Scenografiju i kostimografiju za Kneginju čardaša dobio je osječki HNK od Operetnog teatra Budimpešta. I redatelj Miklos Gabor Kerényi i koreograf György Geszler Svjeto su ‘gostujući‘, no sve ostalo je domaće, osječko. Opereta Emmerich Kálmán tako će s mađarsko-hrvatskom ekipom premijerno biti izvedena 8. studenoga, u 20 sati. S obzirom na to da je u Budimpešti igrala desetak godina, treba ju temeljito osvježiti, kaže maestro Filip Pavišić koji će ravnati orkestrom, solistima i zborom. Na sceni će osječka publika gledati priču o osebujnoj ženi vatri, uspješnoj kabaretskoj pjevačici iz Budimpešte Sylvi Varescu i njenim obožavateljima: Edwinu, Boniju i Feriju, koji priželjkuju njezin ostanak, a ona turneju po SAD-u. Nakon mnoštva zabuna, ugovorenih brakova, hotela i brodova, kroz sveopću prpošnost sve dakako sjeda na svoje mjesto u scenografiji Agnes Gyarmati koja je ovjenčana Oscarom za scenografiju u filmu Mephisto te kostimografiji Füzèr Ani i koreografiji Geszlera Györgyja.

- Režija nikako ne može biti ista kao u Budimpešti, jer tekst koji su koristili oni nije identičan našemu. Nakon višegodišnjih ideja i želja raznih redatelja neki su likovi dobili više na važnosti. Mi nismo imali ni vremena prevesti cijeli tekst, pa je redatelj djelomice prilagodio tekst našem ansamblu, a dio je ostao kao onaj iz Budimpešte. U konačnici je to miks svega, ali Miklos Gabor Kerényi režirao je do sada 14-15 različitih Kneginja čardaša i vrlo dobro zna gdje bi što mogao ubaciti - pojašnjava maestro Pavišić.

No, glazba je ista, čak je nekoliko brojeva, kaže dirigent, baš iz predstave koju je režirao Kerényi i pomogao je osječkim kolegama oko nabavke materijala, pa će publika imati prilike čuti i ono što u Hrvatskoj još nitko nikada nije ni čuo. Mnogo je vremena prošlo i od posljednje Kneginje čardaša na sceni HNK u Osijeku, maestro Pavišić misli da je to bilo prije više od 20 godina. To znači da će u publici biti mnogo onih koji se sjećaju te izvedbe i što od ove operete općenito mogu očekivati.

- Gotovo 90 % predstave bit će ono što su gledali, ali će neki dijelovi ipak biti drukčije izrežirani, a replike drukčije rečene. Čak mogu reći da će neke iste scene posve drukčije, jer gosp. Kerényi je fenomenalan poznavatelj i operete kao žanra i radi svoj posao na poseban način. Njegova je režija vrlo usmjerena na glazbu i svi su po tom pitanju vrlo iznenađeni i zadivljeni činjenicom koliko on glazbu razumije, i što uspijeva izvući iz svih nas, posebice pjevača i glumaca - dodaje Pavišić. Pogledom na podjelu, uočavamo upravo neke članove dramskoga ansambla - Antonio Jakupčević/Hrvoje Seršić, potom Jasna Odorčić, Matija Kačan... Njihove su uloge dramske, pojašnjava maestro Pavišić.

- Ako od pjevača očekujemo da više glumi, onda je to glumačka uloga. Tako su i uloge koje igraju glumci, zapravo više glumačke. Leopold Maria ima samo nekoliko brojeva za otpjevati. I uloga Kiša (Josip Slam/Davor Solanović) je takva i možete ju dati pjevaču ako je dobar glumac. U posljednjoj inscenaciji to su izvodili vjerojatno pjevači, jer glumački nije bilo zahtjevno, ili to redatelj nije tako zahtijevao, pa je i pjevač sa skromnim glumačkim znanjem to mogao izvesti i stoga se stječe dojam da je to pjevačka uloga, no nije. No, pjevačka uloga jest ona Edwina Ronalda (u osječkoj izvedbi bit će to Marko Fortunato/Igor Krišto) i bez dobroga znanja pjevanja glumac to nikako ne bi mogao otpjevati - kaže Pavišić.

HNK na svom webu najavljuje Kneginju čardaša kao osječkoj publici beskrajno milu, što bi za pjevače/izvođae mogla biti posebno "otežavajuća" okolnost.

- Tako je, osječka publika voli operete, pa tako i ovu koja se zadnji put na daskama osječkog HNK radila, ako se ne varam, još 1993., u režiji Vlade Štefančića. I u ovoj našoj Kneginji ljudi će prepoznati drage im likove, poneku uzrečicu i geg, no dobit će i jednu novu, drugu dimenziju ove glazbene priče - komentira Igor Krišto.

Veliko zadovoljstvo što je gostujuća solistica HNK u Osijeku (i to u ulozi Silve Varescu) sopranistica Ana Cvetković, koja debitira u ovoj ulozi.

- Opereta kao forma je jako zahtjevna, jer iziskuje od pjevača dosta kretnji, tj. igre na sceni, paralelno s pjevanjem, kao i vrlo aktivnu glumu. Ova forma prije svega dramu kao takvu stavlja u prvi plan. Vjerujem da će se ova opereta jako svidjeti publici jer obiluje jako lijepim melodijama, poznatim mađarskim prelijepim šansonama i vjerujem da će publika to odmah prepoznati - kaže gošća iz Srbije, kojoj su alternacije Kristina Habuš i Katarina Toplek.

Suradnju osječkog teatra s mađarskim rediteljem i koreografom koji su već mnogo puta radili ovu produkciju smatra povlasticom, a za ansambl je to veliki poticaj i jamstvo da će uspješnost predstave biti na visokoj razini.

Pitali smo soliste kakva je redateljeva vizija i hoće li publika dobiti ono što očekuje, na što je naviknula od ovog komada ili možda i više.

- U produkciji koja se trenutačno radi tematika same operete ostaje nepromijenjena, kao i vrijeme u kojoj se događa, ostaje u tradicionalnim okvirima i daje prostor glazbi da dominira i dopre do publike. Nama izvođačima pruža prostor da uživamo i igramo se karakterima koje glumimo. Ova opereta ima sve: smijeh, plač, dramu, šalu, prijateljstvo, ostvarenu i neostvarenu ljubav... Priča koja je vrlo bliska svima. Publika uvijek očekuje više, a na umjetnicima je da to opravdaju - ističe Ana Cvetković.

I Igor Krišto je uvjeren da će prepoznati ljudi tako dragu im Kneginju.

- No, kako svaki redatelj ima neku novu viziju, tako i ovaj ima neki drukčiji pristup tomu. Da vam ja ne pokvarim čaroliju, možda je najbolje da dođete i procjenite sami - zagonetan je Krišto.