Groblja su na neki način ogledalo naših prethodnika, a nadgrobni su spomenici često jedini vidljivi tragovi njihova postojanja u našoj sredini. Čitajući podatke s tih starih nadgrobnih ploča proširujemo mnoga saznanja o svojoj prošlosti i ovom bih prilikom apelirao na nove vlasnike starih, često kupljenih tuđih, grobnica da se suzdrže od prešlajfavanja imena i podataka o rođenjima i smrti izvornih vlasnika grobnica jer na taj način trajno uništavaju dio kolektivne memorije slavne prošlosti ovoga grada, apelira Grgur Marko Ivanković, povjesničar umjetnosti.

Kao viši kustos u Muzeju Slavonije, Ivanković među brojnim zbirkama vodi i Zbirku skulptura i natpisa u sklopu koje se čuvaju i nadgrobni spomenici i natpisi.

- U Zbirci čuvamo više kamenih nadgrobnih spomenika nastalih u vremenskom rasponu od 18. do 20. stoljeća među kojima je i nadgrobna ploča generala Beckersa, graditelja osječke tvrđave, koja je u Muzej dopremljena nakon rušenja gradskih zidina nakon završetka Prvog svjetskog rata. Među najvrjednije eksponate unutar te specifične cjeline možemo uvrstiti mramorni kip Krista, djelo znamenitog hrvatskog kipara Frana Kršinića, koji je krasio grob obitelji Gillming-Hengl. Skulptura je oštećena prilikom velikosrpske agresije na Osijek i Hrvatsku 1991. godine, a darovao nam ju je obiteljski nasljednik Krsto Knobloch. Prije dvije godine smo, zahvaljujući susretljivosti osječke tvrtke Ukop i razumijevanju njezina direktora Hrvoja Ostričkog, preuzeli u muzejski fundus dva nadgrobna spomenika iz prve polovine 19. stoljeća od kojih je jedan nadgrobni spomenik, s odlikama bidermajera, svojoj pokojnoj supruzi podigao poznati tvrđavski ljekarnik Mihael Arno. Muzej Slavonije je u sklopu izložbe Secesija Slobodnog i kraljevskog grada Osijeka pripremio zasebnu temu posvećenu secesijskim nadgrobnim spomenicima sa svih osječkih groblja, čime smo željeli skrenuti pozornost javnosti i vlasnika grobnica na umjetničku vrijednost nadgrobnih spomenika - pojašnjava Ivanković.

I doista, muzejski su stručnjaci u suradnji sa stručnjacima Ministarstva kulture, Konzervatorskog odjela u Osijeku i tvrtkom Ukop oduvijek nastojali ukazati na nadgrobne spomenike i grobnice pojedinih osoba koji su od većeg umjetničkog ili kulturno-povijesnog značenja za naš grad.

- U suradnji već navedenih ustanova napravljen je popis značajnijih spomenika koji se povremeno revidira i nadopunjuje, a tvrtka Ukop, u skladu s osiguranim sredstvima Grada Osijeka, godišnje obnovi nekoliko najugroženijih. Pri tome se prioriteti za obnovu zaštićenih spomenika ravnaju prema umjetničkoj vrijednosti nadgrobnih spomenika, a zatim po kulturno-povijesnom značenju. Apeliram, čuvajmo grobove svojih prethodnika kako bi i naši nasljednici mogli s ponosom kročiti grobljima i u ovim decentnim tragovima prošlosti nastaviti otkrivati slojevitost kolektivne memorije zajedničke baštine - poručuje Ivanković.

S Ivankovićem se slaže i poznati osječki turistički vodič Vlado Pest, koji godinama, među ostalim, organizira i turističke obilaske osječkih groblja i dobro je upoznat sa stanjem posljednjih počivališta poznatih i zaslužnih Osječana.

- Na osječkim grobljima počivaju ne samo znanstvenici nego i, recimo, poznati glumci. Primjerice, nije mi poznato, a mislim da malo kome jest, gdje su pokopane glumačke veličine poput Ružice Lorković i Ice Tomljenovića. Pitali ste me za grob industrijalca i filantropa Lorenza Jägera, naravno da znam da se nalazi na Groblju svete Ane, na njegovu početku. Cijeli se red grobova ondje odnosi na zaslužne Osječane, primjerice, među njima i Stjepana Pillera, osnivača osječke Keksare, čiji bi spomenik, prema mojem mišljenju, također trebalo obnoviti - kaže Pest.

- Taj grob uistinu zaslužuje obnovu. I ne samo taj, već i brojni drugi, posebice ako te zaslužne osobe nemaju potomaka, odnosno imaju ih, no ne zna se gdje su. Recimo, postoji na Židovskom groblju grob predaka po majci Oskara Nemona koji je jako zapušten - navodi Pest.