Premda je uoči summita EU lidera sredinom rujna predsjednik Europske komisije Jean-Claude Juncker prije ručka s britanskim premijerom Borisom Johnsonom kazao kako Europa nikada ne gubi strpljenje, prema svemu sudeći, svima je već navrh glave i Brexita, i pregovora, i odugovlačenja, i prijetnji, i novih prijedloga, pa je dojam kako neriješenim pitanjima unatoč svi i u Europskoj uniji i u Velikoj Britaniji jedva čekaju da dođe i prođe 31. listopada, za kada je Johnson najavio da Ujedinjeno Kraljevstvo definitivno izlazi iz EU-a, sa ili bez dogovora.

Onda su u posljednji trenutak, čelnici 27 zemalja članica Europske unije u četvrtak na sastanku na vrhu u Bruxellesu jednoglasno odobrili novi revidirani dogovor o izlasku Velike Britanije iz EU-a. Britanski parlament iznimno zasjeda danas, u subotu, kako bi raspravioi o postignutom dogovoru. Ako ga prihvati, onda su na redu retifikacije ugovora u parlamentima svih članica EU-a, pa bi, napokon, cijeli proces bio doveden do kraja. Problem je međutim - vrijeme, kratki rok do 31. listopada, da se sve to iuvede i provede.


A dok se taj dan D ne dogodi, bude li ga ili ne bude, posve je nebitno, u međuvremenu nije zgorega podsjetiti se brexit-trakavicu koja se provlači se već mjesecima, otkako je Johnson zasjeo na mjesto premijera u legendarnom Downing Streetu. Uzimajući pak sve objektivne i subjektivne faktore u obzir, izlazak Ujedinjenog Kraljevstva iz Europske unije 31. listopada, sad se čini ipak uz dogovor, ako ne bude nekog iznenadnog reza, bit će ipak kakva-takva pobjeda za Borisa Johnsona, koji je non-stop pokušavao s Bruxellesom dogovoriti nove uvjete, napose u svezi s problemom irske granice. A ta je granica vruć krumpir i za UK i za EU. Radi se o tome da se Bruxelles i London do sada nisu uspijevali dogovoriti o konkretnoj alternativi za tzv. backstop, “sigurnosni mehanizam” koji nakon Brexita treba spriječiti ponovnu uspostavu granice između britanske pokrajine Sjeverne Irske i Republike Irske, koja je članica EU-a.

Inače, što se spomenute granice tiče, valja se malo vratiti u prošlost, u razdoblje bremenito teškim dramama. Naime, prije nego što je postala uglavnom nevidljiva, zahvaljujući mirovnom sporazumu postignutom na Veliki petak 1998., granica na irskom otoku duga 500 kilometara bila je povod za nasilje tijekom tri desetljeća sjevernoirskih nemira. Pristaše “backstopa” kažu da je takav iznuđeni (dogovoreni) “sigurnosni mehanizam” ključan kako bi granica između Irske, članice EU-a, i Sjeverne Irske ostala otvorenom, odnosno kako bi se održao krhki mir postignut 1998. Jer Irska strahuje od ponovnog izbijanja sukoba ako se vrati kopnena granica i kontrola između dvije Irske. Pritom svi, i čelnici EU-a i čelnici UK-a, imaju o tom gordijskom čvoru svoje mišljenje. Tako je, primjerice, već citirani Jean-Yves Le Drian početkom rujna kazao da je “EU otvoren za druge prijedloge, za prijedloge koji se mogu uskladiti s dogovorom o povlačenju, ali zasad nismo dobili nikakav prijedlog”. S druge strane Otoka britanski premijer zanijekao je da želi postaviti carinske postaje na irskoj granici. Kako navodi irska televizijska mreža RTE, London razmišljalo se i o organiziranju carinske kontrole nekoliko kilometara od granice, na posebnim mjestima. U tom bi se slučaju, roba koja se prevozi nadzirala u stvarnom vremenu s pomoću mobitela i uređaja za lociranje koji bi bili u kamionima.


No, sad kad revidirani protokol o Sjevernoj Irskoj štiti "sveotočnu ekonomiju" na irskom otoku, mirovni sporazum na Veliki petak u svim njegovim dimenzijama i čuva integritet jedinstvenog tržišta, daljnih problema ne bi smjelo biti, kako je to istaknuo i glavni europski pregovarač Michel Barnier.


No vrijeme, ponovimo još jednom, curi sve brže i 31. listopada je sve bliži. Zato su sad sve oči uprte u britanski parlament pa u tom smislu i nedavno obraćanje britanske kraljice Elizabeta poprima ponešto drukčije konotacije. Podsjetimo, kraljica je u svom inače tradicionalnom obraćanju parlamentu izložila (ponovila) agendu premijera Borisa Johnsona za njegovu vladu, uključujuću i izlazak UK iz EU-a 31. listopada, te ponovila poznatu mantru kako još nije sve izgubljeno, odnosno da je novi dogovor s Europskom unijom - moguć! Kraljičin govor bio je vrhunac raskošne ceremonije u Westminsteru i iskorišten je za detaljiziranje svih zakona koje vlada želi da se donesu u dolazećoj godini. Za 93-godišnju kraljicu govor je napisala - vlada! Oporba je kraljičin govor proglasila skandaloznim, a iz Bruxellesa su tko zna koji put poručili kako izmjena prijašnjeg dogovora, iz vremena Therese May, neće i ne može biti i pod cijenu da UK napusti EU samoinicijativno 31. listopada. Doista, tko tu sve i koga, pravo je pitanje nakon takvih i svih drugih činova u teatru apsurda zvanom Brexit, uključujući i ovotjedni briselski dogovor.

Sve u svemu i bilo kako god, otkako je na Otoku legitimiziran referendumom, s Brexitom je stalno veselo, tužno i tragikomično u isto vrijeme, jer osim što se do ovoga tjedna problem izlaska UK-a iz EU-a neprestano potencirao i dan D prolongirao (za što je odgovorna britanska strana!), pljušte i optužbe s obje strane. I to bez obzira što su pregovarači EU-a i Velike Britanije postigli u četvrtak, nekoliko sati prije početka samita EU-a, novi dogovor kojim je nasporniji dio za London, "backstop" za izbjegavanje tvrde granice na irskom otoku između Republike Irske i britanske pokrajine Sjeverne Irske, zamijenjen novim pristupom.


"Borise Johnsonu, na kocki nije pobjeda u nekoj glupoj igri okrivljavanja", napisao je na Twitteru još uvijek predsjednik Europskog vijeća Donald Tusk te dodao: "Na kocki je budućnost Europe i Ujedinjenog Kraljevstva, kao i sigurnost i interesi naših građana. Vi ne želite sporazum, ne želite produženje, ne želite opozvati (Brexit), quo vadis?"


Glagoljiv, kakav je inače, packe Londonu svako malo je udjeljivao i Jean-Claude Juncker: "Ne prihvaćam ovu igru okrivljavanja koja je počela u Londonu. Osobno ne isključujem dogovor. Rizik od izlaska bez sporazuma je stvaran i ovisit će o odluci britanske vlade, no neće nikad biti izbor - najpoželjniji odabir - Europske unije", bio je odrješit predsjednik Europske komisije na odlasku. Dogovor u postignut i Juncker može odahnuti, ali tko zna što može biti u britanskom parlamantu ove subote, pa je Juncker i dalje oprezan!


Drama oko Brexita ne može proći ni bez Nigela Faragea, koji Bruxellesu non-stop poručuje kako je "referendum bio vrlo jasan - glasali smo da napustimo institucije Europske unije i budemo slobodni". Također je poručio da neće podržati revidirani sporazum o Brexitu, pa je napao njemačku kancelarku Angelu Merkel nakon što su britanski izvori prenijeli da je britanskom premijeru Borisu Johnsonu kazala da Sjeverna Irska mora ostati u europskoj carinskoj uniji nakon britanskog izlaska kako bi se postigao dogovor između Londona i Bruxellesa.

Premda bivšeg britanskog premijera Dvida Camerona, čovjeka odgovornog za Brexit, rijetko tko više uopće spominje, više od tri godine nakon referenduma Britanci su daleko više podijeljeni nego prije izlaska na glasovanje hoće li ostati u EU-u ili iz Unije izići. Sindrom naknadne pameti itekako je uočljiv kako kod niza političara, uključujući i vladajuće konzervativce, naravno i sve glasnije oporbene laburiste Jeremyja Corbina, tako i kod šireg pučanstva, napose onog koje je bilo protiv Brexita kad se on izglasavao ili je to postalo poslije, posljednjih mjeseci, kad je uvidjelo što gubi kad UK istupi iz EU-a. Zato se ne treba čuditi nizu održanih masovnih prosvjeda Britanaca na kojima se tražilo da se Brexit poništi ili da se referendum ponovi, jer žele ostati u Europskoj uniji. A pojavio se još jedan problem - gotovo dva milijuna Europljana izjasnilo se da želi ostati u Velikoj Britaniji nakon Brexita, od kojih pola milijuna samo u rujnu, s približavanjem roka za izlazak, navodi statistike koje je objavila vlada. Glede toga, ukupno je do kraja rujna primljeno 1,8 milijuna molbi (1.860.200), od kojih 520.600 samo u rujnu. "To pokazuje njihovu zabrinutost", rekao je Nicholas Hatton, utemeljitelj The3Million, udruge koja brani interese europskih građana Velike Britanije, te dodao: "Kada se zastrašuje ljude, oni se zabrinu i pokušavaju osigurati svoj status, a vlada ih ignorira". Ukupno je više od 1,5 milijuna dobilo pozitivan odgovor, prema službenim statistikama, za 61 posto je odobren stalni boravak ("settled status"), koji su dobile osobe koje su tamo živjele neprekidno najmanje pet godina, što im omogućuje nastavak rada i socijalnu potporu nakon Brexita. "Pre settled status" dobilo je 38 posto drugih, koji borave u Velikoj Britaniji kraće razdoblje. Taj im status omogućuje da ostanu dodatnih pet godina u zemlji i da traže stalni status kada protekne rok od pet godina stalnog boravka. Poljaci, Rumunji i Talijani najbrojniji su podnositelji tih molbi. Hrvata je samo desetak!

I da zaključimo, citirat ćemo hrvatskog premijera Andreja Plenkovića: "Ukoliko je irska vlada zadovoljna ovim dogovorom, moj je dojam da će većina država članica prihvatiti taj sporazum... Iako je sve malo na knap, ako zastupnički dom u Londonu potvrdi ovaj sporazum, tehnički se sve može izvesti u narednih nekoliko dana". Ako, međutim, sadašnji dogovor ne prođe u UK parlamentu, sve se vraća na početak pa će Brexit vjerojatno postati golem teret za Republiku Hrvatsku koja od 1. siječnja 2020. započinje predsjedanje Vijećem Europe.