Unatoč zabrani čitanja Glasa Slavonije u svim prostorima kojima u gradu na Dravi upravlja Grad Osijek, čini se da su oni koji su zabrani kumovali potajice ipak pročitali članak koji smo objavili u utorak, 15. listopada, o katastrofalnom stanju Kopike kao sportsko-rekreativne površine, koja umjesto da živi zajedno s građanima cijelu godinu, svake godine zamre i obraste u korov s posljednjim danom kupališne sezone. I reagirali su!

Podsjetimo, u spomenutom su članku građani upozorili kako su, jedva šest tjedana nakon što su ispražnjeni bazeni, na Kopiki kante prepune smeća te upozorili na problem velike metalne ograde zbog koje prostor za rekreaciju, a prije svega veliko dječje igralište, građanima nije dostupan na korištenje osim dva do tri ljetna mjeseca, kada se unutar rešetki može ići na kupanje.

“Čemu uopće ograda kada kupališna sezona završi? Bez nje se moglo desetljećima i nikada nitko bazene nije oštetio toliko da bi o tomu uopće bilo glasnijeg spomena, a, paralelno, bilo je pravo uživanje u ranu jesen, toplu kao ova sada, u proljeće, pa i zimu, prošetati se Kopikom. Zastati, sjesti na klupu, upiti sunce, pustiti djecu da se igraju na dječjem igralištu ili na zelenim površinama”, požalili su se Glasovoj ekipi Osječani zatečeni na lijevoj obali Drave proteklog vikenda.

A, iako na njihova pitanja o svrsi ograde mimo kupališne sezone nitko nije odgovorio, već dan nakon objave članka kamere su zabilježile otvorenu ogradu Kopike prema dječjem igralištu i ispražnjene kante za smeće. Iako je riječ o potezu za svaku pohvalu, opravdano se postavlja pitanje je li uistinu bio potreban članak u novinama za ovakav potez? Ne bi li briga o čistoći javnih površina trebala biti sastavni dio posla gradskih službi, a promišljanje o maksimalnoj iskoristivosti javnih površina predmet kontinuirane prakse gradskih tvrtke koje njima upravljaju?

Također, važno je istaknuti, sudeći prema iskustvu građana i novinara, praksa “popravilo se tek kada je izašlo u novinama” postala je u Osijeku gotovo pravilo. Kako drukčije objasniti da na ovaj način stotine naših čitatelja godišnje pokušava riješiti infrastrukturne probleme u svojim ulicama i naseljima, da se lokalne novine zovu kako bi se, kao primjerice u kolovozu, zatrpala rupa na kolniku na raskrižju dviju ulica, koja je do tada zjapila tjednima, a da bi dan nakon objave članka konačno bila sanirana, da su se godinama (do definitivnog uklanjanja) na isti način praznili vječno prepuni ekootoci na rubnim dijelovima grada, čistile snijegom i ledom okovane “manje važne” ulice ili dijelile kazne za parkiranje na zelenim površinama... te da molbe naših čitatelja koji nas zovu da iziđemo na teren zbog ovakvih ili sličnih problema počinju s “prijavili smo više puta nadležnim službama, ali ništa se ne događa”. Mogu li se problemi rješavati drukčije? Kontroliranim i učinkovitim sustavom? Svakako bi trebali.