postoje portali koji provjeravaju činjenice, a pod vidom komunikacije širenje izmišljenih vijesti i govor koji je zabranjen zakonom (kleveta, uvreda, iznošenje tajnih podataka i sl.), pri čemu postoje politike i tehnike društvenih mreža kojima se takva komunikacija suzbija (govor mržnje, engl. hate speech, de facto ne postoji u Ustavu RH, ali je eksplicitno zabranjena diskriminacija). U pojavi koju spominjete radi se o zatvorenim "grupama" na društvenim mrežama iz kojih su "postovi" dospjeli u "javnu" sferu tih istih mreža. Veliko je pitanje što znači "zatvorena grupa", tj. je li to poput "četiri zida" unutar kojih je čovjek slobodan govoriti što želi u svom privatnom prostoru ili je to poput "dvorišta" u kojem, ako se nešto kaže, to se može čuti u susjedstvu ili s ulice? Zloporaba društvenih mreža zloporaba je kao i svaka druga i treba ju suzbijati oprezno.
SLOBODA GOVORA
U smislu regulative, postoji Kodeks postupanja radi suzbijanja nezakonitoga govora mržnje, no čini se da je on umnogome mrtvo slovo na papiru. Zašto?
- U državi poput RH, koja je po mnogočemu na zadnjem ili predzadnjem mjestu u EU, pa između ostalog i po percepciji korupcije i prema stvarnoj korupciji (sukobu interesa, nepotizmu itd.), teško da ima smisla govoriti o etičkim kodeksima, tj. o njihovu oblikovanju, držanju, primjeni i korigiranju. Najvažnije medijske kuće imaju katastrofalne kodekse, zatim Sabor RH koji još uvijek nema kodeks, a ostale institucije ih imaju, ali to su doista mrtva slova na papiru. Etički kodeks iskazuje moralnu zbilju i nastojanje prema ostvarivanju nekih vrijednosti najčešće vezanih uz temeljnu djelatnost ili područje (npr. medijsku komunikaciju). No RH ima već toliko zakona i podzakonskih akata da je cijela tuzemna kultura prekrivena zakonskim zakrpama i od nje ništa nije ostalo, a etički kodeks često je izraz i iskaz općeprihvaćene, većinske ili dominantne kulture pod moralnim vidom.
Kako se uopće nositi s govorom mržnje, a ne naštetiti slobodi izražavanja, slobodi govora, kad se radi konkretno o internetu i svemu što on nudi?
- Pitanje slobode misli, govora i napose pisane riječi stari je problem koji nije lako riješiti. Naime, pitanje je postoji li ta sloboda kako bi se proširilo polje demokratske rasprave ili kako bi svatko mogao govoriti što mu se prohtije i promovirati čak i protudemokratske prakse i rutine? U RH građani su, čini se, načelno tromi (postotak apstinenata na izborima je visok), neskloni javnom iskazivanju stavova, masovnim prosvjedima i iskazivanju slaganja ili neslaganja s politikama.
Postoje tradicionalna ograničenja slobode govora. Unutrašnja ograničenja mogu biti uvreda ili kleveta, a izvanjska mogu biti primjerice ugroza nacionalne sigurnosti ili sudskog procesa. Sve ostalo se načelno smije govoriti. I sad nastupa kultura izražavanja i odgovor na pitanje smije li se ili treba li se baš sve govoriti i na koji način? Ako u RH bar nominalno ima rimokatolika koliko ih ima i ako katolički moral ne tolerira mržnju, promovira mir, pa čak i ljubav prema bližnjem i, recimo to blago, ljubav prema onima s kojima se ne slažemo, kako onda postoji toliko govora mržnje? Jednostavno, postotak katolika koji de facto primjenjuju svoj katolički moral u svakodnevnom privatnom i profesionalnom životu zasigurno ne prelazi 1/3 ukupnog broja od 86 % nominalnih.
Živimo u okruženju neiscrpnih mogućnosti digitalnog doba, no plaćamo li pritom prevelik danak?
- Ne plaćamo danak, nego ubiremo blagodati. Digitalna komunikacija u mnogočemu je pojeftinila komunikaciju, ubrzala ju, učinila preciznijom, pogodnijom ispravcima i neshvatljivo visokom ritmu i tempu. Ona je glazba za naše globalizirane uši, doduše možda pomalo šenbergovski atonalna, ali, Bože moj, i Pierrot Lunaire je glazba. Na kraju, trebamo stvar prepustiti vremenu jer nove generacije s majčinim mlijekom posisaju i služenje za početak pametnim telefonima, a poslije i društvenim mrežama.
ETIČKI ALGORITAM
Je li uopće moguće stvoriti neki učinkovit algoritam koji će prepoznati i onda blokirati govor mržnje na internetu? Facebook je to pokušao, no bilo je o tom pitanju problema. Ili zapravo, unatoč velikim tehnološkim skokovima, elektronska "inteligencija" nema nikakvih izgleda shvatiti ljudski kapacitet za ironiju, sarkazam i dvosmislenost, a posebno ne za ljudsku zlonamjernost, mržnju i ekstremizam...
- Pitanje moralnog ili etičkog algoritma višestruko je složeno. To je jedan od zamisli aktivne i napadne intervencije u softver i subrutine umjetne inteligencije. Ako se radi o specifičnoj umjetnoj inteligenciji, to nije preteško jer su pravila jednostavna (ako robot viličar na putu u skladištu registrira ljudski oblik, on će stati i upozoriti čovjeka), ali ako se radi o općoj umjetnoj inteligenciji, onda je stvar komplicirana jer bi ona trebala imati cijeli sustav vrijednosti i takoreći algoritam za primjenu u nebrojenim tipičnim i atipičnim situacijama (čak i moralnim dilemama na koje ni mi ljudi pa ni etičari nemaju rješenje).
Neki stručnjaci sugeriraju kako je dovoljno ostaviti Asimovljeve Zakone robotike i kako će opća umjetna inteligencija (napose ako se počne samostalno razvijati) sama skovati moralna pravila kako će nailaziti na probleme i kako će na kraju biti moralnija od nas ljudi između ostalog i zbog toga što neće imati voljne, iracionalne i emotivne elemente u vlastitom moralnom rezoniranju. Za daljnje stavove upućujem na svoj članak o toj temi Corporate social irresponsibility: humans vs. artificial intelligence iz 2019. (https://doi.org/10.1108/SRJ-09-2018-0219).
Darko Jerković
ZLATKO MILIŠA
ZAVLADALA JE EPIDEMIJA UMREŽENIH USAMLJENIKA
Richard J. Leider u knjizi "Moć svrhe" otkriva da nas "komunikacijske tehnologije sve više izoliraju, sve dok ta izolacija ne postane nešto normalno". Zahvaljujući tehnologiji i digitalizaciji, svijet je zakoračio u informatičku revoluciju, ali su se pojavile i neograničene mogućnosti zlouporabe istih.
Postindustrijska društva opisuju se sintagmama - informacijsko društvo i društvo znanja - pri čemu se ta dva pojma gotovo uvijek koriste kao istoznačnice. To je samo naizgled točno, jer, ako informaciju definiramo kao podatak koji pridonosi znanju primatelja, onda bi veći skup informacija trebao rezultirati povećanim znanjem. Ako je znanje moć, onda nije isključeno da je "u službi interesa nositelja društvene moći" (Akademik Ivan Cifrić u jednom od njegovih zadnjih objavljenih članaka pod nazivom "Društveni kontekst obrazovanja" 2018. godine).
HEJTANJE I LAJKANJE
No, trebamo se zapitati do kada tolerirati medijsko ispiranje mozga, obmanjivanje građana, pseudodogađaje, napade i/ili optuživanje neistomišljenika? Na internetskim stranicama objavljuju se uvrede i klevete, širi govor mržnje, rasistički i seksistički komentari nebrojenih anonimusa, a sve to pod izlikom na pravo govora izbora, ili pod geslom slobode medija. Ekrani udaljavaju, a ne zbližavaju, izgleda kao da nas opslužuju, a konzumenti nisu svjesni vlastitih okova. Izvrsna poznavateljica internetskog zlostavljanja Gordana Flander na jednom je predavanju istaknula kako i "najbenignije fotografije tinejdžera na internetu često imaju morbidne vršnjačke komentare". Svojevremeno je ravnatelj jedne srednje škole u Sloveniji, kojega su učenici potajno snimili mobitelom u oralnom spolnom činu s učiteljicom (u njegovu uredu), počinio je samoubojstvo. Nakon što su snimke objavljene na internetu i slučaj bio više od tjedan dana hit-tema drugih medija, ravnatelj se psihički slomio. I taj je slučaj potaknuo stare-nove rasprave o ulozi medija u načinu izvješćivanja o kršenju ćudorednih normi, o posljedicama objavljivanja materijala kojima se diskreditira dostojanstvo i zaštita privatnosti. Slovenski list Delo objavio je tekst pod nazivom "Mediji ubijaju, zar ne?". Na internetskom portalu www.monitor.hr prikazan je u listopadu 2010. prvi slučaj online vješanja dvadesetjednogodišnjeg studenta u Švedskoj. Nekoliko njegovih (virtualnih) prijatelja znalo je za njegovu namjeru, no ništa se nije učinilo kako bi se spriječila ta tragedija. Policija je zatvorila tu mrežnu stranicu tek nakon što su se pojavili patološki komentari u povodu toga čina, kao, primjerice: "Ako je ovo vješanje pravi suicid, zašto nema krvi?", "Ima super majicu!". Ni u jednom komentaru nije bilo nimalo suosjećanja! To je krajnje morbidno - kada se suicid doživljava (u komentarima) kao zabavu!
Jedan sam od istraživača nedruštvenosti društvenih mreža. Suvremeni klinci postaju djeca medija. I prije desete godine života koriste WhatsApp i Viber. Razgovor in vivo zamjenjuje virtualno komuniciranje, čime se gubi suosjećanje prema drugima. Prije više godina konstatirao sam da s pojavom interneta, osobito kod djece, umiru brige za druge. U omalovažavanju drugoga, internet postaje javni WC. I u našem društvu zavladala je epidemija umreženih usamljenika. Danas, kada je internetsko difamiranje protivnika postalo zabava i stil života, cijena raste onima koji pljuju po vlastitoj zemlji jednakom strašću kao i po najbližima.
Anđelko Kaćunko u svojoj knjizi "Raspuća blogovske (ne)ozbiljnosti" demistificira ideal mladih - Che Guevaru koji je pred samu smrt, na Trikontinentalnoj konferenciji 1967., uputio jasnu poruku mladima: "Mržnja je naš element snage u svakom konfliktu, nenadmašiva mržnja prema neprijatelju koja tjera našega borca u akciju mimo svih njegovih prirodnih granica, i pretvara ga u djelotvoran, selektivan i hladan stroj za ubijanje". I danas stječe simpatije mladih revolucionara - anarhista, koji sudjeluju u terorističkim zbivanjima. To je dio medijske propagandne "istine", tvrdi Kaćunko, a zapravo "ubojice" kojega se danas propagira kao "simbol slobode duha i romantičnog buntovništva".
Karikaturalno ismijavanje proroka Muhameda u "satiričkom" listu Charlie Hebdo u Francuskoj godinama je vrijeđalo osjećaje vjernika. Pod krinkom satire, novinari i redakcija zapravo su se rugali vjernicima i religijama. Naravno, to ničim ne opravdava zločin (koji se dogodio prije četiri godine) nad novinarima i urednikom tog lista. Redakcija istoga, u rujnu 2015., objavljuje dvije rasističke karikature, a u povodu tragične smrti trogodišnjeg sirijskog dječaka. Na jednoj se prikazuje tijelo toga dječaka s tekstom: "Dokaz da je Europa kršćanska - kršćani hodaju po vodi, muslimanska djeca se dave". Na drugoj se prikazuje isti dječak uz tekst: "Tako blizu cilja", a iznad njega reklama McDonald‘sa i tekst "Dva dječja obroka po cijeni jednog". Charlie Hebdou, u prvome broju iz 2016., na naslovnici prikazuje karikaturu Boga s okrvavljenim rukama i automatskom puškom.
U koncepciji radikalnog moralnog relativizma, kada se vrijeđaju vjera i vjernici, to se tumači kao sloboda govora ili pravo umjetničkog izražavanja. Izrugivanje vjere i religije jest govor mržnje. To je mentalni i moralni genocid. Umjetnička sloboda ne znači slobodu ruganja svetinjama i simbolima. To je nasilje nad tuđom slobodom.
ZOMBI GENERACIJA
U srpnju 2017. jedan azilant prijetio je samoubojstvom ispred hotela Porin, u Zagrebu. Na televizijskoj Facebook stranici uz tu vijest uskoro su se pojavili brojni komentari užasavajućeg sadržaja: "Neka mu netko pomogne da skoči. Nek‘ skoči. Ma, pustite ga nek‘ se ubije, kila kruha više, njih treba otjerat odakle su došli. Samo da ne padne na nečiji auto…". Gotovo nigdje suosjećanja, a i kada netko apelira na savjest onda istoga ironiziraju. S pojavom "društvenih mreža" ekspandira bezobzirnost.
Zaključno - sve je više prikrivanja pravih informacija i dezinformiranja javnosti, povreda privatnosti, kreiranja događaja, vijesti i izvješća prema diktatu urednika i/ili vlasnika medija. Novinar mora biti ideološki, svjetonazorski i vrijednosno (maksimalno) neutralan te osiguravati slobodu iznošenja drukčijih mišljenja. Dobili smo hipnotiziranu zombi generaciju koja neselektivno bulji u ekrane. I Jesper Juul, poznati danski pedagog i obiteljski terapeut, potvrđuje da se u školama gdje se djeci zabranilo korištenje pametnih telefona, kao i u obiteljima, i na neko vrijeme apstiniralo od različitih ekrana, znatno poboljšao školski uspjeh i komunikacija unutar obitelji. On to navodi u ožujku 2017. godine, no i mi smo, ja s mladim suradnicima, na nacionalnoj razini, prvi u Europi proveli projekt "Deset dana bez ekrana".
Piše: Zlatko MILIŠA