Novosti

Neka ohrabri vaša srca
Objavljeno 9. studenog, 2019.

Ima trenutaka kada i heroji postanu umorni. Evo, čovjek se trudi danima i godinama, nastoji dati sve najbolje od sebe, a onda u jednome trenutku nastupi zasićenje, dođe ono pitanje - ima li to sve skupa smisla? Tako su se u jednom trenutku počeli osjećati prvi kršćani u Solunu. Bili su izrazita manjina, a k tome su bili ponajviše nižeg društvenog statusa. Osim toga, korintski su kršćani u očima ostalih bili neki čudaci, jer su živjeli primjerenim, moralnim životom, dok za većinu ostalih građana, primjerice, nije bio nikakav problem iskorištavati robove kao domaće životinje, ubijati nerođenu djecu, a djecu rođenu s nekim nedostatkom ostavljati u prirodi da ih zvijeri pojedu… A da o njihovom bračnom moralu, bolje rečeno nemoralu, i ne govorimo… I onda, sami su se kršćani u određenom trenutku počeli pitati ima li to smisla? Što im je evanđelje uopće donijelo? Ne žive li možda oni drugi bolje i opuštenije? Stvarno, nije bilo lako živjeti prema kršćanskim načelima, pogotovo u onakvom okruženju. Kao da su i oni čuli onu jadikovku Izaije proroka: "Zaludu sam se mučio, nizašto naprezao snagu“. U takvim trenucima potrebna je potpora, važna je utjeha. Zato Pavao veli svojim Solunjanima: "A sâm Gospodin naš Isus Krist i Bog, Otac naš, neka ohrabri vaša srca i neka ih učvrsti u svakom dobru djelu i riječi“.


Povijest se, naravno, ponavlja. Ima trenutaka kada i mi pomislimo da stvarno više nema smisla ustrajavati u istini, kada smo okruženi tolikim lažima; ustrajavati u čestitosti, kada su toliki usmjereni prema brzoj zaradi; ustrajavati u obiteljskim vrijednostima, kada toliki govore samo o provodima, partijanju i tulumima; nije lako ustrajavati u svojim vjerskim načelima kada se nastoji sve staviti u pitanje. I tada je važna, recimo tako, solidarnost, blizina prijatelja koji dijele naša uvjerenja, tada nam je potrebna Božja riječ i Božja snaga koja, na primjeru Isusa Krista, govori da se uvijek isplati biti čestit, da jedino ima smisla slijediti glas Božji u vlastitoj savjesti. Kršćani duboko vjeruju ovo: ako Bog čovjeka poziva na uzvišene stvari, on će dati snage i mudrosti da čovjek u tome i ustraje. Nepovoljnim okolnostima unatoč.
Piše: Zvonko PAŽIN