Filmovi poput ovoga uglavnom vas zaobiđu. Kao prvo, rijetko naslovi poput novog filma Rileya Stearnsa nađu put do domaćih kina, jer, iskreno, tko bi gledao film koji se zove Umjetnost samoobrane a da u njemu ne glumi The Rock. Netko bi vam ga trebao preporučiti, no ovo je na momente toliko bizaran film da ćete se rijetko odlučiti provesti dva sata gledajući uvrnuti Karate Kid za odrasle. No ime Jesseja Eiseberga u meni budi sjetu, prije svega jer me neodoljivo podsjeća na jednog prijatelja iz djetinjstva, pa svaki naslov u kojemu se pojavljuje odgledam.

Casey je zbunjeni i povučeni mladić. Uplašen do te mjere da izbjegava kontakte s drugim ljudima, a kada ih ostvari, pomisli čovjek kako je bolje da se držao svojeg radnog stola. Jedne večeri na ulici ga napadnu članovi motociklističke bande, prebiju ga, a tijekom oporavka Casey se odluči upisati u karate klub kako bi naučio vještine samoobrane. Pod budnim okom karizmatičnog učitelja i uz pomoć talentirane Anne, Casey će u sebi pronaći unutarnju snagu i prvi put sa samopouzdanjem zakoračiti u svijet. No nakon što pristupi posebnim noćnim treninzima, Casey će otkriti i tajni svijet mačizma, brutalnosti i nasilja. No nemojte pomisliti kako je ovo običan film, The Art of Self-Defense je bizarna crna komedija koja to ne želi biti, posebice negdje na sredini, kada film krene prema mračnim kutovima ljudske psihe, no opet, ako ste ikada bili član bilo kojeg kluba, siguran sam da ćete se prepoznati u njemu. Glavni glumački trio je sjajan, Eisenberg i dalje glumi u ulogama za koje je stvoren, zbunjenog smotanog outsidera, Imogen Poots je standardno dobra, no zato je Alessandro Nivola, u ulozi Učitelja aka Senseija, sila koja drži cijeli film na okupu. Njegove mudrosti, koje prosipa pred svoje učenike toliko su nadrealne i povremeno izvan svake pameti da mu jednostavno morate dati priliku da vas vodi u svijet u kojemu nema mjesta za slabiće. Nego samo za toksične alfa-mužjake.