Banke imaju važnu ekonomsku ulogu u servisiranju potražnje klijenata (stanovništva, tvrtki, korporacija, drugih financijskih institucija) i ponude raznih oblika kredita, ali i financijskih usluga i deponiranja njihovih viškova sredstava. Država je također izravno i neizravno vezana uz banke, pa također međusobno moraju izgrađivati partnerski odnos. Dakle, banke, između ostalog, potpomažu kupnju obiteljskog stana, odlazak na ljetovanje, širenje posla, podmirenje i reprogramiranje dugova i sl. Banke imaju svoju široku ekonomsku funkciju, kao takve djeluju već više od osam tisuća godina i, premda su im mnogi predviđali crni scenarij, tomu tako neće bit. O toj intrigantnoj i uvijek aktualnoj temi, razgovarali smo s dr. sc. Anitom Pavković, redovitom profesoricom na Katedri za financije Ekonomskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu.

Kakva je inače percepcija banaka u javnosti i koji bi bili primjeri dobre prakse?

- U javnom prostoru postoji hajka na banke i etičnost u njihovu poslovanju. Također, pod utjecajem medija, većina populacije koja nije u bankarskoj ili srodnoj struci zasuta je mnoštvom informacija, od kojih su većina populističke, netočne, ekonomski neutemeljene, pesimistične. Provlače se teze i karakteristike hrvatskog jala i izreke - neka umre i susjedova krava, misleći pritom na to da su banke hiperprofitabilne, zelenaški se ponašaju, socijalno neosjetljive, da nam ne trebaju strane banke, da se novac izvlači izvan Hrvatske i sl.

Međutim, ako okrenemo tezu, možemo ih promatrati i kao dobru praksu i uzore. Naime u krizi, koja se prelila na cijeli ekonomski i socijalni prostor, banke su uglavnom uspijevale završavati godinu pozitivno, a stope rasta njihove imovine bile su više od stopa rasta gospodarstva. Pouka bi bila da banke biraju menadžment koji će ostvarivati pozitivne rezultate, a zauzvrat ih za to dobro nagrađuju. Znamo da su plaće i beriva u financijskoj industriji među najvećima. Modele dobre prakse korporativnog upravljanja u bankama trebalo bi jednostavno prekopirati i u ostale sustave upravljanja (primjerice, javna poduzeća, javnu upravu, državne službenike i namještenike, dužnosnike i sl.). Banke su u posljednjih dvadesetak godina pridonijele razvoju financijskog sustava, povećanju educiranosti o primjeni tehnologije, novih postupaka i tehnika plaćanja, "sređivanju" vlastitih imovinskopravnih odnosa, kad znamo da je to jedan od većih pravnih problema u Hrvatskoj. Voljela bih naglasiti da su banke i njihova kultura i praksa korporativnog upravljanja vrlo dobro posložene. Recimo, politika primitaka, koja je imala svojih dječjih bolesti, danas je optimalan primjer nagrađivanja i ocjenjivanja radnika. Nakon financijske krize uspostavljen je sustav kojim se raznim oblicima valoriziraju i nagrađuju vodstvo, ali i ostali zaposlenici, ali isključivo prema učinku. Recimo, problem koji se u Hrvatskoj ne uspijeva riješiti zbog raznih razloga oko pitanja javnih službenika i zaposlenika i njihova sustava plaća. Ne treba ništa novo izmišljati jer dobrih praksi ima svuda oko nas i samo ih treba pravilno prenijeti. Već dugo banke rade i na društveno odgovornom poslovanju i itekako su osviještene o raznim problemima. Recimo, bankarstvo bez papira je brže, jeftinije, a u širem smislu ekološki prihvatljivo.

Koje su tzv. eksternalije, nuspojave u poslovanju, kad se radi o bankama?

- Na rastućim tržištima imamo i neke nuspojave u funkcioniranju mehanizama financijskog sustava, pritom mislim na, primjerice, zaštitu potrošača, financijsku edukaciju, socijalno-financijsku isključenost, no i ta područja postupno evoluiraju, a primarnu zadaću na tome putu imaju regulatori, supervizori i zakonodavci i drugi kreatori pravila.

Što nam možete reći o trendovima u bankarstvu, od financijske krize do danas?

- Povoljno makroekonomsko okruženje i očekivanja pogoduje rastu imovine i čišćenju bilanci od loših kredita. Bankovni sektori nastavljaju razvoj zbog dobrih makroekonomskih okolnosti, kvaliteta aktive nastavila se poboljšavati, a profitabilnost je na razini prošlogodišnje. Očekuje se porast izloženosti operativnim rizicima, ali i globalni rizici imaju utjecaja na EU bankarstvo (Brexit, protekcionizam, političke tenzije, trgovinski odnosi i sl.). Također važni okidači su usporena industrijska proizvodnja i izvoz u razvijenim zemljama, inflacija od oko 2,2 % (HICP), niske kamatne stope, rast cijena nekretnina i potencijalni nekretninski balon, volatilnost cijena bankovnih dionica, CDS su porasli. Kapitalne pozicije banaka u kvalitativnom i kvantitativnom smislu od krize i reforme se osnažuju. Rastu kontinuirano i depozitni izvori u apsolutnom i relativnom smislu. Nakon nekoliko godina kontrakcije iznosi imovine banaka počinju ponovno stabilno rasti, a pokazatelji profitabilnosti ROA i ROE ponovo su na putanji zavidnog rasta.

Broj banaka je u desetogodišnjem razdoblju pao za 30 %, u EU-u je u bankarstvu zaposleno oko 2,7 milijuna radnika, od kojih najviše u Njemačkoj, Francuskoj, Velikoj Britaniji, Španjolskoj. Otprilike svako stoto radno mjesto je bankovno. Suprotno, broj stanovnika koje opslužuje jedan bankar raste jer se dizajn posla bankara znatno mijenja i sve se više koriste neizravni kanali bankovnih usluga. Broj poslovnica sa smanjuje, najčešće zbog troškovne učinkovitosti, no još uvijek klijenti vole osjećaj dolaska u banku i kulturu razgovora i povjerenja u kontaktu licem u lice. Pa banke nastoje projektirati i dizajnirati prostore usklađene s novima tehnologijama, ali i stvaranjem prostora ugode za klijenta, koji sve više sliče dnevnim boravcima. Bankarstvo ostaje, no mediji distribucije usluga se mijenjanju. Mlađe generacije sklonije su tehnologijama i potencijalna su buduća klasa klijenata, a starije su generacije klasičari, a, s druge strane, imaju deblje račune.

Koliko su za banke i bankarstvo važni koncentracija i okrupnjavanje na tržištu?

- Već desetljećima svjedočimo integracijama na svim razinama u svrhu jačanja položaja na tržištu, ekonomije razmjera i obujma, troškova efikasnosti, ulaska na neka tržišta i sl. Banke i ostali subjekti na financijskom tržištu također se povezuju zbog navedenih razloga. Takav je slučaj u svijetu, ali i u Hrvatskoj, a kao rezultat imamo brojčano sve manje banaka, koje su sve krupnije u smislu kapitala i imovine. To ima i pozitivne i negativne strane, jer se male banke ne uspijevaju zadržati na tržištu a što može biti jako važno u nekim regijama ili za neki dio populacije koju opslužuje. S druge strane, sustav može biti stabilniji ako na tržištu posluju respektabilne banke ili grupe.

Unatoč krizama, banke su preživjele, iako su pritom neke i propale. U vremenu sveopće digitalizaije i globalne umreženosti, kakva je uloga banaka danas? Što su to tzv. mramorne poslovnice ili virtualne banke, što nam o tome možete reći?

- Neki su predviđali izumiranje banaka jer se rapidno mijenjao odnosno smanjivao njihov broj svagdje u svijetu. No tomu nije tako, jer one rastu po veličini imovine kojom upravljaju i postaju sve snažnije institucije. Također se njihov pristup mijenja, jer su sve više tehnološki i elektronički bazirane. Naime, one se jako dobro prilagođavaju suvremenim trendovima i zahtjevima klijenata. Omogućava im se sve brže i jeftinije obavljanje usluga. Recimo, danas stanovništvo uglavnom sve obveze kućanstava podmiruje iz trosjeda, čime preostaje više vremena za druge aktivnosti. Također, iznimno su rijetke prijevare i tehničke teškoće u njihovim programima i transakcijama, što se ne može reći za druge servise (javne), primjerice, koje građani imaju ili bi trebali imati. Također, jednostavnost pristupa sve se više povećava, što je osnovna značajka prihvatljivosti tehnoloških noviteta. Tu su banke daleko ispred vremena i rekla bih da imaju edukativnu ulogu, koju dobro ispunjavaju u smislu financijske, odnosno, bolje reći, digitalne pismenosti, ali i poticanja i drugih da naprave bar djelomično usporedive sustave (npr. dokumenti i javne isprave). Banke su unaprijedile financijski sustav u smislu novih tehnologija, prenošenja znanja. Važnija je primjena tehnologije o pozadinskim funkcijama, onima koje se ne vide, koja se "vrte" u procesorima i spremaju na servere ili oblake a odnose se na velike količine podataka koji se obrađuju, analiziraju, projiciraju i sl. i usmjerene su praćenju potreba klijenata i odgovaranja njihovima zahtjevima i potrebama. Baze podataka, arhive i dokumentacije u bankama i drugim financijskim institucijama danas su možda najsveobuhvatnije i koriste ne samo menadžerima nego i supervizorima, analitičarima i sl., koriste i upravljanju rizicima, izvještavanju za razne nadzorne i statističke institucije kojima banke odgovaraju, optimiziranju procesa, boljoj komunikaciji s klijentima i sl. Aplikacije koje suvremene banke danas nude najčešće su u segmentu plaćanja pametnim telefonima, elektroničke predaje zahtjeva za kredite, izdavanja kreditnih kartica, vođenja osobnih financija, a budućnost nosi i novitete kao što su AI, IoT, big data i sl.

Regulacija financijskog sektora: ima li kraja? O tome se svako malo govori...

- Nakon krize svi se iz straha okružuju potrebnim ili nepotrebnim ogradama. Tako i od 2008. do danas imamo progresiju ili revoluciju u legislativi. Nekako mislim da je vrijeme da se stane s novim pravilima ili uslojavanjem postojećih, jer troškovi organiziranja i provođenja supervizije i regulacije nadmašuju koristi koje se njima žele postići. No to je gotovo nemoguće izmjeriti ili procijeniti precizno. No koliko god je taj sustav postao kompleksan, pozitivno je što su depoziti građana osigurani i što banke moraju razborito upravljati javnim novcem. S obzirom na to da kreiraju novac kroz kredite, svakako je potreban takav odnos prema njima. Sve navedeno može se promatrati u pozitivnom kontekstu i biti uzor i drugim industrijama i sektorima da paze što i kako rade, da se uspostave slična načela i pravila njihova poslovanja i na taj način bi se prevenirali problemi u budućem poslovanju. Primjerice, svi znamo koliko su banke postale rigidne prilikom odobravanja kredita i oko kreditne sposobnosti i instrumenata osiguranja; takav njihov odnos prema urednosti dokumentacije i urednosti vraćanja kredita klijenta posredno i neposredno prisilili su fizičke i pravne osobe da riješe svoje imovinskopravne i zemljišnoknjižne odnose. Naravno da je taj dio kod nas još uvijek poprilično neuređen, no svakako su u posljednjih dvadesetak godina banke dale golem doprinos da se to u što većoj mjeri riješi. S druge strane, stvara se okruženje prereguliranosti, koja može dovesti do prostora za regulatornu arbitražu. Treba napomenuti da postoji i bankarstvo u sjeni, čija procijenjena vrijednost raste progresivno posljednjih dvadesetak godina.

Ukupno uzevši, kakvo je bankarstvo danas, u ovodobnim uvjetima rada i poslovanja?

- Danas bankama ide jako dobro, i u krizi su uspijevale držati glavu iznad vode. Zamašnjak im je bio gospodarski oporavak, no upozorila bih da sadašnje ponašanje podsjeća na ponašanje prije krize. Pogledajmo građevinski sektor, koji je u krizi bio najviše pogođen, sada se događa nešto slično vremenu prije krize, kad se puno gradilo i prodavalo. Tu su se u tržište umiješale i subvencije, koje su znatno utjecale na ponašanje i na strani ponude i na strani potražnje. Naglasila bih da je psihologija važna i da se treba sjetiti posljedica krize iz 2008. i mogućih negativnih scenarija. Vjetar u leđa svima dale su i porezne pogodnosti i gospodarski rast, no kolo sreće se okreće, nakon kiše dolazi sunce, rast u Njemačkoj se usporava, Italija je u velikim ekonomskim i političkim problemima, Brexit i njegove ishode nitko ne može sa sigurnošću predvidjeti, kod nas je predizborna godina, kad se dijeli šakom i kapom. Navedeni rizik ili neki drugi može poljuljati kvalitetu bankovnih bilanci i unijeti nemir u financijsku stabilnost bankovnih sustava.

Koji su sve izazovi suvremenih banaka na koje moraju imati spreman odgovor?

- Uz već spomenute konkurente iz financijskog sektora, danas su tu i telekomunikacijske tvrtke, ali i male brzorastuće IT tvrtke, koje žele uzeti dio kolača. Informatička tehnologija nudi prednosti, ali nosi i nove neistražene rizike. Stoga su banke, koje su pod rigidnim okvirom supervizije, u nepovoljnijem položaju. Također se intenzivno mijenjaju strategije pružanja usluga, pri čemu je sve manji dio posla koji se obavlja u fizičkom kontaktu. Banke, neočekivano, nastavljaju razvijati i te kanale, ali istovremeno nastojeći zadržati i klasične kanale tradicionalnih banaka osobnim kontaktom bankara, tzv. strategijom omnikanala. Banke se digitalno transformiraju i nastoje držati korak s IT tvrtkama i njihovim razvojem, no to im je znatno teže zbog rigidnih pravila kojima su izložene u poslovanju, a zbog zaštite klijenata, javnog novca, financijske stabilnosti. Izazovi su i globalni, pri čemu postoje branše koje su profitabilnije, pa vlasnici mogu naglo odlučiti izići iz biznisa bankarstava i otići u lukrativnije djelatnosti, reorganizirati poslovanje (primjerice, centralizirati poslovanje u matičnim državama da bi postigli različite benefite iz toga), izići s tržišta, povezivati se s drugim tvrtkama i sl.

Zaključimo ovu vrlo poticajnu i potentnu temu pitanjem kakva je budućnost bankarstva i koji novi poslovni modeli jamče dugoročni opstanak i kvalitetno poslovanje. Ukratko - hoće li banke opstati?

- Potiče se razvoj komplementarnih oblika financiranja, naročito u Europi, gdje je ono podrazvijeno. No koncept Unije tržišta kapitala, iako planiran, razvija se sporije od očekivanog, a čeka se i sastavljanje Europske komisije. Jedan od oblika tržišnog financiranja od kojega se puno očekuje jest i poticanje primjene sekuritizacijskih struktura i drugih oblika strukturnog financiranja. Zasigurno zbog svega navedenoga banke će morati mijenjati svoje poslovne modele, zbog tehnologije, poslovne politike, marketinga, novih konkurenata i sl. Definitivno konkurencija sve žešće nadire. Ne više samo od klasičnih financijskih institucija. Danas su tu nove informatičke i telekomunikacijske tvrtke, internet-provideri, korporacije, FinTech start-upovi i sl.. Svi pokušavaju ući u taj segment tržišta, iako indikatori efikasnosti nisu na zavidnoj razini.

Danas ima puno profitabilnijih branši, primjerice, u energetskom sektoru, ICT industriji, igrama na sreću i sl. Stoljetna povijest neće se izbrisati, banke će opstati, ali njihov pojavni oblik ne mora biti nužno onakav kakav je danas. Uspjele su opstati i sigurno će se prilagoditi novonastalim okolnostima i iskoristiti sve beneficije koje imaju. Dakle, banke su nam nužno potrebne, kao ulje u motoru, kako za osobne financije tako i za potrebe poduzetniwka, države i drugih koji trebaju novac za investicije, banke će ih sa zadovoljstvom odobriti isključivo ako su ekonomski opravdani i ako je dužnik kredibilan. (D.J.)