Vezani članci
TEMA TJEDNA: 45 DANA DO PREDSJEDANJA VIJEĆEM EU-A (I.)
INTERVJU: ĐANA LUŠA
Predsjedanje je svakako veliki diplomatski izazov za Hrvatsku jer ćemo šest mjeseci biti domaćini nizu skupova, ali i summitu lidera EU-a. Uz to se očekuje doista impresivan broj stranih novinara. Ali istovremeno se radi i o velikom financijskom izazovu za Hrvatsku koji će nas stajati oko 70 milijuna eura - kaže doc. dr. sc. Jadranka Polović, politologinja s Međunarodnog sveučilišta Libertas, te dodaje:
- S druge strane, Hrvatska preuzima predsjedanje u trenutku kada se EU suočava s nizom izazova - Brexitom, novim migrantskim valom, uopće neriješenim pitanjima migrantske krize još iz 2015., koja je snažno podijelila članice EU-a, socijalnim posljedicama dugogodišnje politike štednje koju zagovara Njemačka i MMF, porastom antiimigrantskog raspoloženja diljem Europe, naraslom problematikom klimatskih promjena, itd. Osobito bih izdvojila sve veće razlike u stavovima između starih i novih članica kojima su sve sklonije i ove južne, mediteranske države. Dakle, preuzimamo vođenje u trenutku kada je unutar EU-a teško postići konsenzus.
PRORAČUN I INTERESI
Premijer Plenković je na nedavnom skupu u Pragu između ostalog naglasio kako RH u vrijeme svog predsjedanja Vijećem EU-a ima obvezu pronaći i postići što veći konsenzus oko budućeg sedmogodišnjeg proračuna...
- Kao što sam rekla, predsjedanje EU-om zahtijeva veliku diplomatsku i uopće političku odgovornost, međutim, znatno povećava vidljivost Hrvatske na međunarodnom planu. Neće biti lako jer navedeni izazovi zahtijevaju balansiranje između zemalja članica koje sve više iskazuju suprotstavljene interese. Svakako, to je dobra promocija za hrvatski turizam, sve će prateće djelatnosti profitirati, pa je za Hrvatsku i to dodatna prilika za međunarodnu afirmaciju.
Što se tiče proračuna EU-a za sljedeće sedmogodišnje razdoblje 2020. - 2027., prijedlog Junkerove Komisije našao se u unakrsnoj vatri. Kako vidimo, rasprava postaje sve užarenija kako se primiče vrijeme odluke. Sve države članice žele ‘pošteni proračun‘, ali za svaku to ima različito značenje. Najrazvijenije članice jako se protive ideji da bi izlaskom Velike Britanije trebale platiti više, a brojne države južne i istočne Europe udružile su se u namjeri da se suprotstave planiranom smanjenju koje će ugroziti sredstva za provedbu poljoprivredne i kohezijske politike. Prijedlog koji je Komisija iznijela u 2018. godini podrazumijeva povećanje proračuna za 2021-27 za 0,11 % u odnosu prema prethodnom razdoblju. Inflacija, gospodarski rast, novi prioriteti i Brexit uzroci su potrebe povećanja nacionalnih doprinosa prema izvršnoj vlasti. Očekivani izlazak Velike Britanije iz EU-a u europskom proračunu ostavlja rupu od oko 13 milijardi eura godišnje. Velika Britanija je oduvijek "štekala" s uplatama. Naime, sve članice EU-a uplaćuju u zajednički proračun otprilike 1 % vlastitog BDP-a. Velikoj se Britaniji puno puta učinilo da je to previše, stoga su druge članice često nadoknađivale taj manjak, u ime "korekcije za Veliku Britaniju".
VRIJEME PROMJENA
Hoće li dodatna izdvajanja za proračun Unije narušiti odnose između članica, kako tu postići kompromis?
- Danas zemlje poput Njemačke, Nizozemske, Danske, Švedske ili Austrije tvrde da bi se proračun, uz izlazak Velike Britanije, trebao zadržati na 1 % BND-a te ne podržavaju povećanje izdvajanja. Prema posljednjoj projekciji nacionalnih doprinosa koju je objavila Komisija, Njemačka bi u prosjeku plaćala sedam milijardi eura više nego u prethodnom proračunskom razdoblju godišnje; Nizozemska 1,8 milijardi eura; gotovo dvije milijarde eura više Francuska ili oko milijardu eura Švedska. Njemačka kancelarka Angela Merkel nedavno je izjavila da postoji potreba za "pravednom raspodjelom opterećenja na strani financiranja" s popustom za Njemačku. Međutim, stvari nikako nisu crno-bijele. Naime, prema procjenama Komisije, koristi od jedinstvenog tržišta EU-a povećavaju se za 208 milijardi eura u Njemačkoj, 84 milijarde eura u Nizozemskoj, 124 milijarde eura u Francuskoj, 64 milijarde eura u Španjolskoj ili 35 milijardi eura u Austriji.
Osim pitanja brojki, države članice su podijeljene i oko toga u što uložiti novac. Tako se razvijene zapadne zemlje zauzimaju za usmjeravanje više sredstava u nove prioritete, poput borbe protiv klimatskih promjena ili migracija, drugi se zauzimaju za obranu tradicionalnih politika EU-a - poljoprivredne i kohezijske. Naime, sredstva za ove politike znatno su smanjena, što je dovelo do oštrih kritika i od Europskog parlamenta i nekih država članica, pa su tako predstavnici Španjolske, Portugala, Grčke, Bugarske, Hrvatske, Cipra, Češke, Estonije, Mađarske, Latvije, Litve, Malte, Poljske, Rumunjske, Slovačke i Slovenije, udružili snage u obrani kohezijskih fondova. Čelnici ovih država su također zatražili od izvršne vlasti EU-a veću fleksibilnost za ulaganja u vlastite nacionalne prioritete. Proračun je, kako vidimo, evidentan problem i Hrvatskoj će trebati poprilično dioplomatske vještine da se ova pitanja usklade. Naime, proračun se usvaja jednoglasno, konsenzusom.
Je li i koliko to najvažniji politički dokument za cijelu Uniju, kako ističe Plenković, i što se njime postiže?
- Dugoročni proračun EU-a, koji se naziva i višegodišnjim financijskim okvirom (VFO), osigurava stabilan okvir za provedbu godišnjeg proračuna EU-a. Njime se dogovoreni politički prioriteti Unije "pretvaraju" u financijske, nakon čega kreće njihova operativna provedba. Veliko je pitanje u kolikoj će mjeri ovaj proračun, oko kojeg postoji toliko neslaganja, u trenutnim okolnostima moći ostvariti svoje ciljeve, dakle političke prioritete. Postojeća rasprava otkriva veliko neslaganje između najbogatijih članica (europske jezgre) i onih drugih - novih, istočnih i starih, južnih, mediteranskih zemalja koje grcaju u problemima. Naročito ako znamo da su države Višegradske skupine odlučne u zahtjevu za promjenom postojećeg sustava u kojem se raspodjeljuju financijska sredstva. Promjene su neizbježne jer Europska unija mora odgovoriti na izazove koji su postali snažni u posljednjih nekoliko godina, poput migracije, klimatskih promjena, trgovinskih rasprava sa SAD-om, napetih odnosa s Rusijom itd.
Ono što je zanimljivo je činjenica da dobri gospodarski rezultati koji ne posustaju u zemljama V4, baltičkim državama i Rumunjskoj, nesumnjivo jačaju političku poziciju novih članica unutar EU-a. Istodobno, rast u Njemačkoj je vrlo umjeren i blizu recesije, francuske ekonomske reforme još uvijek nisu dale opipljive pozitivne učinke, Italija, kao treća najveća ekonomija u eurozoni, ima golemu zaduženost i suočena je s ozbiljnom političkom krizom. Ove zemlje počinju promišljati, time nastoje i spasiti životni standard svojih građana.
Odnos između bogatih članica, osobito Njemačke i istočne, pa i južne Europe vrlo je kompliciran, sasvim je vidljiv neokolinijalni pristup ovih prvih. Naime, Njemačka, gospodarska sila broj jedan u Uniji, ima velike investicije na području istočne Europe koje joj donose golem profit. Stoga bi bilo vrlo pošteno da zemlje nove Europe osiguraju dio novca kroz proračunske politike EU-a. Nadalje, postoje procjene da se čak 70 % uloženog novca na prostoru nove Europe preko kompliciranih financijskih transakcija vraća natrag zapadnim zemljama. Zanimljivo bi bilo napraviti usporedbu učinkovitosti američkog Marshallova plana za obnovu zapadne Europe nakon Drugog svjetskog rata i pomoći koju je EU namijenio istočnoj Europi kroz razne politike i EU fondove. Mislim da bi se zamislili i počeli sumnjati u učinkovitost ovih programa. Proširenje EU-a je općeprihvaćena stvar, njegov doprinos razvoju ovih tranzicijskih zemalja je više nego sporan.
DVOSTRUKA POZICIJA
Premda treba gledati širi EU interes, Hrvatska je u posebnom položaju kad su susjedi u pitanju, regija tzv. Zapadnog Balkana, granična pitanja, proširenje Unije i dr. Puno posla za ispit zrelosti?
- Naravno, postavljeni prioriteti su definirani ne samo hrvatskom odlukom nego odavno u tijelima EU-a. Ipak, vrlo turbulentno stanje u regiji, pritom mislim i sigurnosno, i gospodarsko, i socijalno, osobito politički nestabilno, uz stopiranu politiku proširenja, razlog je da Hrvatska postavi i ova pitanja na agendu predsjedanja. Ne možete živjeti fantastično ako vam se susjedi tuku. Pa i sam predsjednik Macron rekao je da je BiH tempirana bomba na granici s Hrvatskom. Kako vidimo, proširenje je suspendirano na neizvjesni rok, a neuspjeh dosadašnjeg djelovanja EU-a na prostoru regije vidljiv je posvuda. Hrvatska bi trebala biti u dvostrukoj poziciji - medijatora kao neutralna članica EU-a, te jedna od zainteresiranih strana, jer i sama ima otvorena pitanja sa susjednim državama (BiH, Srbija) na zapadnom Balkanu.
Uzimajući u obzir sve aspekte, i političke, i geostrateške, i sve druge, može li se zaključiti da EU doista ulazi u presudno petogodišnje razdoblje u kojem će staru Europsku uniju zamijeniti nova Europska unija ili je neće biti, da se poslužim malo katastrofičnim terminima?
- Unija prolazi kroz vrlo turbulentno razdoblje, stoga ideju predsjednika Macrona o potrebi provedbe unutarnjih reformi, nakon čega je moguće nastaviti politiku proširenja, smatram odgovornom i snažnom političkom porukom. Sve drugo vodi, kako ste rekli, katastrofičnim scenarijima.
(D.J.)
DENIS AVDAGIĆ
UNIJA JE NAJPRIVLAČNIJA SIROMAŠNIM REGIJAMA
Premijer Plenković je na nedavnom skupu u Pragu, između ostalog, naglasio kako RH u vrijeme svog predsjedanja Vijećem EU-a ima obvezu pronaći i postići što veći konsenzus oko budućeg sedmogodišnjeg proračuna. Je li to najvažniji politički dokument za cijelu Uniju, kako ističe Plenković, i što se njime postiže?
- Doista se radi o krucijalno važnom pitanju, kojim će se, posve jasno, baviti i hrvatsko predsjedništvo Vijeća EU-a. Višegodišnji financijski okvir, najjednostavnije rečeno, dugoročni je proračun EU-a. Njime se za razdoblje od sedam godina postavljaju ograničenja za potrošnju Unije kao cjeline te za različita područja djelovanja. No najvažnije je reći kako se radi o okviru za godišnje proračune EU-a tijekom tog vremena. Dakle, ono što se dogovori, a to će se događati tijekom hrvatskog predsjedanja, odredit će razvoj i financijsko funkcioniranje naše Unije u tom razdoblju. Zamislite, radi se o dokumentu koji određuje financijsku instancu za razdoblje u kojem će djeca rođena krajem ove godine krenuti u osnovnu školu ili će djeca koja su ove godine krenula u istu tu osnovnu školu krajem tog razdoblja nju i završiti. Mislim da to ponajbolje dočarava zašto se radi o zbilja važnom, pa i strateškom, dokumentu za sve nas koji trenutačno živimo u ujedinjenoj Europi.
Hrvatska se, prema poznatim stajalištima, već sada zauzima za postizanje kompromisa, koji bi uzimao u obzir takozvane crvene linije, odnosno prioritete, koje su svakoj državi članici važne, kao i iznos udjela proračuna u BDP-u. Oko potonjeg bogatije članice traže da bude što manji, "nove članice" združene s Europskim parlamentom da bude nešto veći, Hrvatska podržava i kompromisni stav koji pada negdje između, čime bi svi trebali biti donekle zadovoljni.
MUKE PO BREXIT-u
Na skupu u Pragu također je istaknuta važnost kohezijske politike. O čemu su tu radi? Za kohezijsku politiku rečeno je da čini glavni investicijski alat EU-a...
- Kohezijska politika temeljna je strateška politika kojoj je svrha garantiranje razvoja svih zemalja članica i svih regija u zemljama članicama diljem Unije. Jednostavno rečeno, kohezija u ovom smislu garantira financijska sredstva ili, kako ste rekli, investicijski alat, fondove kojima se pomaže napredovanje najsiromašnijih krajeva prema onim najbogatijima. Bez te politike zemlje koje su imale niži razvoj i standard bile bi suočene s praktično nemogućim izazovom. Bez te politike opstanak EU-a i širenje na bivši istočni blok bili bi sigurno nemogući. Stoga je ovaj termin iznimno prikladan, jer kohezija označava privlačnu silu, ovdje upravo tako i objašnjivo. Zbog kohezijske politike Unija je privlačna većem broju svojih siromašnijih i manje razvijenih zemalja, kao što je Hrvatska, kao i regijama unutar zemalja, poput naše Slavonije, Like, Banovine... Kohezija je privlačna sila između razvijenijih i manje razvijenih jer svatko nešto dobiva u tom međuodnosu. Ne treba si lagati, na tim sredstvima zarađuju i subjekti bogatog Zapada, a imaju i veliko otvoreno tržište. To je win-win situacija ako korištenju raspoloživih sredstava pristupate sustavno i ozbiljno.
Recimo samo kako je financijskim instrumentima koji podupiru kohezijsku politiku dodijeljeno oko 32,5 posto proračuna Unije u aktualnom periodu od 2014. do 2020., što iznosi približno 351,8 milijardi eura.
Uzimajući sve u obzir, koliko je Hrvatska spremna za 1. siječanj 2020.?
- Moj dojam je da je Hrvatska u političkom smislu gotovo spremna za veliki izazov predsjedanja Vijećem. Pripreme su, naravno, i dalje u tijeku, tehnički ostaje još dosta posla i nadam se da će sve biti finalizirano na vrijeme te da će naša administracija potpuno spremna dočekati Novu godinu i ovaj maestralni izazov. Treba svakako reći da će hrvatsko predsjedanje, kako stvari stoje, biti obilježeno pitanjem Brexita. Prije dva mjeseca nikako nisam htio biti zloguki prorok u razgovoru za Magazin Glasa Slavonije, ali, kao što se vjerojatno sjećate, najavio sam, na vaše direktno pitanje, da će hrvatsko predsjedanje dočekati tu neugodnu temu, i, čini mi se, rasplet, u svakom slučaju. Kao da već to neće baciti dodatne reflektore i izazove, tu je i spomenuti Višegodišnji financijski okvir, ali i sve napetiji odnosi oko pitanja migracija. Puno je nesporazuma među članicama, no volim reći da je to tako u svakoj obitelji. U razgovoru smo upotrijebili puno usporedivih podudaranja, predsjedavanje je, zato ću pokušati objasniti, kao da primite ostatak obitelji u svoju kuću tijekom blagdana, pa uz svoje uobičajene kućanske poslove sada upravljate i privremenim gostima s kojima i inače imate blizak odnos. Važno je da se ne osramotite, da ostavite dojam dobrog domaćina, povežete se sa svojim bližnjima, ali u svemu tomu pokažete i razinu ozbiljnosti. Mislim da to Hrvatska svakako može.
OPRAVDANO ŠIRENJE
Govori se i o svojevrsnom polaganju ispita zrelosti, nakon sad već šest godina u Europskoj uniji...?
- Treba biti posve jasan, po meni je Hrvatska ispit zrelosti položila ulaskom u Uniju. Ovo je, recimo, ugošćenje proslave uspješno položenog ispita zrelosti. Slavonci dobro znaju da se na proslave zovu i susjedi, što znači da ne možete zaboraviti gdje živite. Dio politike i građana želi vidjeti Hrvatsku što je dalje moguće od "balkanske tematike", ali to nikamo ne vodi jer ne možete Hrvatsku geografski maknuti od lokacije gdje jest. Možete jedino napraviti najbolje moguće sa svojom pozicijom. Zbog toga bih rekao da su prioriteti hrvatskog predsjedanja sjajno diplomatski i prikladno trenutku složeni. Mislim da drukčije nije ni moglo biti. Prepoznaju se izazovi cijelog EU-a, ne zaboravlja se i proširenje, susjedstvo, za koje možda i nema previše simpatija, ali naša je zadaća da to pitanje držimo otvorenim i istaknutim jer je to u primarnom hrvatskom interesu.
Koji problemi s domaćeg terena, da se tako izrazim, mogu poremetiti pripreme, ali i samo predsjedanje Vijećem EU-a, je li to možda štrajk školskih sindikata, ako ne bude dogovora oko plaća i koeficijenata, pa onda predstojeći predsjednički izbori u Hrvatskoj?
- Idealno je da predsjedanje vodi stabilna Vlada, a čini se da će to tako i biti. Akterima vladajuće koalicije bolje je da u miru dočekaju redoviti izborni rok. Što se štrajka tiče, vjerovali ili ne, na iznenađenje onih koji misle da tu sindikati imaju jaku polugu, zapravo je posve nebitno za hrvatsko predsjedanje hoće li obrazovni sindikati prosvjedovati. To je važno obiteljima s djecom. Što se tiče predsjedničkih izbora, bitno je tko će odnijeti pobjedu jer će pobjednica ili pobjednik parcijalno sudjelovati i u predsjedanju kao dio izvršne vlasti, a vjerujem da sugrađani dobro mogu raspoznati kako će se tko u takvoj situaciji od za sad potencijalnih kandidata odnositi.
(D.J.)DANIEL MONDEKAR
LOGISTIČKI I POLITIČKI IZAZOVI
Iduća će godina, bar tako tvrde briselski čelnici, po mnogo čemu biti ključna za Europsku uniju. Stjecajem okolnosti, ali prema planu, tu će godinu započeti RH svojim predsjedanjem Vijećem Europe. O toj temi za komentar smo zamolili prof. Daniela Mondekara, nekadašnjeg saborskog zastupnika i predsjednika saborskog Odbora za EU poslove.
- Hrvatska je tehnički spremna za predsjedanje. Spremni smo preuzeti na sebe vođenje radnih skupina i svih događaja na visokoj razini. To naravno ne isključuje mogućnost da neki problemi tijekom predsjedanja ne "preuzmu" jako puno energije, pozornosti i vremena naših službenika. Tu naravno prije svega mislim na Brexit. Ako se on zaista dogodi, znatan postotak naših napora morat će se usmjeriti rješavanju svih posljedica Brexita, od financijskih pa sve do utjecaja na pojedine politike EU-a. To vam je sustav spojenih posuda i odlazak UK sigurno će se odraziti na poljoprivredni, energetski, trgovinski i transportni sektor. To su samo neki problemi. Osim Brexita velik ispit je, naravno, i novo političko razdoblje. Nova EK sa sobom donosi i niz novih inicijativa i politika. RH je ta koja će morati otvoriti raspravu o tim temama, zadati tempo i možda već u samom početku novog političkog razdoblja jasno pokazati na čemu će više raditi. Na primjer, tu mislim na pitanja sigurnosti, obrane, digitalne ekonomije, zelene agende itd.
Što nam zapravo donosi predsjedanje Vijećem EU-a, neke beneficije ili samo probleme?
- Predsjedanje svakako donosi logističke i političke izazove, ali na nama je da kao država koja predsjeda zadamo brzinu i način na koji će se pojedini problemi rješavati ili dogovarati politike. RH mora imati neutralan stav, ali to ne znači da mora biti neprimjetna u nekim nacionalno važnim pitanjima. Proračun Europske unije jedno je od njih. Mi moramo zadržati neutralan stav, a pritom potiho, preko partnera, lobirati za što bolju omotnicu i što jednostavnija pravila oko budućih EU fondova. Možda je to i najveći izazov za nas tijekom predsjedanja.
Proračun EU-a jedan je od najvažnijih dokumenata Unije, a u ovom trenutku opet imamo nekoliko skupina država članica s različitim stavovima kako bi on trebao izgledati i kako bi ga se trebalo trošiti. Možda je najvažnije ovdje reći da je u interesu RH i gotovo svih "novih" članica EU-a da naše alokacije ostanu iste te da se zadrži niska razina sufinanciranja iz vlastitog džepa kako naši poljoprivrednici, općine i poduzetnici ne bi ostali zakinuti za sredstva.
Govori se i o ispitu zrelosti za Hrvatsku unutar Europske unije...?
- Predsjedanje je svakako velik ispit zrelosti, ali i ispit efikasnosti naše državne uprave. Pred nama je napornih šest mjeseci, a da bi hrvatsko predsjedanje uspješno završilo, potrebno je nekoliko stvari - jača sinergija privatnog i javnog sektora i jasno zacrtani nacionalni interesi unutar šire slike EU interesa. To znači da RH, dok neutralno "vodi" EU, kroz legislativu i summite lobira i za vlasite interese. I to ne samo unutar proračuna EU-a, nego i u, na primjer, području digitalnih politika, internetizacije, transporta, energetike, turizma, poljoprivrede. To je pravi politički izazov predsjedanja. Stalno ponavljamo primjer Estonije - digitalno predsjedanje, digitalne politike i na kraju, evo, "najdigitalnija država" Unije.
Uzimajući u obzir sve aspekte, i političke, i geostrateške, i sve druge, može li se zaključiti da EU doista ulazi u presudno petogodišnje razdoblje, u kojem će stari EU morati biti zamijenjen novim EU-om ili ga neće biti, da se poslužim malo katastrofičnim terminima?
- U katastrofu ne vjerujem, ali u neke promjene da! Velika je vjerojatnost da će doći do pokušaja promjene centara moći u EU-u na relaciji Berlin - Pariz ili do jačanja "Europe krugova", odnosno stvaranja različitih blokova država članica ovisno o politici ili pojedinoj inicijativi. Gotovo je sigurno da ćemo živjeti u Europi više brzina, ali, da se ne zavaravamo, mi već živimo u takvom EU-u. Najbolji primjer su Schengen i Eurozona. To nam je važnije da Hrvatska što prije postane članica obojega.
(D.J.)