Objavljeno 22. studenog, 2019.
Mnoge priče, zbog straha od otkaza, neće biti javno ispričane, kaže Vučko
Iako, u pravilu, zbog smanjene plaće radnici, koliko god je to moguće, izbjegavaju dugotrajna bolovanja, to u prošloj pedagoškoj godini u Dječjem vrtiću Osijek nije bilo slučaj. U toj je gradskoj ustanovi u svakom trenutku na dugotrajnom bolovanju (dužem od dva tjedna) bilo u prosjeku 10 posto odgojitelja i stručnih suradnika te još za koji postotak više članova tehničkog osoblja. Sindikalisti tvrde - zbog mobinga, posebno nad odgojiteljicama u godinama pred mirovinu.
Prema Izvješću o ostvarenom odgojno-obrazovnom radu u 2018./2019. godini Dječjeg vrtića Osijek, od rujna 2018. do rujna 2019. godine kontinuirano je na bolovanju dužem od dva tjedna bilo u prosjeku 26 odgojitelja i članova stručne službe (maksimalno čak 29 u listopadu 2018. i ožujku 2019.) te 14 zaposlenika iz sektora tehničkog osoblja (maksimalno 18 u svibnju 2019.). Iz Dječjeg vrtića uz ovu stopu bolovanja navode da se "s obzirom na veliki broj bolovanja odgojno-obrazovni rad provodio organiziranjem međusmjena te zapošljavanjem osoblja na određeno radno vrijeme”. No na pitanje što je uzrok tolike stope dugotrajnih bolovanja odgovor ne daju.
Sa 60 u jaslicama
No zato odgovore, tvrde, imaju u Sindikalnoj udruzi u predškolskom odgoju koja proteklih 20 godina organizira zaposlenike Dječjeg vrtića Osijek. Dajana Vučko, predsjednica Udruge, ističe kako je na bolovanjima u posljednje dvije godine sve više odgojiteljica i stručnog osoblja u godinama pred mirovinu jer pobolijevaju zbog pritisaka iz nove uprave.
"Stopa bolovanja u Dječjem vrtiću Osijek velika je i povećava se jer su zaposlenici, a posebno odgojitelji, izloženi zlostavljanju, maltretiranju i ponižavanju od Uprave. Tko god da se požali na uvjete rada ili želi nešto promijeniti, biva za to kažnjen premještanjem u druge objekte i skupine. Tu pati velik broj odgojiteljica koje su pred mirovinom, koje onda završavaju na bolovanjima. Naime, gotovo da je postalo pravilo da je za starije žene kazna za ‘neposlušnost‘ u Dječjem vrtiću Osijek - rad u jaslicima. Ne smeta im to zato što one ne vole manju djecu ili se ne znaju o njima brinuti, nego zato što, jednostavno, žena od 60 do 65 godina nije više u tolikoj fizičkoj snazi da se brine o 18 mališana, od kojih je puno njih još na rukama. Može raditi tako jedan mjesec, možda dva, i onda se odjednom više ne može ispraviti. Imamo slučaj žene koja je upravo zbog takve situacije završila na dugotrajnom bolovanju jer je slomila bedrenu kost. Puno je tu i bolovanja koja se oduže na račun ‘običnih‘ viroza koje pokupe od najmanje djece, a koje ona prehodaju za nekoliko dana. Međutim imunološki sustav starijih osoba nije više tako jak, organizam je izrađen, dođe do komplikacija, a u jaslicima je pobol djece velik. Uz to, dio se bolovanja odnosi i na nemogućnost rada zbog mobinga i psihičkog zlostavljanja. No to su priče koje zbog straha od otkaza neće biti nikada javno ispričane", tvrdi Vučko, te napominje i kako su odgojiteljice do prije nekoliko godina zazirale od bolovanja te da se radilo svakako samo da djeca ne osjete da njihovih matičnih teta po skupinama nema.
No danas je drukčije.
Atmosfera straha
"Najbolje vam sve govori slučaj kolegice s karcinomom koja je zbog svoga mentalnog zdravlja tijekom procesa liječanja dolazila raditi iz ljubavi prema ‘svojoj‘ djeci. No danas to više nije slučaj. S karcinomom se mogla nositi, s nekim drugim pritiscima ne", ističe Vučko. Dodaje kako objektivne okolnosti govore u prilogu tomu da će, ako se nastavi produbljivati atmosfera straha na relaciji uprava - odgojitelji, stopa bolovanja sve više rasti.
"Uistinu velik dio kolektiva čine žene koje su od dvije do šest godina pred mirovinu. Ako ih se u u tim godinama bude tjeralo na rad neprimjeren njihovoj dobi, neće se trebati čuditi dodatnom porastu dugotrajnih bolovanja”, zaključuje Vučko uz napomenu kako se razdoblje od pet godina uoči odlaska u starosnu mirovinu u pozitivnim propisima i kolektivnim ugovorima smatra razdobljem kada tijekom radnog vijeka zaposlenika prirodno dođe do smanjenja njegove radne sposobnosti te kada taj posebni uvjet rada poslodavac treba uzeti u obzir pri razmještanju osoba na radna mjesta. Na taj se način omogućuje da ljudi dostojno dočekaju mirovinu, a da u nju ne odlaze iz sustava dugotrajnih bolovanja.
Ravnateljica Marija Štambuk Čabaj, koju smo zamolili da se očituje o dugotrajnim bolovanjima, kao i o optužbama Sindikata, tu je mogućnost odbila jednom rečenicom: "Zbog politike poslovanja ne mogu odgovoriti na upit.”
Ivana Solar
10
posto odgojitelja i članova stručne službe na dugotrajnom je bolovanju
Kolektivni ugovor Grada Osijeka
Briga o dostojanstvu radnika pet godina prije mirovine definirana je kolektivnim ugovorom za službenike i namještenike upravnih tijela Grada Osijeka (koji je osnivač Dječjeg vrtića Osijek). No, jednako tako, kroz odrebe ovoga tipa definira se i da zaposlenik pet godinja prije mirovine ne može dobiti otkaz ako uredno obavlja svoj posao. Upozorava se da je to često dvosjekli mač jer poslodavac nemogućnost davanja otkaza starijem radniku može kompenzirati mobingom.