Objavljeno 11. studenog, 2019.
“Ne može sve dovijeka propadati, mora nekada krenuti nabolje. Treba i raditi želimo li bolji život u Hrvatskoj”
Dok su moji prijatelji do posljednjeg dana srednje škole razmišljali koji fakultet upisati, što žele raditi u svom životu i što činiti ako pogriješe prilikom izbora te nakon nekoliko godina shvate da to ustvari nije ono o čemu su sanjali ili što su željeli, ja sam već prvih dana srednje škole znao što želim raditi u životu, znao sam svoj put i koji ću fakultet upisati. Gledao sam kroz kakve su "muke" prolazili moji vršnjaci, kako su mijenjali mišljenja i koliko su im ustvari njihove želje bile podložne utjecaju roditelja, rodbine, "uspješnih" stričeva ili ujaka koji su im "u dobroj namjeri govorili što bi za njih bilo najbolje." Tada sam shvatio koliko sam zapravo sretan jer sam bio siguran u to što želim raditi u životu te na koji način i uz koji ću to fakultet ostvariti.
Nezahtjevni lješnjaci
Riječi su to Ivana Blaženovića, 26-godišnjeg Osječanina, koji od 2017. godine vodi vlastito Obiteljsko poljoprivredno gospodarstvo "Blaženović". Istina, Ivan je prije tri godine naslijedio uhodano gospodarstvo koje je 2006. pokrenuo njegov otac nakon što je otišao u mirovinu. Riječ je o pet tisuća stabala lješnjaka posađenih na 10 hektara poljoprivrednog zemljišta u blizini Viljeva. Ivan je tada imao 12 godina i već je u to vrijeme pokazivao velik interes za poljoprivredu. Pomagao je na obiteljskom gospodarstvu ravnopravno sa svim ostalim članovima i na svim poslovima koje je trebalo odraditi, koliko god se oni tada činili teškima. Unatoč tome što je "gradsko dijete", vikende je s velikim zadovoljstvom provodio u Viljevu, gdje mu žive djed i baka i u čijoj se blizini nalazi i nasad lješnjaka. A na selu nije samo provodio vikende, nego je promatrao i učio sve o uzgoju lješnjaka, upijajući svaki detalj, znajući da je to ono što želi raditi.
- Vrlo mlad stekao sam radne navike, a i odgovara mi rad na otvorenom. Oduvijek volim prirodu, uživam u svakom trenutku i nikada mi nije bilo teško cijele dane provoditi u našem voćnjaku, hodati među stablima i učiti sve o poslu. Nekada nije lako, ali ako imaš volje i ljubavi prema svemu tome, čini se vrlo jednostavno - dodaje mladić koji je nakon završene srednje škole u svom rodnom gradu upisao Fakultet agrobiotehničkih znanosti (FAZOS), i to smjer Agroekonomika. Kaže kako je upravo taj smjer upisao jer je želio više naučiti o funkcioniranju tržišta, ekonomskoj isplativosti, europskim fondovima i svemu onom što prati veliku poljoprivrednu proizvodnju.
- Lješnjaci nisu zahtjevna kultura, najveći dio posla obavlja mehanizacija, a o samoj kulturi i njezinoj obradi naučio sam od oca, ali i koristeći se internetom gdje iskustva razmjenjujem na poljoprivrednom forumu. Zato sam i studirao agroekonomiju, da naučim koristiti europske fondove, da unaprijedim proizvodnju, osiguram poticaje, da znam procijeniti rizike poslovanja... - priča ovaj mladić koji je 2017. godine diplomirao na temi "Stanje i tendencije proizvodnje i potrošnje lješnjaka u Republici Hrvatskoj".
Iako je tržište bilo osigurano, znao je da postoje i druge mogućnosti koje može iskoristiti kako bi unaprijedio proizvodnju na imanju. Trebalo je osigurati noviju i moderniju mehanizaciju te instalirati sustav navodnjavanja koji će povećati prinos po hektaru. To je naučio na fakultetu i vrlo brzo odlučio primijeniti na obiteljskom gospodarstvu. Kao mladi poljoprivrednik znao je da može računati na nepovratna sredstva europskih fondova iz Mjere 6.1.1.
Kao i svi vršnjaci
- S 50 tisuća eura nepovratnih sredstava kupili smo novi traktor i mehanizaciju te instalirali navodnjavanje. Time smo povećali proizvodnju po nasadu, a gotovo 90 posto cijelog posla sada obavlja mehanizacija - tvrdi ovaj skromni mladić koji je zasigurno jedan od rijetkih koji se može pohvaliti da je uspio ostvariti toliko željeni put "s faksa na posao". Slobodno vrijeme, kaže, provodi kao i svi njegovi vršnjaci. Voli s društvom sjesti na kavu, otići u kino i pogledati dobar film, otići na koncert ili s prijateljima odigrati videoigrice. Često biciklira, no sport ga, istina, previše ne privlači. Dok od Ivana pokušavamo izvući neki detalj iz privatnog života, on priču vrlo spretno usmjerava prema lješnjacima, poslu i planovima. Već razmišlja o novom paketu poticajnih mjera za osiguranje nasada, priprema materijal za novu vegetacijsku sezonu. Ono što Ivan neprestano ponavlja je da nikada i nije razmišljao o odlasku van, o napuštanju obiteljskog gospodarstva, jer je uvijek vjerovao kako se uz dobru organizaciju i znanje može uspješno raditi i doma.
- Vjerujem da ima onih koji uspiju i vani, ali ja se uvijek držim poznatog terena. Ne može sve dovijeka propadati, mora nekada krenuti nabolje, no moramo shvatiti da treba i raditi želimo li bolji život u Hrvatskoj - zaključio je mladić.
Tomislav Prusina
SVE PROIZVEDENO SE PRODA I ZAVRŠI U NJEMAČKOJ I ITALIJI
Ivan Blaženović je na nedavnom, 2. sajmu OPG-ova, koji je za svoje bivše i sadašnje studente organizirao Fakultet agrobiotehničkih znanosti Osijek, osobna pozitivna iskustva strpljivo prenosio zainteresiranima, uvijek naglašavajući kako je riječ o isplativom poslu. OPG “Blaženović” osnovan je 2006. godine, a na 10 hektara površine zasađeno je 5000 stabala lješnjaka od čega je 90 posto nasada u stablu, i to domaćih autohtonih sorti istarska duguljasta i rimska. Država je tada poticala uzgoj lješnjaka sa 16.000 kuna po hektaru jer su početna ulaganja velika, a prvi povrat dolazi tek nakon šest ili sedam godina. “Otac se odlučio za lješnjake jer je tržište osigurano, a nije ni tehnološki zahtjevna kultura. U sezoni je potrebno 5-6 tretiranja, a ovisno o godini, prinos iznosi između 25 i 30 tona lješnjaka. Nemamo ni sa kim ugovor o otkupu, već prodajemo onome tko ponudi veću cijenu. Uglavnom se proda sav urod osim manjeg dijela koji koristimo za vlastite potrebe u prehrani ili kao dodatak za kolače”, pojednostavljeno objašnjava Ivan proces proizvodnje. Njegovim preuzimanjem OPG-a iskoristili su i nepovratna europska sredstva u iznosu od 50 tisuća eura te ih namijenili za kupnju traktora i dodatne mehanizacije, kao i ugradnju sustava navodnjavanja. Za sada ne namjeravaju povećavati nasade, već sadašnji uz poticaje žele osigurati, za što im treba 45 tisuća kuna, a u planu je i izrada studije koja bi trebala pokazati isplati li se ulagati u strojeve za preradu i proizvodnju ulja od lješnjaka, kreme ili neki drugi farmaceutski proizvod. S obzirom na to da se sva proizvodnja proda vrlo brzo i završi uglavnom na tržištu Njemačke i Italije, Ivan se ne pojavljuje na sajmovima. Ovaj je bio iznimka, odnosno nije mogao ne odazvati se pozivu svojih profesora.
Ivan: Vjerujem da ima onih koji uspiju i vani, ali ja se uvijek držim poznatog terena