Štrajk nezadovoljnih učitelja i nastavnika, pokrenut zbog neispunjavanja njihova zahtjeva za povećanje koeficijenata, prema mišljenju je stručnjaka za radno pravo neopravdan. Vlada je, naime, sindikatima dala ponudu za povećanje osnovice plaće, a koeficijente obećala promijeniti uredbom. S obzirom na ispunjavanje dijela zahtjeva sindikata i sve češće izjave sindikalista kako razlog za štrajk nisu više plaće, nego inat Vladi i slanje poruke nezadovoljstva položajem u društvu, postavlja se pitanje kako dalje opravdati sam štrajk kao pravo radnika na borbu za bolje socijalne uvjete. Također, stižu kritike da se u ovom štrajku iz vida izgubio interes same djece i njezino pravo na redovito obrazovanje.
Vodeća snaga
Sveučilišni profesor Pero Maldini smatra kako je obrazovanje, od osnovnog, preko srednjeg, do visokog, zapostavljeno u odnosu prema nekim drugim granama i javnim politikama u Hrvatskoj. Vidimo da su najuspješnije ekonomije, najmodernija društva i najbolje demokracije tamo gdje su obrazovni sustavi vrhunski, kaže.
- To je prigovor javnim politikama svih naših dosadašnjih vlasti, koje su dugotrajno zanemarivale taj sektor. Dakle, to nije potrošnja, nego bi trebalo vidjeti obrazovanje kao vodeću snagu društva, jer su najvrjedniji resurs obrazovani građani. I da je to potrebno popraviti i ujednačiti s drugim javnim službama, tu nema dvojbe. S druge strane, zahtjev sindikata koji se isključivo koncentrira na plaću, tj. koeficijente, vrlo je usko gledanje na taj problem i pokazuje da se oni još nalaze u 70-im godinama prošlog stoljeća. Taj egalitarni zahtjev nikako nije dobar jer ima velik broj dobrih nastavnika koji kvalitetno rade svoj posao, ali i onih koji nisu takvi. Sindikati bi se trebali pozabaviti onim što je esencija obrazovanja, a to je kvaliteta, a ne isključivo tražiti povećanje plaća, ma koliko to bilo opravdano. Da se one ne znam koliko povećaju, hoće li to promijeniti kvalitetu obrazovanja u Hrvatskoj, hoće li zbog toga nastavnici biti bolji, hoće li se sustav pomaknuti naprijed - čisto sumnjam - kaže Maldini, za kojega je razočaravajuće što sindikati cjelokupan problem sustava svode isključivo na tu dimenziju.
- Plaće jesu problem i treba ga riješiti, ali to nije glavni problem. Sindikati se uopće ne bave onim čega tu mora biti, jer mi još uvijek nismo uveli ishode učenja, što svijet ima već 20 godina. A to pokazuje što proizvodi obrazovni sustav i koje kompetencije mladi ljudi kada izlaze iz toga sustava imaju ili nemaju, što je zapravo ključna stvar - ističe Mladini. Smatra kako je najgore u cijeloj situaciji što se sve prelama preko interesa djece. Dodaje kako se to moglo organizirati na drukčiji način, jer su tu djeca, kaže, ni kriva ni dužna, a i ovako su već uskraćena za kvalitetniji obrazovni sustav i pristup obrazovanju, a sada ne samo što se s tim sve većim izostancima remeti kalendar nego i dovodi u pitanje kvaliteta onoga što im treba biti prezentirano. "Postavlja se pitanje hoće li ta djeca moći nadoknaditi to znanje koje nisu mogla steći u ovom vremenu dok ne slušaju nastavu i koliko će vremena za te nadoknade uopće biti, jer se ne zna koliko će štrajk trajati. Šteta je već napravljena i bojim se da se to više neće moći popraviti. Uz to, ova nepopustljivost sindikata i neprihvaćanje bilo kakvog Vladina prijedloga mi se, uza sve razumijevanje za njihove zahtjeve, također čini kao nešto što već počinje imati i neke političke konotacije", zaključuje Maldini.
Promašeno
Prema mišljenju redovitog profesora Ekonomskog fakulteta u Zagrebu Velimira Sriće, sindikati bi trebali imati puno ambicioznije ciljeve i mijenjati sustav, boriti se za bit kurikuralne reforme i za promjenu stava društva prema obrazovanju te za bolje materijalne uvjete znanosti i obrazovanja. "Jer je to naša budućnost. A ne za sitne pomake u statusu učitelja. Jer devalvirate samu tu borbu kada se borite za krive stvari", zaključuje Srića. On također podsjeća na osnovne teze iz svog prošlotjednog bloga, gdje naglašava da, ako sindikati sada ne iskoriste tu povijesnu šansu da budu motor promjena u kojima treba tražiti suštinske pomake, ništa nije učinjeno. "Razočaravajuće je da se jedan masovni pokret pokreće zbog sitnih materijalnih interesa od 6,11 posto, što je bavljenje birokratskim aspektima sustava, čime se zapravo bori za uravnilovku, za dizanje koeficijenta svima jednako. To je potpuno promašeno. Trebalo bi raditi nešto posve suprotno. Nasuprot materijalizmu, treba nam idealizam, borba za suštinske promjene, zaokret prema društvu znanja, suštinske reforme koje mijenjaju položaj učenika i djelatnika u znanosti i obrazovanju, koje znanost i obrazovanje uspostavljaju kao pravi motor razvoja. Trebaju nam promjene koje ubijaju birokratizaciju sustava, a ne da je afirmiraju. Ne treba se boriti za jednake koeficijente za sve, nego za to da ljudi budu nagrađeni prema tome koliko stvarno nešto dobro rade..." istaknuo je, između ostaloga, Srića.
Igor Bošnjak
motivi
AKO SU ISPUNJENI SOCIJALNI UVJETI - ČEMU ŠTRAJK?
Premijer Plenković: Apeliram na razum
Premijer Andrej Plenković izjavio je kako štrajk zaposlenih u obrazovanju "možda ima i nekakve predizborne konotacije". "Apeliramo na profesore, učitelje, na roditelje i na učenike, pa na kraju i na čelnike sindikata za dijalog, za razum, za razgovor, da se pronađe rješenje, jer ovakva situacija, moram to otvoreno reći, sigurno ima i nekakve predizborne konotacije. Dakle, to uopće nije sporno, mislim da smo tu vježbu vidjeli i prošle godine kada je bila riječ o jednoj drugoj temi", rekao je Plenković. Poručio je kako nije dobro da se njegovu vladu kvalificira kao da ne želi dijalog. "Zato želim da nastavimo dijalog i pronađemo rješenje. Ovo je razumna vlada, koja radi i za učitelje, i za profesore, i za radnike, i za umirovljenike", naglasio je. "Ono na što apeliram, sada, s ovim štrajkom, koji, po meni, ima možda tu emotivnu dimenziju ‘naši koeficijenti nisu dobri‘, dovodimo se u situaciju da će djeca teško nadoknaditi dane koje nisu odradila u školi, da će možda biti u pitanju dio blagdana, odgoda mature, možda odgođeni i prijamni ispiti na fakultetima", kaže premijer. Smatra kako to nije dobro, pogotovo ne za vlade koja diže plaće, pa je u takvoj situaciji štrajk "pretjeran". Plenković je prethodno već apelirao na sindikate da nastave dijalog i prekinu štrajkati jer će zaposleni u školstvu u mandatu njegove vlade garantirano imati 20 posto veću plaću. U četvrtak je izišao među prosvjednike na Markovu trgu i pozvao ih na dijalog, istaknuvši kako su Vladi obrazovanje te učitelji i profesori važni, na što su oni odgovorili šutnjom.
Pero Maldini
sveučilišni profesor
DJECA I RODITELJI IMAT ĆE NAJVEĆU ŠTETU
Djeca i nihovi roditelji, oni su ti koji će imati najveću štetu, a najviše će se to osjetiti na narušenoj kvaliteti obrazovanja. Vidim već gotovo dva desetljeća drastičan pad kvalitete maturanata koji nam stižu na prvu studijsku godinu. Bar dvije trećine njih dolazi iz najboljih škola za studij na kojem predajem - gimnazija, pa mogu zamisliti kako je u drugim školama. To ne znači da su ta djeca nesposobna, nego je sustav taj koji ih tretira na način da im obrazovanje nije intelektualni izazov, ni nešto što treba pomoći razvijanju njihove kritičke refleksije i stjecanju upotrebljivih znanja. Nisu za to krivi samo nastavnici, nego i sustav mora stvoriti okvir da oni mogu raditi kvalitetno. A sindikati, svodeći cijeli problem obrazovnog sustava na pitanje plaća i koeficijenata, vode k uravnilovki, koja neće pomaknuti kvalitetu obrazovanja naprijed.
Velimir Srića
profesor Ekonomskog fakulteta u Zagrebu
TO JE BORBA ZA URAVNILOVKE, ŠTO JE DUBOKO POGREŠNO
"Aktualni štrajk je akcija s krivim ciljem. Drugim riječima, prije svega materijalizam umjesto idealizma. Tih 6,11 posto mali je iznos zbog kojega se radi veliki cirkus. Treba se boriti za generalno stanje u djelatnosti i upozoravati na zanemarenost obrazovanja i znanosti, na to da društvo konačno shvati da jedan dolar uložen u znanost vraća deset dolara u deset godina. Drugo, po meni još ključnije, to je borba za uravnilovke, što je, po mom sudu, duboko pogrešno. Jer, kako volim reći, nastavnik čiji svi učenici prođu na maturi i nastavnik čiji ni jedan učenik ne prođe na maturi ne mogu imati isti koeficijent, a cijeli sustav je pun takvih glupih paradoksa. Volio bih da se sindikalna borba vodi oko pravih ciljeva, a ne za sitne materijalne interese. Netko će reći da to nisu sitni materijalni interesi, no s druge je strane vlada takve sitne već de facto pokrila, pa je sada pitanje za što se sindikati bore", kaže Srića.