Nije da se u predizbornoj kampanji od većine predsjedničkih kandidata, bar kada je riječ o njihovim programima, očekivalo nešto spektakularno, ali ipak nemalo iznenađuje da su se baš favoriti posljednjih dana sapleli ni manje ni više oko Jugoslavije i Tita te čiji su u to vrijeme bili nogometni klubovi. A riječ je o aktualnoj predsjednici Kolinidi Grabar-Kitarović i kandidatu SDP-a Zoranu Milanoviću.

Naravno da su osvješteniji birači ostali u šoku, jer umjesto debate o stanju u državi, oni žučno o nogometu. Uglavnom, teško je procijeniti tko je Grabar-Kitarović savjetovao, ili nije, da baš usred Rijeke izjavi kako je NK Rijeka u Jugoslaviji bila rezervni klub Zvezde i Partizana, pa su joj Hajduk i Dinamo bili bliži srcu te time zaratiti s rodnim gradom. No, još više čudi Milanovićeva izjava u Splitu samo nekoliko dana kasnije, koji je kazao kako nije navijao za Hajduk, koji je bio Titov omiljeni klub, kao i da je “Hajduk imao petokraku na grbu, koji je igrao s petokrakom na prsima te si se mogao nabosti na nju”. Oboje su tim svojim gafovima digli dosta prašine, naročito Milanović na lijevom spektru, izazvavši i dosta gorčine kod antifašističkih udruga. Ali i većina je političkih analitičara ostala zatečena te su također postavili pitanje otkud uopće ideja raspravljati o 1941. ili 1991., a ne o stanju u Hrvatskoj danas kao i potpuno jasnim pitanjem kakvu državu zapravo želimo. Dodajmo da i još jedan od mogućih predsjedničkih favorita Miroslav Škoro također nije daleko od te teme, baš kao i oni koji mu postavljaju pitanje gdje je bio 1991. Politički analitičar Žarko Puhovski na sve odgovara: “Zoran Milanović ponovno se počeo ponašati kao i na prošlim izborima, parlemantarnima, na kojima je izgubio. Pokušava se malo približiti centru i desnici, a gotovo sigurno tu ništa ne može dobiti, kao ni Kolinda na ljevici... Izgleda da smo se nakon 30 godina društvenog napretka ponovno vratili na temu Jugoslavije, željezne zavjese, tko je za koga navijao... Postavlja se pitanje je li to biračima zaista zanimljivo”, kazao je Puhovski. Referirajući se na pitanje kako je uopće moguće da tema o bivšoj državi, gotovo tri desetljeća nakon njezine propasti, pobuđuje neusporedivo više zanimanja i političkih strasti nego primjerice tema o EU-u, povjesničar Tvrtko Jakovina pak naglašava kako “političari imaju odgovornost da birače čine pametnijima i društvo pomiču prema naprijed, a ne da podilaze najglupljima”.