Nekoć susjedi u zgradi na Vijencu Murse, danas kolege i suradnici, Marko Jović i Mario Matoković zaslužni su i odgovorni što je osječka publika protekloga vikenda u Bastionu uživala u izvedbi rada/audioperformansa OSscape, kojim je Marko Jović okončao svoj rezidencijalni program u sklopu projekta MMML Studio. Ime Marka Jovića (još) nije planetarno poznato, no ovaj mladi zaljubljenik u elektronsku glazbu krupnim i sigurnim koracima ide u dobrom smjeru.

Veza s MMML Studijom i Marijom Matokovićem počela je prije dvije godine. Marko/Xtematic - već tada nezaobilazno ime osječke performerske scene, ponajprije kao tehnička podrška, tj. urednik glazbenog programa, a sve češće i kao izvođač - u programu je Barutane 017 sudjelovao zvučnom izvedbom Povratak drugačijega pamćenja. Iza zvučnog rada Dürüm organum: horses on beaches of uludag and the girl from wild things, krilo se ime Nike Mihaljevića, profesora na Sveučilištu Sjever u Koprivnici, na kojem je Marko nedavno diplomirao. (Matoković i Mihaljević prije tri su godine bili u finalu Nagrade Radoslav Putar, koju je Koprivničanin te 2016. i osvojio.)


Nakon izvedbe Marko je sjeo u gledalište tik do Marija Matokovića, no bivšeg susjeda nije prepoznao, jer se nisu vidjeli otkako je Marko otišao na studij.

- Čestitao mi je, no nisam isprve skontao o komu je riječ - prisjetio se Marko, kojemu se Matoković javio početkom godine i predložio suradnju, između ostaloga, i zato što želi rad MMML studija i njegove rezidencijalne programe proširiti na sve medije, a ne samo likovne. Prirodan slijed bio je i poziv na sudjelovanje u rezidenciji, što je Marka razveselilo, pa je prihvatio.

- Imao sam jako malo vremena za koncept, doslovce sam u jednom danu smisliš što ću raditi na rezidenciji. Ljeto smo proveli dopisujući se i dogovarajući, jer je Mario u to vrijeme bio na rezidenciji u New Yorku.

Završio je studij Medijskog dizajna, a aktivan je na umjetničkoj sceni.

- U elektronsku sam se glazbu zaljubio s 12-13 godina, za što su zaslužni moji bratići koji su slušali techno. Tako sam ušao u svijet eksperimentalne glazbe, upoznavao umjetnike i sve dublje istraživao. Sȃm, jer me to jako zanimalo. Ubrzo sam počeo objavljivati nosače zvuka, CD-ove, kasete - ističe Marko, zahvalan profesorima koji su mu tijekom studija izlazili ususret i bili mu podrška, čak ustupajući mu i studije za eksperimentiranje sa zvukom. Prije 7-8 godina, kada je Marko zakoračio u vode elektronske glazbe, noisa, ta je scena u Hrvatskoj bila znatno manja nego danas. Osijek još uvijek nema toliko broj poklonika da bi imao svoju scenu, no Zagreb ima i nekoliko ozbiljnih festivala, poput ZEZ-a, ili Izloga suvremenog zvuka.

- U svijetu noise glazba ima više koncertnu dimenziju i nastupe uživo, nego akademski pristup. Kod nas, pak, mnogi smatraju da je noise isto što i sound art, s čim se ja ne bih složio, a ni ljudi koji se time bave dugo, od 90-ih. Noise je glazbeni smjer poput rocka, ili bilo kojeg drugog žanra, možete si ga doma pustiti i slušati. Netko će reći da to nije slušljivo, ali nije svima ni techno slušljiv, ili cajke - dodaje Jović, pojašnjavajući da se sound art više veže uz instalacije i performans. ‘Bocne‘ ga, ne krije Marko, kada mu nakon izvedbe netko iz publike priđe i kaže da i on sluša sound art.

Iako u početku opredijeljen samo za noise i agresivniji dizajn zvuka, sve češće Marko eksperimentira, a posljednju godinu-dvije igra se i ritmom, što prije nije bio slučaj.

- Do sada su mi kompozicije bile isključivo ambijentalne, bez ritma i beata, a sad se pokušavam razviti i u nekim techno sferama - dodaje kroz smiješak Marko, kao da ni sam u to ne vjeruje. Iako mu bavljenje time oduzima mnogo vremena, predanosti, truda, rada, još uvijek situacija nije takva da on od toga može i živjeti. Još je uvijek to na razini hobija, ma koliko profesionalan i ozbiljan pristup tomu bio, svjestan je Jović.


- Svjestan sam da se moram komercijalizirati mislim li od toga živjeti. Neki dan sam pričao s prijateljem iz Francuske, koji se, doduše, bavi poznatijim stilovima, makar je i to još uvijek underground, pa mi je rekao da radi zvuk i glazbu za modnu reviju. Opcija su i kazališne predstave, što primjerice u Zagrebu rade braća Sinkauz, podloge za filmove, zvučni efekti za videoigrice, soundtrackovi. Kod nas to u filmovima još nije toliko rašireno, a mislim da na toj sceni ne postoji redatelj koji ima stalnog skladatelja, nego odu na neku platformu, poput Fiverra, i kupe ono što im treba. Moguće je biti slavan, ali još sam ja daleko od toga - skroman je Jović, za čiji je nastup u Bastionu na društvenim mrežama bio veliki odaziv, dijelili su događaj mnogi, što ga je iznenadilo i oduševilo. Uvjeren je Marko da je velika zasluga za to Matokovićeva, jer je svjestan važnosti medijske promidžbe.

- Možete biti iznimno daroviti, no ne radite li na promociji nema ni publike. Ima i onih koji ne žele biti vidljivi, ne znam zašto - čudi se Marko koji je karijeru počeo izvan Hrvatske, od Japana, preko Francuske do SAD-a. Jedna je suradnja vodila do sljedeće, kontakti su se umnožavali. ‘Sjeća‘ se Marko vremena aktivne razmjene nosača zvuka koji su među poklonicima elektronske glazbe iznimno popularni, iako ne bježe ni od digitalnih zapisa. Ne čudi što Matoković i Jović OSscape planiraju zabilježiti na LP-ju, nađu li novac i izdavača. Marko je dio diplomskog snimio u Rusiji na 20 kaseta (medij koji je iščeznuo možda i prije njegova rođenja).