ĐAKOVO - Komunalno poduzeće Univerzal zatražilo je procjenu vrijednosti velikog vezovskog šatora, a nakon nje raspisat će natječaj za njegovu prodaju. Poruka je to direktora ovog "komunalca" Stjepana Ripića o sudbini šatora, dimenzija 25 puta 70 metara, koji je kupljen u prethodnom mandatu, 2016./2017. godine, a vlasništvo je Univerzala. Pitanje sudbine tog objekta zahtjevne montaže na prošlotjednoj sjednici Gradskog vijeća postavio je HDZ-ov vijećnik Marin Hrastović, zapitavši jesu li točne informacije o njegovoj prodaji te što će to značiti za priredbe Đakovačkih vezova koje se u velikom šatoru održavaju. Pitanje prodaje šatora povelo se nakon Skupštine Univerzala u lipnju kada se, kaže gradonačelnik Marin Mandarić, raspravljalo i o drugim pitanjima poput dugotrajno neiskorištenih nekretnina tog "komunalca" poput 15 "placeva" u Piškorevcima i objekta kod ulaza u Gradsko groblje.- Izračunali smo da nam je oportunije šator unajmljivati od drugih nego da Univerzal ima svoj - odgovara Mandarić.

- Sastavljanje šatora prekomplicirano je i zahtjevno, zahtijeva angažman velikog broja naših ljudi i radnih sati, a istovremeno je mnoštvo drugih poslova na kojima smo angažirani - od košnje, održavanja javnih, zelenih površina, odvoza otpada, reciklažnog dvorišta, deponija Vitika i dr. Jer, naših 18 ljudi sastavlja ga tri, a rastavlja dva dana. U pitanju je puno radnih sati. To nije koncertno-zabavni, nego skladišni šator, što znači da bi ga tebalo postaviti na jednom mjestu - kaže direktor Univerzala Stjepan Ripić.

Odgovarajući na vijećničko pitanje o sudbini šatora, Ripić je rekao kako je vrijednost po kojoj je kupljen šator previsoka, ne precizirajući ju.

- Jedini ispravni put je da ga prodamo. Čini nam opterećenje u poslovanju, stav je da ćemo biti produktivniji bez njega - nastavlja Ripić. Osim za potrebe Vezova, šator je korišten i za Đakovačke bušare, prije i za Jabučine dane, putovao je i u Trnavu, na Bonavitu, i dr. Ripić kaže kako se njegovim iznajmljivanjem pokrivaju troškovi hladnog pogona.

Podsjetimo, kada je bivša gradska vlast kao mjesto održavanja vezovskih priredbi uvela šator, taj je potez dočekan "na nož", tadašnja oporba u Gradskom vijeću nazvala je to uvođenjem "šatorske kulture". Kasnije se šator nametnuo kao mjesto za održavanje vezovskih koncerata, gastropriredbi i dr. Đakovčani i njihovi gosti popunjavali su ga tih vezovskih dana u velikom broju, izlazeći u šator obiteljski, s društvom, na tamburašku i drugu svirku, na fiš i čobanac... U međuvremenu je otputovao i u Makarsku, gdje ga je nevrijeme oštetilo, pa se i tada povela vijećnička rasprava o njemu uz prozivke vodećoj garnituri. Sadašnji je šator kupljen prije nekoliko godina.

Na upit što će novcem od prodaje šatora, direktor Univerzala Ripić kaže kako bi ga "inicirali u nešto produktivnije od tog objekta", a razmišlja se o kamionu-smećaru, kupnji suvremenije, velike čistilice i dr.