Magazin
ZAROBLJENICI PROŠLOSTI

U Sočiju nisu pjevali “Uz Tita i Staljina, dva junačka sina”
Objavljeno 2. studenog, 2019.

Ostatak svijeta je s neskrivenom zavišću promatrao kako je spretni ruski vođa Vladimir Vladimirović Putin nakon što je od glupih Amerikanaca preuzeo stratešku inicijativu na Bliskom istoku okupio čelnike afričkih zemalja u Sočiju kako bi započeo rusku eru na Crnom kontinentu, željnom dobrog oružja i kredita koje ionako nikada neće otplatiti. U kulturnom dijelu programa Putin je svoje goste Afrikance nedužno odveo u razgled Staljinove vile.

Kako bi baćuške iz Kremlja pokazali da u Africi, Venecueli na Levantu ili Balkanu misle ozbiljno, govori i vijest da su u vrijeme održavanja rusko-afričkog sastanka na vrhu u Južnoj Africi sletjela dva strateška bombardera tipa Tu-160 koji mogu nositi nuklearno oružje. Samo nekoliko sati kasnije Rusi su u Srbiju navodno zbog potrebe vojne vježbe dopremili osjetljive raketne sustave S-400 i Pancir, što je raspametilo srpske političare. Kao i Afrikanci, i Srbi vole oružje, a kao što je poznato Srbin "rado ide u vojnike". Tamošnje novine su i prije svake medijske i službene reakcije iz zemalja u okruženju brže-bolje odaslali su poruku o velikoj zabrinutosti u Hrvatskoj zbog sjaja ruskog oružja u Srbiji. Bila je to tipična demonstracija sile u režiji Kremlja i bacanje rukavice u lice obezglavljenom NATO-u koji napušta i Turska, čija je vojska predstavljala drugu silu po snazi u tom vojnom i političkom obrambenom savezu.

STALJIN U AFRICI?
Koliko su daleki pipci ruske vojne i političke moći u Africi svjedoči i vijest iz beogradskih medija o tome kako je Srednjoafrička Republika, kojom je ne tako davno vladao notorni ljudožder (car Jean-Bédel Bokassa), inače veliki nesvrstani prijatelj komunističke Jugoslavije, povukla svoje diplomatsko priznanje Kosova. Svojim klijentima Moskva savršeno manipulira, Vladimiru Putinu i trabantima u njegovom okruženju treba na tome čestitati, a u slučaju raketnog sustava S-400 za koji se spekulira da bi mogao ostati tobože "zaboravljen" u Srbiji Rusija uz malu pomoć Aleksandra Vučića promišljeno provocira Sjevernoatlantski savez.

Nas ovdje ipak zanima posjet Staljinovoj crnomorskoj daći. Što su čelnici afričkih zemalja tražili na tako sablasnom mjestu? Što Afrikancima uopće znači Staljin? Naročito kada se zna da je Sovjetski Savez počeo vršljati po Africi tek 1956., tri godine nakon njegove smrti. Nema sumnje da je posjet stranih državnika Staljinovom ljetnikovcu zapravo poruka namijenjena domaćoj publici da vidi kako i u svijetu štuju sovjetskog diktatora. Odvratno je to primijetiti, ali u Rusiji kao da svim silama žele indoktrinirati javnost kako je tovarišć Staljin možda tu i tamo nešto pogriješio, ali da je uglavnom bio pozitivac koji zaslužuje i danas biti obožavan.

Da se sličan mentalni proces povratka sentimentalnog diskursa o komunizmu i njegovim simbolima odvija i u nas govore sve češći pojedinačni incidenti poput mahanja zastavama Sovjetskog Saveza na Filozofskom fakultetu u Zagrebu u povodu 100. godišnjice Oktobarske revolucije ili nedavne proslave 75. obljetnice ulaska partizana u Split. Mediji su izvijestili o golemom ushitu mahom starije publike koja je uzbuđeno pjevala "zabranjene pjesme koje se nisu izvodile 30 godina". Među njima su bile i udarne popijevke komunističkog režima poput "Padaj silo i nepravdo" ili "Po šumama i gorama". Za živo čudo, izostala je poznata partizanska budnica "Uz Tita i Staljina, dva junačka sina" (nju je napisao pjesnik Vladimir Nazor), koja je nakon 1948. preuređena izbacivanjem Staljina iz teksta pjesme.

Ne zaostaje puno ni Osijek u ritualnoj reboljševizaciji. Kao idealno mjesto zbivanja poslužila je manifestacija benignog naziva Tjedan reformacije koja se održava u organizaciji Visokog evanđeoskog teološkog učilišta u Osijeku. Mnoge je iznenadilo da su kao posebni gosti pozvani unuka nekadašnjeg jugoslavenskog diktatora Svetlana Broz i nekadašnja perjanica režimskog novinarstva u Jugoslaviji Tomislav Jakić, poznat i danas kao uporni apologet titoizma, a tobožnji povod bile su njihove knjige. Ipak, nije bilo teško provjeriti da je Broz svoju knjigu objavila još prije dvadeset godina, a da je Jakić svoju prethodnu knjigu iz 2010. predstavio pred praznim auditorijem na istom učilištu u svibnju ove godine. Nedostajao je samo Goran Radman, bivši predsjednik Saveza Socijalističke omladine Jugoslavije i posljednji komunistički direktor Televizije Zagreb koji je prije dvije godine otvorio simpozij u Osijeku posvećen 500. obljetnici protestantizma. Zbornik s tog simpozija predstavljen je u srijedu na Tjednu reformacije. Čime je Radman zaslužio da govori o protestantizmu i religiji uopće s obzirom na činjenicu da je u vrijeme svog direktorovanja provodio tvrdu komunističku cenzuru kada je riječ o ovim temama? Kakve veze imaju protestantizam i Josip Broz? Čime je Broz zadužio protestante ili bilo koje druge vjernike u bivšoj Jugoslaviji? Dovoljno je uzeti u ruke sjajno napisanu knjigu Vatroslava Župančića "Potraga za domovinom: mala povijest njemačkih evangelika na hrvatskom prostoru" koja izvrsno opisuje kakvu su golgotu prošli protestanti u bivšoj Jugoslaviji. Naime, ni njih nije mimoišla kriminogena titoistička "ruka pravde", a prvi čovjek evangelika biskup Philipp Popp završio je s metkom u čelo. Podizati u Osijeku virtualni spomenik takvome diktatoru i nasilniku kao što je bio Josip Broz sumanut je i perverzan čin! To se odnosi i na jednu lokalnu televiziju na kojoj je Ceca Broz rado viđena gošća. Titoistički hommage u Donjem gradu posebno je neobičan s obzirom na činjenicu da je protestantizam između ostalog nastao na žestokoj kritici svetačke idolatrije. Sada vidimo sasvim obrnuti proces slavljenja komunističkog diktatora, svojevrsni "santo subito", odnosno suptilno titoslavlje u režiji pentekosne zajednice iz Osijeka i njezina učilišta. Možda su takvom zaokretu u smjeru reboljševizacije ove nekada ugledne teološke institucije kumovali i bivši marksistički kadrovi koji ondje i danas imaju svoje predavačke gaže, teško je dokučiti.

TITOISTIČKI HOMMAGE
Za razliku od Moskve koja znalački manipulira stockholmskim sindromom iz vremena Sovjetskog Saveza zbog čega se ponovno sa smetišta povijesti izvlači Staljin, u nas je riječ o maloj sinkretističkoj sekti teologa, bivših marksista, zagriženih titoista i nekadašnjih aparatčika svih vrsta, zarobljenih u tobože slavnoj prošlosti. Oni jednostavno žive za ovakve ispade. Srećom, njihova je intelektualna, politička i svaka druga pozicija marginalna.

Piše: Draško CELING
Možda ste propustili...

INTERLIBER: ZAKLJUČNA PRIČA

U svijetu knjige i Hrvatska je svijet

EKSKLUZIVNO: PROF. DR. SC. ANITA PAVKOVIĆ, EKONOMSKI FAKULTET U ZAGREBU

Stoljetna povijest neće se izbrisati: Banke će opstati, ali prilagođene modernom dobu!

TEMA TJEDNA: 45 DANA DO PREDSJEDANJA VIJEĆEM EU-A (I.)

Hrvatska će položiti ispit zrelosti!

Najčitanije iz rubrike
DanasTjedan danaMjesec dana
1

EKSKLUZIVNO: PROF. DR. SC. ANITA PAVKOVIĆ, EKONOMSKI FAKULTET U ZAGREBU

Stoljetna povijest neće se izbrisati: Banke će opstati, ali prilagođene modernom dobu!

2

ARAPSKE SJENE NAD EUROPOM

Usred zime treći val proljeća

3

TEMA TJEDNA: 45 DANA DO PREDSJEDANJA VIJEĆEM EU-A (I.)

Hrvatska će položiti ispit zrelosti!