Novosti
SPAŠAVANJE GOTOVO IZGUBLJENE VRSTE

U slavonska lovišta vratiti "kraljicu polja"
Objavljeno 22. studenog, 2019.
Ta je vrsta u zadnjih 30 godina gotovo nestala s ovih prostora "zahvaljujući" intenzivnoj poljoprivredi

Iako se prvi pokušaj reintrodukcije trčke skvržulje, u nas poznatije kao poljska jarebica, pokazao mogućim i moglo bi se reći uspješnim na području Vukovarsko-srijemske županije, zbog nekih objektivnih okolnosti, ali i ljudskog nemara, pilot-projekt na koncu je propao. Bilo je to prije pet godina, no stručnjaci osječkog Fakulteta agrobiotehničkih znanosti ne odustaju od namjere da pilot-projekt pokrenu i u ovome dijelu Slavonije i Baranje, i u slavonsko-baranjska lovišta vrate nekada omiljenu poljsku koku koju se prije Domovinskog rata u Slavoniji i Baranji nazivalo "kraljicom polja", i smatralo simbolom lovstva ovoga dijela Hrvatske.



Najstariji dokaz

- Zabrinjavajuće je to što je ta vrsta u zadnjih 30 godina gotovo nestala s ovih prostora ‘zahvaljujući‘ najviše intenzivnoj poljoprivredi. Gledajući iz perspektive čovjeka, ona je vrlo korisna životinja jer se hrani štetnim kukcima za poljoprivredu i sjemenjem korovnih biljaka. Ona je "prirodni pesticid". Kako smo počeli obrađivati poljoprivredu u velikim monokulturama gdje smo iskorijenili i korove i kukce koji su štetni za biljke, tako smo i njezinu hranidbenu bazu uništili i samim tim gubitkom one tradicionalne poljoprivrede izgubili smo i tu vrstu - kaže prof. dr. sc. Tihomir Florijančić, iz Zavoda za animalnu proizvodnju i biotehnologiju FAZOS-a, i jedan od najvećih zagovornika povratka poljske jarebice u staništa koja je nekada popunjavala.


No, ono što je također vrlo zanimljivo, a upravo je to i zainteresiralo čelnike Vukovarsko-srijemske županije da podrže pilot-projekt, jest činjenica da ova vrsta vuče analogiju s Vučedolskom golubicom, jer je vučedolska kultura na ovim prostorima živjela dvije i pol do tri tisuće godina prije Krista.


O njezinoj važnosti najbolje govori da je nekada bila u lovno-gospodarskim osnovama te da je u većini lovišta u bivšoj državi, uz srnu, fazana i zeca, bila glavna divljač. Sada to više nije, ne izlovljava ju se uopće, a i broj im je zanemariv s gospodarskog i biološkog stajališta.


- Jednu vrstu mi kao generacija gubimo, i to mene kao čovjeka koji se time bavi, i to tu, iz Slavonije, strašno boli. Nekako osjećam i odgovornost i prema povijesti. Znači, prije 5000 godina ta je životinja ovdje živjela, a sada je više nema. Očito da je tim ljudima ona mnogo značila kada su prema njezinu liku radili kućanske predmete, i mi trebamo učiniti sva da je vratimo na naša polja i lovišta – nastavlja Florijančić, i dodaje kako ih je sve to ponukalo da pokušaju tu vrstu vratiti na taj teren.


Može biti i značajan pokretač lovne kinologije i lovnog turizma na ovome području. Naime, njezin značaj kod ocjenjivanja uzgojne i radne kvalitete pasa ptičara vrlo je velik. Upravo su zbog toga destinacije koje obiluju prirodnom trčkom pogodne za obuku i održavanje natjecanja danas jako tražene. Iskustveno istraživanje pokazalo je da organizacija međunarodnih utakmica pasa u trajanju od 20-ak dana, uz nazočnost 120 natjecatelja, donosi organizatorima, turističkim djelatnicima i cijeloj lokalnoj zajednici prihod veći od 270 tisuća eura.
Fazanerija Darda

- Sve to skupa ponukalo nas je da pokušamo animirati lovačka društva u Osječko-baranjskoj županiji i krovni savez da nam pomognu osigurati potrebna sredstva za daljnja istraživanja kako bismo dokazali da pticu možemo vratiti na taj teren - kaže Florijančić.


Projekt bi se mogao provesti u suradnji s Lovačkim društvom "Fazan", u Dardi, koje ima i vlastitu fazaneriju, što bi omogućilo i stvaranje matičnog jata. Iskustva iz projekta od prije pet godina, provedenog u suradnji s 12 lovačkih društava Vukovarsko-srijemske županije, kažu kako je bilo pogrešno da se životinje iz umjetnog uzgoja direktno i bez nadzora puste u lovišta, jer su osuđene na propast i budu hrana grabežljivaca. Pravilnim odabirom načina ispuštanja trčki u prirodu i privikavanja na prirodnu hranu te stvaranjem i održavanjem pogodnih stanišnih uvjeta, moguće je vratiti i zadržati trčku u lovištima – smatraju stručnjaci.
- Cijela priča ima smisla. Ima dovoljno zapuštenog zemljišta, što je za trčku idealno stanište. Organizirat ćemo radionicu i praktičnu izradu malih volijera koja bi se postavila u staništa i postupno bismo tako ispuštali trčke u prirodu. Moramo razmišljati o egzistenciji i drugih, jer znamo da na tom prostoru živi još netko tko je ovdje bio i prije pet tisuća godina. Da ga vratimo nazad i omogućimo mu da živi, mislim da smo to dužni prema generacijama koje dolaze - zaključuje optimistično Florijančić, dodajući kako se lovačka društva mogu osloniti na stručnjake FAZOS-a i zajedničkim radom poraditi na zoohigijeni.


Tomislav Prusina
Jarebica - simbol boga metalurgije
O poveznici Vučedolske golubice i poljske jarebice zanimljivu je priču objavio arheolog Aleksandar Durman. Naime, 1938. godine na lokalitetu Vučedola, prema njegovu pisanju, iskopan je artefakt u obliku ptice gdje je čovjek koji ju je iskopao prvo pomislio da je riječ kokoši, zatim je to prekrižio i napisao golub, da bi na kraju ispalo da je golubica. Međutim, prema nekim novijim istraživanjima arheologa tvrdi se kako je riječ o mužjaku upravo te trčke skržulje, odnosno poljske jarebice, koja je najstariji spomenički dokaz o njezinu prebivanju na području Slavonije i Baranje.

Artefakt Vučedolska golubica otkriven je na lokalitetu kojega je njemački arheolog Robert R. Schmidt nazvao Kuća ljevača bakra, i potječe iz vremena najranije serijske izrade metalnih predmeta. Topljenje metala uz isparavanje otrovnog plina kod ljevača se najblaže pokazao kao šepavost. Tako su u svim starim mitologijama bogovi metalurgije šepavi. Mužjak jarebice, da bi prikrio položaj gnijezda u travi i privukao pozornost grabežljivca na sebe, u trku od gnijezda iznenada počne glumiti šepavost kako bi se lovcu pokazao kao lakši plijen. Kada je grabežljivca dovoljno udaljio od gnijezda poleti na sigurno i vraća se čuvati gnijezdo i ženku. Tako je ptica nađena ispred ulaza u ljevaonicu vučedolske kulture simbolički bila vezana uz ljevača i predstavlja mužjaka jarebice. Starogrčka, također i druge mitologije, kao i Biblija, često u raznim kombinacijama dovode jarebicu u vezu s bogovima metalurgije, a nalaz s Vučedola je najstariji dosad poznati. Vučedolska golubica ima tri noge i to se smatra simbolom hromosti. A zašto mužjak? Kod tih ptica, naime, nema velike razlike između mužjaka i ženki, mužjak na prsima ima jednu potkovu koju ženka nema.
Jarebica je vrlo korisna životinja, jer se hrani štetnim kukcima i sjemenjem korovnih biljaka.
Najčitanije iz rubrike
DanasTjedan danaMjesec dana