Objavljeno 5. studenog, 2019.
Kada mu je umro brat, shvatio je da treba živjeti kako bi drugima pomagao
VIKOVCI - Igora Nađa (48) poznaju mnogi Vinkovčani jer je godinama profesionalni vatrogasac i član vinkovačke družine Hrvatske gorske službe spašavanja, darivatelj krvi, aktivni je planinar i promicatelj planinarenja, ali će se složiti kako je prije svega human čovjek koji će uvijek pomoći.Za sve koji kažu da u ovom gradu nema ništa i zavaljeni leže u svojim foteljama ili stoje za šankom, poručuje neka izađu van, dođu s idejom, naprave nešto.
Brojni uspjesi
- Završio sam srednju školu za elektrotehničara, odlazak u JNA, bijeg iz JNA-a, rat, HV, posao u Spačvi, vatrogastvo, završavam za vatrogasnog tehničara – tako bih ukratko opisao moje početke. U jeku rata 1992. otac, koji je bio vatrogasac DVD-a Spačva, pozvao me da se pridružim ekipi i vatrogasnim natjecanjima. Moji prvi koraci u vatrogastvu i odmah ljubav prema ovom pozivu. Do današnjeg dana odlazim na vatrogasna natjecanja s DVD-om Spačva, a jedno vrijeme i s Javnom vatrogasnom postrojbom Vinkovci. Krajem 90-ih polažem i za vatrogasnog sudca. Osvajali smo mnoge uspjehe, a posebno se ponosim 3. mjestom 2004. s JVP-om Vinkovci na prvenstvu Hrvatske i doprinos koji sam dao da DVD Spačva 2016. bude prvak Hrvatske i predstavlja nas na vatrogasnoj olimpijadi. U JVP-u Vinkovci zapošljavanjem se 1995. i tu radim do danas i, ako Bog da, s ovog posla ću u mirovinu. Posao vatrogasca nije samo posao, to je poziv koji se živi. U ovim svim godinama teško je izdvojiti dobre i loše stvari ovog poziva. Dobro je da radim ono što volim i što me zanima, a loše što se susrećem često s nesrećama kojima su ljudi pogođeni – priča Igor Nađ dodajući kako je zadovoljan kada sve prođe dobro, kada nema ozlijeđenih i kada nema štete. Teško može izdvojiti što mu je bilo najteže u pozivu vatrogasca, ali ekshumacije u Vukovaru, Lovasu, Berku, a potom i pokopi hrvatskih branitelja, ostat će mu u pamćenju.
- Od 2003. počinjem planinariti uz mnogo razumijevanja svoje obitelji. Planinarenje je sport, ali nije natjecanje. Tko ga tako shvati, uživat će u svakom trenutku. Ponosan sam na obilazak Hrvatske planinarske obilaznice, svih znatnijih vrhova u Hrvatskoj, Slavonskog planinarskog puta, kao i ostalih planinarskih puteva u RH, BiH, Sloveniji... Predsjednik sam HPD-a Cibalia i četvrti sam mandat predsjednik županijskog Planinarskog saveza, tajnik sam Saveza za sportsku rekreaciju Grada Vinkovaca. Završio sam tečajeve za planinarskog, avanturističkog, pustolovnog, turističkog vodiča, markacista. Proveo sam sedam Općih planinarskih škola za planinare iz Vinkovaca i naše županije, osmislio sam izlet Pohod na vrh Liska kod Iloka, koji se ove godine održao peti puta zaredom s više od 300 sudionika. Osmišljavao sam pa postao koordinator za Croatian long distance trail (CLDT) za istočnu Slavoniju tj. put koji se proteže od Iloka do Dubrovnika u dužini od 2100 kilometara. Jedan sam od začetnika ideje da Vinkovci dobiju umjetnu stijenu i dobili su ju, ali ne mogu objasniti zašto 99 posto Vinkovčana ne zna za nju i ne penju se njome. S prijateljem Danijelom Mustafićem organizirao sam Vinkovački triatlon 2014. a imam i ideju o gradnji planinarskog doma u Vinkovcima... a, da, i 73 puta dao sam krv – nabraja Igor Nađ, ponosni otac dvoje djece.
Najteže u Gunji
Dodaje kako je prijelomna bila 2002. godina, kada mu je umro brat Goran, te je shvatio kako treba živjeti da bi mogao drugima pomoći.
Predstavnici Hrvatske gorske službe spašavanja 2008. dolaze s idejom o osnivanju HGSS Stanice Vinkovci. Nakon godinu dana priprema osniva se HGSS Stanica Vinkovci s jezgrom od 14 vinkovačkih planinara, među kojima je i Igor. Prolazi razne tečajeve, edukacije, upoznaje mnoge divne ljude i širi svoja znanja, a vrhunac svega su, kaže, akcije na cijelom području Hrvatske.
- Teško je izdvojiti što je najteže u radu volontera HGSS-a jer svaka intervencija ima nešto posebno, ali pronaći živu osobu, to je neopisiv osjećaj i najveća nagrada. Ipak, najteže je bilo u županjskoj Posavini, u Gunji i Rajevu Selu prije pet godina, u vrijeme poplave. Bio sam dio ekipe koja je dobila nagradu Ponos Hrvatske, a to je nešto što se rijetkima u životu događa – kaže Igor i prisjeća se 2000. kada im je rođen prvi sin te mu se život promijenio iz temelja zbog njegove nesvakidašnje bolesti i kada su mu liječnici davali nekoliko sati života, ali supruga i on nisu to prihvaćali.
- Optimizmom, borbom, vjerom u čuda, dobre stvari i ljude, odgojili smo osobu, čovjeka kojim se sada ponosimo – zaključuje Igor Nađ, kojega prijatelji iz djetinjstva zovu Knjak.
Miroslav Flego
73
puta je humanitarac Igor Nađ dobrovoljno dao krv na akcijama održanima u organizaciji Crvenog križa
VELIKI NAVIJAČ
Igor je veliki navijač vinkovačke Cibalije i veliki lokalpatriot i ne srami se to svugdje pokazati. “Od malena je bio obvezan odlazak na nogometne utakmice s ocem, a zbog utakmice s Čelikom nisam išao na školsku ekskurziju jer su se poklapale. Poslije sam nastavio praćenje, s ekipom navijača, Ultrasima, vinkovačkog Dinama, Cibalije, Hajduka, repke, a danas odlazim na utakmice s djecom”, kaže Igor Nađ dodajući kako mu je igranje nogometa bila razonoda.