Ministar financija Zdravko Marić najavio je da bi na idućoj sjednici Vlade trebao biti predstavljen rebalans državnog proračuna za ovu godinu i prijedlog proračuna za iduću. Različite skupine hrvatskih građana i korisnika proračuna pritiscima i lobiranjima pokušavaju zaroniti u to malo more javnog novca.

Ministar Marić smireno prognozira mirno proračunsko more, odnosno nastavak uravnoteženja i odbijanje pritisaka koji dolaze s različitih strana. Najvažnija briga i posao mu je osigurati obavljanje nesmetane funkcije centralne uprave i lokalne samouprave u skladu s prihodima koji će također biti osvježeni kroz paket poreznih izmjena.

Mnogi od korisnika osjećat će se zakinutima u novim financijskim projekcijama i kombinacijama. Ne čudi jer je takva ljudska pojedinačna, a pogotovo kolektivna priroda. Ovisno o afinitetima neke stvari već traže jedni, a druge će tražiti drugi. Ali baš uvijek, bez iznimke, u svakom novom izbornom ciklusu sa svojim zahtjevima pojave se prosvjetni radnici i njihovi apologeti. Predsjednici sindikata i istureni pojedinci iz prosvjetnih redova tako i sada frazama o vlastitoj nezamjenjivosti, neuvaženosti i bitnosti iznova dijele hrvatsko društvo i njegovo biračko tijelo pred predsjedničke i parlamentarne izbore. I to na one koji su za povećanje plaća prosvjetnim radnicima te na one koji su protiv toga. Vlada rastrgnuta između ove osjetljive skupine vlastitih službenika i realnosti proračuna balansira na tankoj niti, već prenapregnutoj struni od zagarantiranih porasta osnovica na plaće svim državnim i javnim službenicima i namještenicima koju zbog sile zakona i prosvjetni radnici s pravom prihvaćaju kao neospornu činjenicu. Upravo zbog toga, ali ponajprije zbog sindikalnih manipulacija s iznosima plaća u prosvjeti ostali porezni obveznici su osnažili uvjerenje da se tu ne radi samo o materijalnim pravima profesora i učitelja, nego da tu sinkronizirano operiraju dobro organizirane grupe za pritisak. Čiji je osnovni cilj proizvodnja javnog diskursa usmjerenog na mobilizaciju prosvjetnih radnika i formiranje javnog mišljenja pred izbore. Prema svemu sudeći, iskorištava se i najmanja prilika da bi se unazadili napori Vlade i smanjio potencijal vladajuće koalicije prije donošenja tzv. proračuna izborne godine. Na takav način ovom istinski nezamjenjivom prosvjetnom dijelu hrvatskog društva čini se medvjeđa usluga. Svrstava ih se u skupinu usmjerenu samo na sebe, neosjetljivu na probleme drugih. Svjesni toga ili ne, prosvjetni čelnici misle da su više od legitimnih predstavnika i uopće ih ne zanima imaju li njihovi zahtjevi uporište u stvarnim mogućnostima države. Smatraju da ako su povišice dobili vojnici i medicinski radnici, zašto ne bi i oni. Upravo se tu prema riječima ravnateljice Ekonomskog instituta Zagreb Maruške Vizek otvara Pandorina kutija iz koje sada mogu izići ne samo učitelji nego i mnoge druge kategorije službenika koje će također tvrditi da su u odnosu prema nekim drugim resorima potplaćeni. Što uz moguće slabljenje ekonomske aktivnosti i nadolazeću recesiju najvažnijih trgovinskih partnera Hrvatske te parcijalno zadovoljavanje različitih interesa smanjuje preduvjete za uvođenje eura. A preduvjet za to je smanjenje, a ne povećanje javnog duga kojim bi se između ostalog isplatile i plaće prosvjetnim radnicima.
D.Majetić