ĐAKOVO - Približno 800 kilometara u jednom danu prekjučer su prešla dva Đakovčanina i jedan Vrbanjac otišavši u Sloveniju, čak i do Dravograda, 30 kilometara od najvećeg stratišta Hrvata - Bleiburga, i natrag. Povod - nakon čak 50 godina, uz vođu puta, Đakovčanina Peru Šolu, predsjednika đakovačkog krila "Jazovke" i vrlo aktivnog u istraživanju komunističkih zločina, posjetili su mjesta za koja im je 1960-ih, dok su radili u Sloveniji, rečeno da su ondje masovne grobnice Hrvata s Križnog puta. Do samostalne Republike Hrvatske o tome su morali šutjeti, a sada, u starosti, odlaskom na dvije lokacije u Sloveniji - kod Črne na Koroškem pokraj Dravograda, zadnje postaje Križnog puta do granice s Austrijom, i poteza od Vuzenice do Hudog Kota, i pokazivanjem lokacija tih grobišta htjeli su odati dug i iskazati pijetet žrtvama. Ondje ih je dočekao slovenski istraživač komunističkih zločina i publicist Roman Leljak, koji je otkrio mračnu tajnu Hude jame. Sada radi dokumentarac Djeca 1941. - 1945. o stradanju sve djece u Drugom svjetskom ratu, a za što mu arhivsku građu u Hrvatskoj prikuplja Šola.


Đakovčanin, koji je želio ostati anoniman, ovim se odužio hrvatskim žrtvama čije su kosti ostale diljem Slovenije u trenutku kada je nadomak 90. godini života.


- Dok sam 1960-ih radio u Sloveniji, u jednom komunalnom poduzeću, njegov direktor pričao mi je da je u vrijeme rata bio jedan od partizanskih zapovjednika, da je tu u blizini bilo seljačko imanje, da je u kući bio sud, a da su vani ubijali, da je iskopana jama i da su u njoj zakopavali ubijene - kaže starac iz Đakova. Kada je prekjučer kročio na to područje, dočekalo ga je novo, prigradsko naselje, s novim kućama, a lokaciju je, kaže, prepoznao po staroj štali koja je ostala iz onog vremena.


- Izgleda da sadašnje stanovništvo, kada je pravilo kuće, nije gradilo baš na toj lokaciji, pa izgleda da tamošnji ljudi znaju za lokaciju s grobištem Hrvata - kaže Đakovčanin. Dodaje, posjet tom području i pokazivanje grobišta bila mu je životna želja i dužnost prema žrtvama Križnog puta čije kosti leže u nekoj od čak 650 već otkrivenih i obrađenih ili još uvijek neidentificiranih i neistraženih grobnica po Sloveniji. Dva Đakovčanina, Vrbanjac Ivan Budić i Roman Leljak, naišli su na prizore sadašnjeg naselja i suvremenog života, ljude u njihovom nedjeljnom poslijepodnevu, vremenu odmora, šetnji u prirodi s psom...

Vrbanjac Budić (76) Leljaku je pokazao lokaciju masovne grobnice Hrvata na potezu Vuzenica - Hudi Kot.

- Još prije sam se čuo s Leljakom i ispričao mu za nju, više puta planirao ovaj put, no prilika se ukazala sada. Za tu lokaciju čuo sam 1967. U to vrijeme radio sam po Sloveniji kao sezonac na više mjesta, uglavnom u brdima, za potrebe šumarije probijali smo ceste. Tko je u to vrijeme smio išta govoriti o tim stvarima?! Tada mi je to ispričala starija osoba koja danas nije ni živa. Rekla mi je da o tome nikome ne govorim jer, kazala je, "stradat ću i ja i moja djeca". Imao je tada oko 70 godina i bojao se. Ja sam mu dao svoju riječ i on je za mene sve ove 52 godine anoniman. Lokacija je u udolini, ta osoba mi je rekla da su tu partizani pobili nije nitko brojao koliko, nego mi je tada rečeno: "Vidiš tu dolinu, crnila se od naroda što je bio u povlačenju. Nisu dalje mogli. Ostali su u toj dolini.... Jedan kmet (seljak) vidio je s brda i dojavio partizanima i oni su to okupirali. Tri do četiri dana se to likvidiralo i guralo u špilju." Prije o tome zbog vlastite sigurnosti nisam smio ni prozboriti, no nisam imao mira..., morao sam otići na to mjesto i pokazati lokaciju. Sada smo stariji, rekao sam, ‘ajmo mi to riješiti s Leljakom - kaže Budić o svom putu tragovima žrtava s Križnog puta. Zbog proteka vremena, vegetacije i dr., do same lokacije nisu mogli, no, kako im je tada rekao Leljak, i ta i lokacija kod Črne već su registrirane. Đakovčanin i Vrbanjac svoj su dug prema žrtvama s Križnog puta ispunili.