VINKOVCI - Mateja Jurčević prije tri godine dobila je nagradu Goran za mlade pjesnike za zbirku pjesama Bijela vrata. Upravo je knjiga ove autorice "Žene iz Altamire" bila dijelom programa 15. dana Matice hrvatske u Vukovarsko-srijemskoj županiji, ali i nacionalne manifestacije Mjesec hrvatske knjige. U dva su dana u Vinkovcima održane dvije promocije. Osim već spomenute Bijele vrane mnoštvo je Vinkovčana u svom gradu rado ugostilo i poznati književni par - Julijanu Matanović i akademika Pavla Pavličića.
Zbirka pjesama "Žene iz Altamire", predstavljena u Gradskoj knjižnici i čitaonici Vinkovci, nastajala je gotovo tri godine i sastoji se od tri osnovna ciklusa: bukolike, elegije i groteske.


- Na neki način ova zbirka koketira s tradicijom, ali i sa suvremenošću, nastojeći ljubav prikazati ne kao odvojenu od stvarnosti, nego kao dio naše svakodnevice, i kao nešto što je inkorporirano u svijet i što je zapravo temelj samoga svijeta. Naslov bi trebao sugerirati ljubav kao iskonsku čovjekovu emociju, kao nešto iz čega sve potječe. Možemo bježati od emocija, od afekata koji nas pokreću, ali im ne možemo pobjeći. U zbirci načelno sukobljavam razum i srce. Za razliku od prve zbirke, koja je bila više hermetična, možda apelirala na intelekt i na neku igrivost, mislim da je ova zbirka mnogo pristupačnija, otvorenija čitatelju. To je došlo prirodno s nekim vlastitim iskustvom svijeta i odnosa među ljudima, i mislim da će doprijeti do srca čitatelja. Ovu sam zbirku pjesama posvetila svojoj profesorici Nikolini Maletić iz vinkovačke Gimnazije, koja me "izvela iz Altamire", pri čemu Altamiru smatram intelektualnim područjem. Ona me na neki način uvela u svijet suvremene poezije i otvorila mi vrata prema izlazu, prema svijetu i suvremenoj književnosti - istaknula je Mateja Jurčević, za čiju se promociju zbirke pjesama tražila stolica više.


Isto je bilo i za književni susret na kojem su gostovali Julijana Matanović i Pavao Pavličić.


- Uvijek sam pričala u prvom licu jednine i intrepretirala druge u prvom licu jednine, to je oslabilo neku moju znanstvenu poziciju. Da sam bila mudrija i da sam se željela ‘‘‘dodvoriti ‘‘ te da imam više titula ispred svoga imena, možda bih ja to promijenila u treće lice jednine. Međutim ja sam uvijek bila tvrdoglavo bila ‘‘ja‘‘ i upravo zbog toga ‘‘ja‘‘ sam imala potrebu pripovijedati u prvom licu - odgovorila je Julijana Matanović na pitanje u kolikoj mjeri znanost u književnosti utječe na književno stvaralaštvo, kako se dolazi do čitatelja. Između ostaloga rekla je i kako je znanost napustila i sada je samo spisateljica.


Akademik i rođeni Vukovarac Pavao Pavličić u razgovoru o znanosti u književnosti je istaknuo kako znanost ne pomaže u pisanju priča, čak ni onda kada se čovjek bavi književnom kritikom.


- Mnogo su me puta pitali zašto zapravo pišem, a uvijek govorim da pišem da bi me ljudi čitali. Želim proizvoditi tekstove koji će ljudima biti zanimljivi, koje će čitati. Pišući sam uvijek vodio računa o čitateljima i da to netko treba čitati, a mnogo sam se puta pitao kako će se osjećati čitatelj kada bude čitao moje knjige - napomenuo je Pavličić.


Julijana Matanović, pak, uvijek je pronalazila literaturu da bi se iza nje sakrila i da bi govorila o vlastitu životu:


- Mene čitaju samo oni koji sebe prepoznaju u mojim knjigama, to su obične teme, priče o vlastitom životu. Jedini problem koji ja imam jest pripovijedanje u prvom licu, ja drukčije ne znam. Danas me mnogo više zanima koliko svojim pričama mogu isprovocirati zbilju i koliko moji izmišljeni likovi djeluju na ono što će se meni dogoditi.
Moderatorica književnoga susreta bila je prof. Višnja Sorčik, dok je moderatorica predstavljanja zbirke pjesama Mateje Jurčević bila Blanka Bazina Vranić.