NAŠICE - Ulazak u stotu godinu uz tamburaše, tortu i svoje prijatelje proslavio je Poznan Milinović, aktivni umirovljenik, koji još uvijek vježba svaki dan. Ovaj 99-godišnjak rođen je davne 1920. godine u selu Sušine pokraj Đurđenovca. Bio je, kaže, seljački sin i svoje djetinjstvo i ranu mladost proveo je radeći kod kuće na usjevima i obiteljskom imanju. Uzgajali su pšenicu, povrće i voće i nikada se nije išlo na tržnicu. Osnovnu i srednju školu završio je u Đurđenovcu, a od 1949. godine zaposlio se kao računovođa u tvornici DIK Đurđenovac, gdje je dočekao mirovinu.

- Po novac smo išli fijakerom, a o radiju i televiziji smo samo maštali. Za razliku od ovog danas, sve je bilo nekako bliže prirodi - kaže nam Poznan, zaključivši da se u njegovih sto godina života sve jako promijenilo. On ima sina i kćer, pet unuka i dva praunuka, tako ih je malo kaže, jer se kasno ženio, dva dana prije svog 30. rođendana, a smatrali su ga već starim momkom u to vrijeme. I oduvijek je znao da kada bude tražio ženu neće gledati na narodnost, vjeru ili boju kože, nego samo ljubav. A tako je i bilo, kao u filmovima, njegova majka se nije slagala s njegovom odlukom o ženidbi, no on je to ipak učinio, te unajmio vlastiti stan. Iako je imao dobar život, pretrpio je smrt kćeri i Drugi svjetski rat, u kojem je izgubio najbolje godine svog života. Posljednje dvije godine stanuje u Obiteljskom domu za starije i nemoćne u Makloševcu.

- Rješava križaljke, prati vijesti i ima odlično pamćenje – rekla je ravnateljica doma Nevenka Kovačević.

- Ovdje mi je baš lijepo, vrlo je mirno - dodao je Poznan, koji svaki dan počinje razgibavanjem glave, ruku, nogu i onda radi 10 čučnjeva, 20 sklekova i pravi "svijeću". Iako tako aktivan u ovim poznim godinama, nije baš siguran da je to razlog njegove dugovječnosti. Ono što je naveo ide u potpuno drugom smjeru, pa napominje da u životu nikad nije bio pijan, no ipak uz svaki ručak popije ‘štamplicu‘ rakije, a nešto je valjda i do nasljednih gena, našalio se. Njegova je želja živjeti jednako kao i sada, no ipak bi volio doživjeti bar Novu godinu, pa da na spomeniku piše rođen 1920. i živio do 2020. Ovaj iskusni čovjek koji je proživio skoro cijelo jedno stoljeće mladima savjetuje da trebaju imati više djece, najmanje troje, da je najveće životno bogatstvo zdravlje te da trebaju malo usporiti i živjeti umjerenije.

Puno sreće i zdravlja za rođendan su mu poželjeli i Mali humanitarci iz OŠ kralja Tomislava. I.Ćosić