Nogometaši Osijeka nakon gotovo punih mjesec dana vratili su se u Gradski vrt i odmah svojim navijačima priuštili ludu zabavu. Istina, u prvih 45 minuta to baš nije izgledalo zabavno, ali zato i postoji drugo poluvrijeme koje je za bijelo-plave bilo - fantastično.

Bila je to utakmica koja nikoga nije mogla ostaviti ravnodušnim. Navijač Osijeka slavio je čudesan preokret, navijač Rijeke tugovao zbog izgubljene već dobivene utakmice, a neutralni promatrač mogao je uživati u svim čarima nogometne igre koja je još jednom pokazala svu svoju raskoš, ali i ćudljivost. Samo jednom u povijesti HNL-a Osijek je uspio okrenuti 0:2 u 3:2. I tada je taj susret bio izrazito važan. Dogodio se u proljeće 2004. godine kada je Kamen Ingrad u Gradskom vrtu nakon prvih 45 minuta imao 2:0, a u nastavku tog susreta Robert Šephar zabio j hat-trick, donio Osijeku pobjedu i plasman u tadašnju Ligu za prvaka.

Više od 15 godina kasnije gledali smo sličan epski povratak bijelo-plavih protiv još težeg suparnika. Rijeka je u prvom dijelu radila što je htjela. Ne zato što je odigrala nezaboravno, nego samo zbog toga što su Osječani igrali kao da umjesto kopački na nogama imaju betonske blokove. Težak grč osjetio se u njihovoj igri, a on je plaćen s dva pogotka zaostatka do odmora. Tada se činilo kako za Osječane ne postoji izlazak iz te agonije. Međutim, jedan je čovjek vjerovao i, što je najvažnije, uspio je tu vjeru prenijeti na momčad. Trade mark kratkog drugog mandata Ivice Kuleševića na klupi Osijeka su veliki come backovi. U tri od pet susreta bijelo-plavi su se vraćali iz rezultatskog minusa. Dvaput je on bio dva pogotka. Jednom su, u Zaprešiću, uspjeli stići, a protiv Rijeke i prestići taj zaostatak, a tome jednako je otprilike okrenuti protiv Gorice minus od jednog pogotka. Ti nevjerojatni preokreti iza sebe ostavljaju dosta otvorenih pitanja. Prvo i najvažnije jest što se s Osijekom događa prije nego što primi prvi pogodak? Djeluju Osječani nekako preoprezno, igraju, rekli bi stari Esekeri "pincek-pale" (u slobodno prijevodu - ja tebi, ti meni i ništa se ne događa), a u takvom ne baš ambicioznom nogometu često se potkrade skupa pogreška. I onda kad dođu u gotovo bezizlaznu poziciju, iznenada se od krotkih mačkica pretvore u prave lavove i počnu suparnika gristi sa svih strana. U drugom poluvremenu derbija bili su toliko dobri, agresivni i, što je najvažnije, puni vjere u preokret da su ozbiljnu momčad kakva Rijeka jest pretvorili u suparnika koji samo čeka nokaut jer nema pravog odgovora na agresiju s kojom je bio suočen. Stari lisac Miroslav Ćiro Blažević znao je reći "sine, kad gubiš 2:0, najvažnije je zabiti prvi pogodak i poljuljati sigurnost protivnika, drugi i treći nakon toga dođu sami od sebe." I baš se to dogodilo te večeri u Gradskom vrtu. Nakon što je Marić smanjio na 2:1, iz aviona je bilo vidljivo kako Rijeka jednostavno ne može i neće izdržati bijelo-plavu lavinu koja se sručila na nju. Događaji iz drugog dijela utakmice prepričavat će se još neko vrijeme, a zapamćeni će ostati daleko duže. A sve je zapravo počelo u svlačionici na poluvremenu.

- Najteže mi je bilo ući u svlačionicu pa sebe i momčad uvjeriti kako utakmica još nije gotova. Uopće nije bilo dvojbe oko ulaska u totalni rizik, ali prvo sam morao napomenuti kako si ozbiljne momčadi, što mi jesmo, ne smiju dopustiti raspad sustava bez obzira na to što je za nas sve izgledalo loše u tom trenutku. Lako je reći idemo u juriš, postoji velika opasnost da rano primiš treći pogodak nakon kojeg bi nastao cirkus na stadionu. Ipak, sve se razvilo pozitivno za nas. Ulazak Ndockyta donio nam je potrebnu napadačku energiju što je stvorilo preduvjete za veliki preokret. Ipak, mislim kako je vjera koju smo imali bila ključan detalj na tom putu - rekao je Ivica Kulešević, trener NK-a Osijek.

I još je nešto bilo iznimno važno. Osijek nije napadao stihijski i bez odgovornosti. Bio je to vrlo kvalitetno osmišljen i organiziran pritisak na koji Rijeka jednostavno nije imala odgovor. Odjednom se u gostujućem kaznenom prostoru počelo pojavljivati četiri, pet, pa i šest igrača. Ostao je dojam da bi i jače momčadi od Rijeke jednostavno puknule pod tim pritiskom.

I onda opet ostanu upitnici. Kako je moguće da ista momčad uz minimalne korekcije može odigrati tako dva različita poluvremena. Želimo vjerovati kako se pravo lice Osijeka pojavilo u drugom poluvremenu, iako je, prema određenim insajderskim informacijama, tako trebalo izgledati prvo poluvrijeme. Bar je Kulešević imao takav plan, no momčad se, opet, valjda mentalno zakočila dok joj voda nije došla do grla. Osim toga, treneru bijelo-plavih mora se dati kredit za poteze koje je povukao. Promijenio je taktiku, zaigrao 4-4-2, ubacio Merveila Ndockyta koji je definitivno pokrenuo ofenzivu, pa kasnije i Jerryja Mbakogua koji je inicirao prvi pogodak. Probudili su se i svi ostali, uostalom dva pogotka zabili su veznjaci što je također važan detalj na putu do tog epskog preokreta. Osijek je u tom drugom poluvremenu pokazao veliki napadački potencijal za koji bi bilo dobro da se ponekad iskaže i prije nego što se upadne u rezultatski zaostatak.

- Teško je objasniti što koči igrače dok je rezultat 0:0. Ne događa nam se prvi put da momčad veliki potencijal koji ima počne iskazivati tek kad primimo pogodak. Opet, svaka im čast na tom preokretu koji su napravili u drugom poluvremenu - kaže Alen Petrović, sportski direktor NK-a Osijek.

I uvijek se vraćamo na isto - hrabrost. Postoji jedna odlična izreka - hrabri ponekad izgube život, ali oprezni uopće ne žive. Nogomet nije igra u kojoj konstantno možeš biti uspješan igrajući bez imalo rizika. Njegova je tajna upravo u tom nesavršenstvu jer bez njega utakmica kakvu su odigrali Osijek i Rijeka ne bi bilo, a to je bila predstava zbog koje ljudi kupuju ulaznice. I koju će oni, koji su je uživo gledali, zapamtiti za duže vrijeme.