Magazin
TRENERSKI KRUH: NAŠ ČOVJEK U LONDONU

Đakovčanin u zloglasnoj četvrti
Objavljeno 26. listopada, 2019.
DARKO BELJAN: U OVO VRIJEME SLJEDEĆE GODINE MILLWALL ĆE OSVOJITI FA CUP!

Rodney, tvoj otac je uvijek govorio kako će Delboy doći do vrha. Doduše, rekao je i da će Millwall osvojiti FA cup - jedan je od čuvenih citata u još čuvenijoj britanskoj seriji Only Fools and Horses (naslov izveden iz stare engleske poslovice koja u cijelosti glasi Only fools and horses work for a living - Samo budale i konji rade), kod nas prevedena kao Mućke, zbog kojih je Millwall stekao i ljubitelje u Hrvatskoj.

Naime, uoči svih utakmica Hrvatske i Engleske koje smo odigrali od one čuvene 2007. godine na Wembleyu do ove posljednje u Ligi nacija, upravo stadion The Den ovoga člana drugog razreda engleskog nogometa bio je najposjećeniji od strane Hrvata u to vrijeme, na opće čuđenje domaćina, čak i onih najzagriženijih navijača Millwalla. Kakvi su po svemu i legendarni likovi iz Mućki. Bez obzira na to što je mama Trotter navijala za Charlton Athletic (odatle Rodneyu srednje ime Charlton), što je Delboy Trotteru zbog svojeg wannabe yuppie imagea ipak primjereniji neki ugledniji londonski klub, i što se nagađa kako je redatelj pokojni John Sullivan zapravo bio navijač Crystal Palacea (prije scenarija za Mućke odbijen mu je scenarij za seriju koja je trebala biti postavljena u svijet nogometa, nap.a), ipak su dečki iz Peckhama pravi Millwallovci.

STRANAC U MILLWALLU
Klub osnovan 1885. godine, od radnika iz okolnih tvornica i lučkih radnika (jedan od nadimaka za navijače su i Dockers, nap.a), smješten je u jugoistočnom Londonu gdje se uostalom i nalazi Peckham četvrt, u kojoj je smješten socijalni stan u Prilazu Nelsona Mandele, gdje su odrasli Trotteri. Tu se nalazi i pub Kobilja glava vlasnika Mikea, u kojem pinte piva ispijaju Rodney, Brzi, Boycie, ili ujak Albert, dok Delboy cuga svoje koktele s kišobrančićima. Iz Peckhama su najviše i regrutirani navijači Milwalla, a baš kao i dečki iz Mućki, i klub Millwall, osim po svojim i danas žestokim navijačima, sinonim je za neuspjeh. "Trotterovo proročanstvo" nikada se nije ispunilo. Millwall nikada nije osvojio FA cup! Najbliži su bili 2004., kada su predvođeni Dennisom Wiseom (ranije bio optužen zbog premlaćivanja taksista, nap.a), izgubili u finalu od Manchester Uniteda.

U zloglasnom kvartu u jugoistočnom Londonu, koji ipak nogometne nostalgičare podsjeća na vremena kada su klubovi bili ponajprije nogometni, a ne multinacionalne kompanije i "tvornice novca", odnedavno živi i radi jedan Hrvat. Đakovčanin Darko Beljan, nekadašnji igrač Croatije Đakovo, koji je imao nogometni izlet i u Južnu Ameriku, danas je jedan od trenera u Millwallu. Stigao je u London početkom godine na nagovor jednog prijatelja.

- Kolega koji je sa mnom igrao, inače iz Orašja, imao je kontakte s nekim nogometnim agencijama. Otvorila se mogućnost rada u Pro direct Akademiji, nešto slično kao kod nas Krpan&Babić koja radi s mladim igračima. Primjerice, dok sam ja bio tamo jedan je igrač završio u Derby Countyu, jedan u Aston Villi, a jedan u QPR-u (Queens Park Rangersu). Dogodilo se na kraju da kolega zbog obiteljskih razloga nije mogao otići, pa sam se sam upustio u tu avanturu, a prema prirodi imam avanturistički duh. U Akademiji sam upoznao Andyja Impeya, nekadašnjeg nogometaša s premijerligaškim iskustvom (igrao za QPR, West Ham, Leicester, Nottingham Forrest, Millwall...). Dobio je poziv od Millwalla, a imao je pravo u svoju grupu dovesti dvojicu asistenata. I tako sam ja od ljeta postao član Millwalla - priča Beljan, koji u novom klubu radi u skupini trenera zaduženih za individualnu pripremu i treninge igrača u dobi od 16 i 18 godina.

- Glavni trener tih momčadi procijeni što bi igrač trebao popraviti i onda počinjemo raditi. U klubu imamo klasično radno vrijeme. Skupljamo se oko 7.30 sati, tada dobivamo informaciju s kojim igračima radimo, u skladu s tim pravimo plan i program treninga, potom slijedi jutarnji trening, pa analiza svakog treninga koji se snima, jer ne gleda se i analizira samo rad nogometaša, nego i svih nas trenera. Zatim kraći odmor, pa priprema za drugi trening, popodnevni trening i opet analiza. Čini se kako ti je sve posloženo i sve se stigne, ali, vjerujte, nekad je radni dan prekratak. Imamo obveza i subotom do 14 sati, kada radimo s igračima koji taj dan ne igraju utakmice.

OBILJEŽEN TERITORIJ
Darko u Londonu živi u Bermondseyu kvartu, gdje se i nalazi stadion The Den, dom Millwalla.

- Putem do stadiona definitivno je jasno obilježen teritorij. Grafiti na zidovima s muralima i brutalnim porukama. Nepoznatu osobu pitat će je li za Millwall ili United (West Ham). Ovdje jednostavno navijači West Hama nisu dobrodošli. Da, događaju se i dogovorene tučnjave, čak i na školskom igralištu, ali policija često to spriječi.

Koliko su žestoki sukobi, prepričat će Darko dvije situacije koje je sam doživio:

- Kada sam došao u klub, imao sam ključeve s privjeskom Leeds Uniteda. Odjednom mi je ključ nestao. Naime, moj šef Andy primijetio je privjesak i sklonio ga kako ne bih nepotrebno upao u probleme. Jedan moj susjed vidio je kako nosim trenerku i majicu Millwalla, pa me pitao što radim. Skinuo je potom svoju majicu i pokazao tetovažu grba Newcastlea, odakle se doselio u London. Ispričao mi je kako je njegov sin s kolegom koji je navijač Leedsa išao na utakmicu Millwalla. Sjedili su na stadionu u odvojenom sektoru za žene i djecu. I bili su napadnuti. Znači, među 15 i više tisuća navijača prepoznati su da nisu "njihovi", odnosno naši.

Bez obzira na to što je još kao dječak simpatizirao Leeds United, danas, kada priča o Millwallu, koristi to "naši". Pa tako kada ga pitate je li se susreo s nekim od sve brojnijih Hrvata koji igraju u Championship ligi, odgovara: S WBA-om smo igrali u gostima. I Bilić nas nije uspio pobijediti!

FUCK YOU, I AM MILLWALL!
Inače, uprava kluba izvana pokušava popraviti imidž kluba, da prva asocijacija na Millwall ne bude ona o žestokim navijačima. No, upravo jedan takav žestoki navijač Millwalla napravio je mnogo više za imidž kluba negoli "ušminkani PR". Za vrijeme jednog od terorističkih napada u Londonu, kada su islamski teroristi mačetom poubijali sedam, a ozlijedili 48 osoba, navijač Roy Larner, inače iz Peckhama, krenuo je golim rukama na jednog terorista uz povike: Fuck you, I am Millwall! Spriječio je tako još veće krvoproliće, a sam završio s osam uboda. Srećom, ni jedan s težim posljedicama.

Ono što je obilježje svakog navijača Milwalla jest odanost. Onaj tko ga pridobije, pridobio ga je za cijeli život. Nikada ti neće okrenuti leđa. I Darko potvrđuje kako je navijaču Millwalla upravo FA cup najvažnije natjecanje. Millwall je među pet klubova s najviše pobjeda u FA cupu u posljednjih osam godina. Prošle godine pobijedili su Everton, pa su ih nazvali "ubojice velikih klubova".

S Milwallom Darko ima ugovor na godinu dana, u statusu self-employment (samozaposlen). No, situacija oko boravka u Londonu mogla bi se zakomplicirati zbog riječi od šest slova čija su prva tri slova vrlo učestala kod naših istočnih susjeda.

- Tek sam nedavno dobio ID broj, s kojim se tek sada mogu aplicirati za ostanak u Engleskoj ako dođe do Brexita. Naravno da pratim sve vijesti oko Brexita, vidjet ćemo što će se dogoditi - kaže Darko.

Zato, dok neizvjesnost traje, vraćamo se na lakše teme. Pitamo Darka Beljana kada će Millwall osvojiti FA cup, ili ući u Premier league?

- Ha, znate kako kaže Delboy: This time next year! (U ovo vrijeme sljedeće godine, nap.a). Lakše mi je to reći za Millwall nego za Brexit, baš u stilu Delboya iz "Mućki", zaključio je svoju priču Đakovčanin u jugoistočnom Londonu.

Piše: Krešimir LACKOVIĆ
Ono što je obilježje svakog navijača Milwalla je odanost. Onaj tko ga pridobije, pridobio ga je za cijeli život. Nikada ti neće okrenuti leđa...
Beljan u Millwallu, svom novom klubu, radi u skupini trenera zaduženih za individualnu pripremu i treninge mlađih igrača od 16 i 18 godina.
Millwall nikada nije osvojio FA cup! Najbliži su bili 2004., kada su predvođeni Dennisom Wiseom izgubili u finalu od Manchester Uniteda.
Igrao u Venezueli
Avanturistički duh Darka je odveo nakratko za karijerom u Venezuelu gdje je igrao za klub Deportivo Tachira. “Sasvim se slučajno to dogodilo. Na utakmici protiv Graničara iz Županje bio je čovjek iz Švicarske koji je imao veze s tamošnjim menadžerskim agencijama koje su radile s Južnom Amerikom. Odigrao sam valjda utakmicu života. Premda sam bio zadnji vezni i rijetko sam zabijao golove, tada sam bio i strijelac. Nakon utakmice uspostavio je kontakt sa mnom, pitao me jesam li zainteresiran. Inače, Deportivo je tada igrao Copa Libertadores, pa mi je to bilo zanimljivo. Na žalost, prije puta sam se ozlijedio. Igrao sam pod blokadama i dok je trajalo, trajalo je, pa se nisam zadržao duže od godinu dana. Bilo je to zanimljivo iskustvo, a svakako mi je pomoglo i da dobijem posao u Millwallu. Njih očito privlače ljudi s avanturističkim duhom”, govori Darko.
Nedaleko od Delboyeve kuće
Darko je i sam veliki ljubitelj “Mućki”. Nedavno je otkrio kako glumac David Jason, koji je utjelovio Delboya Trottera, živi u jednom malom selu od približno 800 kuća, nedaleko od njegovog stana. Zajedno s prijateljem uputio se u selo ne bi li upoznao jednog od dječačkih (anti)junaka. “Stigli smo prvo u pub i pitali gdje je kuća Davida Jasona. Konobaru prvo nije bilo jasno, ali kada smo mu rekli kuća od Delboya, nasmijao se i sve nam je objasnio. Došli smo u ulicu gdje se navodno nalazi njegova kuća, jedan dječak od svojih 13 godina šetao je psa, i pitali smo ga je li to kuća od Davida Jasona. Odgovorio nam je potvrdno i rekao da slobodno pozvonimo. Kad sam pozvonio, žena mi je odgovorila kako je gospodin Jason na snimanju. Zaključio sam kako je to logični odgovor, premda me uvjeravaju da se zapravo on često tamo pojavljuje i pokušava voditi sasvim običan život”, priča Beljan. Inače, David Jason je 2010. godine snimio TV film Come Rain, Come Shine (“Dolazi kiša, dolazi sunce”), u kojem glumi umirovljenog lučkog radnika i, dakako, navijača Millwalla.
Bez evidencije rezultata
Kako Beljan radi s mlađim uzrastima, pitali smo ga je li istina kako u mlađim uzrastima u Engleskoj ne bilježe uopće rezultate? “Tako je bilo do ove godine, a čini mi se da je takav princip još uvijek u Belgiji i Skandinaviji, gdje ne bilježe uopće rezultate utakmica sve do 14. godine. Inače, ovdje dosta djece u klubovima trenira nogomet kao obveznu izvannastavnu aktivnost, iako ima i djece koja uopće nemaju ni interes za nogometom, ali ipak treniraju. Dosta im dobro funkcionira školski sustav i školska natjecanja. Ako me pitate kakvi su mladi Englezi, reći ću manje daroviti od Hrvata, ali s mnogo većim radnim navikama. Nevjerojatno mi je koliko ovdje treniraju. Kako bi jedan moj prijatelj opisao: “Nemaju pojma, ali nakon tri godine treniranja dobiju i pojam!”.
Najčitanije iz rubrike
DanasTjedan danaMjesec dana