Hrvatska reprezentacija uspješno je završila prvu postmundijalsku godinu. Izbornik Zlatko Dalić nije dopustio da ga stigne sudbina "trenera svih trenera" Miroslava Blaževića, koji je nakon sjajnog trećeg mjesta na SP-u u Francuskoj 1998. promašio Euro 2000. u Nizozemskoj i Belgiji.

Nije laka bila 2019. za Hrvatsku i Dalića. Krenula je smjena generacija, u kvalifikacijama se igralo toplo-hladno u skupini koja je bila prilično izjednačena. Prema starom hrvatskom običaju propustili smo nekoliko prilika ranije potvrditi nastup na Euru, ali isto tako još jednom nismo zaribali u posljednjem susretu. Hrvatska će igrati na kontinentalnoj smotri šesti put, samo nas jednom nije bilo, a to je doista rezultat vrijedan pozornosti.

21. ožujka - Zagreb: Start u kvalifikacijama nije baš bio uvjerljiv. Na Maksimiru je gostovao Azerbajdžan i poveo već u 19. minuti pogotkom Šedajeva. Taj je pogodak nagovijestio probleme s vratarom Lovrom Kalinićem, koji nije dobro reagirao. Izjednačio je Borna Barišić pred kraj prvog dijela svojim prvijencem u kockastom dresu, a pobjedu nam je donio Andrej Kramarić deset minuta prije kraja. Pisali su se bodovi, a dojam je ostao po strani.

24. ožujka - Budimpešta: Tri dana nakon Azerbajdžana gostovali smo na Groupama Areni. Iako je još bila rana faza, taj susret s Mađarima već je bio prva meč-lopta. Tu je krenula serija utakmica u kojima je Hrvatska uvijek povela, a završavale su različito. Rabić nas je doveo u vodstvo već u 13. minuti, ali nakon 20-ak minuta igre posve smo se ispuhali pa su Mađari malo po malo počeli prijetiti. U 34. minuti Szalai je izjednačio, a Kalinić je opet mogao i morao bolje reagirati, a bijednu igru Hrvatske u završnici susreta kaznio je Patkai pogotkom nakon kornera, u kojemu je vrlo loše reagirala naša obrana, na čelu s Kalinićem.

8. lipnja - Osijek: Uvijek neugodnu lipanjska kvalifikacijsku utakmica odigrali smo u Gradskom vrtu. Termin od 15 sati, što je značilo teško podnošljivu vrućinu. Opet je iščupana pobjeda. Lawrence nam je autogolom već u 17. minuti otvorio put prema njoj, a početkom drugog poluvremena za 2:0 pogodio je, a tko drugi nego Ivan Perišić, kojemu osječki stadion baš leži. Ipak, neizvjesnost je stvorio pogodak Brooksa u 77. minuti za 2:1. U toj utakmici prvi je put na vratima stajao Dominik Livaković.

9. rujna - Trnava: Kako smo samo rastočili jadne Slovake pred njihovim navijačima! Bila je to fantastična igra Hrvatske koja se na kraju reflektirala i u rezultatu, ali i ta četiri komada jako su malo u odnosu prema broju stvorenih prilika i dominaciju koju smo imali u toj utakmici. Vatreni su izgledali zastrašujuće snažno, čak toliko dobro da se ta igra proglasila boljom od nastupa na SP-u u Rusiji. Bio je to prvi nastup u kvalifikacijama centarfora Brune Petkovića. Zabili smo tek u smiraj prvog poluvremena, s poludistance je pogodio Nikola Vlašić i donio nam mir, koji je u nastavku oplođen s još tri pogotka. Odmah na početku drugog dijela zabio je Perišić, a u strijelce su se do kraja upisali Petković i Lovren. Zavladala je euforija...

9. rujna - Baku: "Tko visko leti, nisko pada". Samo tri dana nakon briljantne predstave u Trnavi dogodila nam se "prosjačka opera" u Bakuu. Recept isti kao iz Budimpešte. U prvih 20 minuta Hrvatska je mljela suparnika, povela pogotkom Modrića iz kaznenog udarca u devetoj minuti i onda stala. Kazna je stigla u 72. kada je Kaliladze izjednačio i oteo nam dva važna boda. Osim toga, bio je to jedini bod koji je Azerbajdžan osvojio u tim kvalifikacijama.

10. listopada - Split: Hrvatska se na Poljud nakon četiri i pol godine vratila na velika vrata. Sjajna atmosfera na tribinama dala je polet reprezentaciji i Mađarska je zgromljena već u prvom poluvremenu. Načeo ju je Modrić u petoj, a dokrajčio Petković s dva pogotka (24. i 42.). U 55. minuti Perišić je zapucao kazneni udarac, ali nije smetalo. Moral i raspoloženje opet su dirali nebo.

13. listopada - Cardiff: I opet je uslijedilo prizemljenje. U Wales smo otputovali po pobjedu i osiguravanje plasmana na Euro. Nije se dogodilo, a fabula utakmice bila je već viđena. Opet smo odlično odigrali prvih 20 minuta u kojima smo poveli preko Vlašića (9.) i onda se umorili. Wales je to znao iskoristiti i preko svoje najveće zvijezde Garetha Balea te je izjednačio u samom finišu prvog poluvremena. Tako je ostalo do kraja pa je čekiranje karte za EP opet odgođeno za posljednji susret.

16. studeni - Rijeka: Lomila su se koplja oko Rujevice zbog malog kapaciteta za tako važan susret. Na kraju se igralo tamo i ovaj je put riječki stadion bio sretan. Ovaj je put zaplet susreta krenuo drukčije. Boženik nas je uplašio u 32. minuti kada je doveo Slovake u vodstvo. Trebao nam je bar remi. Igrači su zadržali hladne glave i u nastavku torpedrali Slovačku. Zanimljivo, presudili su im isti ljudi. Vlašić ih je otvorio udarcem s 20-ak metara, Petković preokrenuo, a Perišić potvrdio pobjedu i plasman na kontinentalnu smotru.