Iako se Hrvatska posljednjih godina suočila s problemom odljeva dijela stanovništva, posebice mlađeg i obrazovanijeg, jedan detalj u nedavno objavljenoj publikaciji Eurostata sugerira da svjedočimo i jednom posve suprotnom trendu, nažalost, u daleko manjim razmjerima i vezano uz stariju populaciju. Naime, istraživanje o položaju starije populacije u Europskoj uniji, između ostaloga, pokazalo je kako se u Hrvatskoj i Francuskoj povećao udjel državljana ostalih članica EU-a starijih od 65 godina, za razliku od drugih država članica gdje taj broj stagnira.
Zaključak je kako su spomenute dvije države 2018. bile popularna odmarališta među starijima od 65 godina u drugim državama, kao izbor destinacije u kojima će provesti svoje pozne godine nakon umirovljenja, preotevši taj primat Španjolskoj i Portugalu. Iako te brojke nisu velike, podaci o migracijama u EU-u otkrivaju kako je četverogodišnjem razdoblju od 2014. do 2018. godine broj državljana ostalih članica EU-a (svih generacija) koji su živjeli u Hrvatskoj povećan s 9816 na 16.598. Kako je među onima koji u Hrvatskoj žive 2018. tu bilo i 5384 onih koja su stariji od 65 godina, što je povećenje od čak 80 posto u odnosu na četiri godine ranije, za komentar tog svojevrsnog trenda zamolili smo i demografa Stjepana Šterca.
Logičan proces
- To nije iznenađenje. Iako to nisu velike apsolutne brojke, relativni je porast velik. Tu treba uzeti u obzir da smo mi i mediteranska zemlja i imamo možda potencijalno i najvažniji hrvatski prostor, a to je otočni, koji može biti idealan za tu tzv. "srebrnu generaciju". S druge strane, Francuska ima Azurnu obalu, tako da je to sve, prema mom mišljenju, vezano na neki način uz tu "mediteransku fasadu". Za očekivati je da će se to događati i dalje, i da će taj broj apsolutno rasti, posebice i jer je taj naš otočni prostor depopulacijski - ističe Šterc.
Dodaje i činjenicu da se ljudima koji dolaze iz ekonomski razvijenijih zemlja, s njihovom mirovinom isplativo doći živjeti u zemlju poput Hrvatske. Osim toga, kaže, tu imamo situaciju da je to za njih posve novi ambijent, posebice ako su ranije živjeli u gradovima, a sada, u starijoj dobi, dođu u nekakav prostor koji je ipak s nekom vedrinom i sunčan veći dio godine. "Dolazak te ‘srebrne generacije‘ prije svega vezan je uz te prostorne vrijednosti", zaključuje Šterc, dodajući kako je riječ o logičnom procesu preseljavanja stanovništva iz kontinentalnog dijela Europe prema Mediteranu.
Ekonomski stručnjak Damir Novotny kaže, pak, kako su dva izvora useljavanja u Hrvatsku. Jedan su, dodaje, hrvatski građani koji imaju strano državljanstvo, a vraćaju se nakon umirovljenja. A drugi slučaj su državljani Europske unije iz susjednih zemlja, poput recimo Austrije, koji imaju dva domicila - po ljeti su u Hrvatskoj, a zimi su u Austriji. I kao eventualno treće, tu dodaje dvojna državljanstva, pa onda izgleda kao da se useljavaju, iako se ovo istraživanje logično ne odnosi na BiH, u odnosu na koju je to najčešći slučaj. Kaže kako primjera doseljavanja ima iz nama bližih zemlja EU-a, ali i iz Engleske.
Zanimljiv trend
- Englezi su, primjerice, počeli doseljavati na Vis. Nema ih mnogo, ali su neki ipak došli. U Istri pak ima dosta Austrijanaca, pa čak i Slovenaca, koji u mirovini dolaze ovdje i prijavljuju se u Hrvatskoj. Gdje je u pravilu sve jeftinije. Većinom su to, ipak, naši građani, koji su u Njemačkoj ili Austriji zaradili mirovinu. Osobno znam desetak ljudi koji su zbog mirovina i zdravstvenog osiguranja tamo zadržali državljanstvo Njemačke, ali su zapravo hrvatski državljani - kaže Novotny, dodajući kako oni s istim novcem ovdje sebi mogu osigurati kvalitetniji život, jer su troškovi života, osobito u Njemačkoj, u međuvremenu narasli. A i Velika Britanija, dodaje, ima takav slučaj. "I njihovi umirovljenici često se sele u Portugal ili Španjolsku. A neki to rade i zbog klime. Jedan je od fenomena da je na jednom od takvih španjolskih otoka gradonačelnik Nijemac, jer tamo živi većina Nijemaca. I to će se sigurno dogoditi i u Hrvatskoj", smatra. Podsjeća kako je u Španjolskoj prije 20 do 30 godina bio snažan trend doseljavanja iz Velike Britanije i Njemačke, posebice ljudi koji imaju niže mirovine. "Jer, ma koliko bile visoke mirovine u tim zemljama, troškovi života još su viši, pa je jedan dio ljudi prodavao svoje nekretnine u Njemačkoj, zadržavajući sva svoja prava tamo, ali bez posjedovanja nekretnine. I kupio za nekih stotinjak tisuća eura vilu u Španjolskoj i tamo živio", kaže Novotny.
To, istina, u jednoj maloj mjeri, može usporiti smanjenje broja stanovnika kod nas, ali će ono u prosjeku biti sve starije. Hrvatska, dodaje Novotny, općenito ima snažnu konvergenciju prema eurozoni. Ta će se konvergencija, prema njegovim riječima, povećati ulaskom u Schengen, kada će se smanjiti procedura na granici i, naravno, samim ulaskom u eurozonu, kada će to tim ljudima biti jednostavnije. "Ti dolasci Hrvatskoj sigurno mogu biti zanimljiv trend, a vjerujem da će se to u sljedećim godinama i ubrzavati", zaključuje Damir Novotny.
Igor Bošnjak
NOVOTNY: TO STVARA I RADNA MJESTA
I unutar Austrije imamo vrlo snažno dvostruko domiciliranje umirovljenika iz alpskih predjela prema primjerice Gradišću, jer tu ima mnogo više sunčanih dana i ljepše se živi, a i jeftinije je od Salzburga, Innsbrucka i drugih sjevernijih gradova. A da ne govorimo, kada i Hrvatska u pravom smislu riječi postane integralni dio tog srednjoeuropskog prostora, da će mnogi od njih to učiniti u Istri, ili na nekom drugom dijelu naše obale. To onda stvara radna mjesta lokalno, u socijalnoj i zdravstvenoj skrbi, maloprodaja od toga ima koristi te zaustavlja nekakav negativan trend. A u Istri je izražen također taj trend doseljavanja i iz drugih dijelova Hrvatske, posljedično jer ima posla i izvan turističke sezone. Tako da ima i stranih, ali i domaćih doseljenika, kaže Damir Novotny.
Stjepan Šterc
demograf
TO BI ZAPRAVO DIJELOM MORAO BITI I NEKAKAV DRŽAVNI KONCEPT
Ono što je možda problem za tu stariju generaciju izvana, naviknutu na dobar standard, posebice kada odlaze na otoke, jest problem grijanja. No, kada se posloži da mogu ostvariti standard približan sredinama u kojima su dosad živjeli, tako nešto bit će im još privlačnije. I to bi zapravo dijelom morao biti i nekakav državni koncept. Ljudi te generacije prilično su dobro situirani u svojim zemljama, nakon što su odradili cijeli radni vijek i imaju sasvim solidne mirovine, pa to ima smisla kao razvojni koncept, no za sada je to još uvijek više svojevrsna stihija. A tu treba spomenuti i dolazak ljudi iz EU-a, koji je vezan uz vlasništvo nad tvrtkama i poslovanje koje one razvijaju u Hrvatskoj, sve je to povezano.