Kroz izložbeni program Muzej likovnih umjetnosti u Osijeku nastoji predstaviti ne samo umjetnike vezane uz njihov fundus, ustanovu i grad nego i iz drugih dijelova Hrvatske. Tako se višoj kustosici Valentini Radoš javio Toni Horvatić s prijedlogom za izložbu Vedrana Perkova.


- Meni je samo umjetnikovo ime bilo dovoljno da prijedlog prihvatim jer sam bila na njegovoj prvoj i do ove posljednjoj osječkoj izložbi Nisam tako mislio u Galeriji Waldinger 2010. Ta mi je izložba ostala urezana u pamćenje i od tada pratim rad Vedrana Perkova - ističe Valentina Radoš, koja s umjetnikom marljivo već danima priprema postav, jer je otvorenje u petak, 22. studenoga, u 19 sati. Bit će to i prvo predstavljanje ovog intrigantnog splitskog umjetnika u MLU.


- Riječ je o izuzetno zanimljivom umjetniku, kvalitetnoj izložbi, ali i suradnji kojoj se veselim - napominje Radoš, koordinatorica izložbe, koju će tekstom u katalogu popratiti kustos Horvatić, koji dolazi na otvorenje u petak. Izložba je to koja, dodaje kustosica, izborom radova i konceptom poziva upravo one ljude koji možda nisu ni spremni ili nisu naviknuli na ovakav postav.


- To je izložba otvorena u komunikaciji, koja nužno ne nudi odgovore i poruku koju je umjetnik htio poslati, nego poziva na razgovor i sa samim sobom, ali i s njim, radovima, prostorom i vremenom, što je koncpet koji je meni osobno uvijek jako zanimljiv. Uz to, vrlo je to ‘zahvalno‘ za publiku, jer ih poziva da se uključe, što će, uvjerena sam, biti zanimljivo i osječkim posjetiteljima - otkriva Valentina Radoš.


Upravo ti "slučajni", nepripremljeni, otvoreni posjetitelji veći su izazov i za umjetnika jer, za razliku od onih akademskih, pripremljenih pa i onih koji redovito posjećuju otvorenja jer im je to postalo dijelom osobnog folklora, doista su na izložbu došli ciljano, zaintrigirani umjetnikom i njegovim postavom, željni saznati više.
- Kada si u nekom štihu, neprestano u okruženju kolega - neovisno radi li se o glazbi, likovnosti - uvijek se manje-više vrte iste priče, očekivana je razina komunikacije, određeno razumijevanje, a tu je i neka kolegijalnost. To je sigurna niša, mogli bismo to i tako reći, u kojoj se može fino plutati. Kada iziđeš iz te zone i kreneš prema publici, treba imati i osobne hrabrosti. Ponekad čuješ i ono što možda ne želiš čuti, kao i u bilo kojoj drugoj životnoj situaciji. Posebice me veseli ta razina komunikacije, kada je ‘običnim‘ posjetiteljima to dobro i pametno, to je za mene najbolji kompliment koji mogu dobiti. Čak i kada se igram banalnošću, glupošću, kada provociram i kažu mi da je to pametno - ističe 47-godišnji Perkov, koji je diplomirao slikarstvo 2002. na Accademia di Belle Arti di Brera u Milanu.