Izlazak iz (sigurnog i kontroliranog) galerijskog prostora za umjetnika je velik rizik zbog mnogo toga, pa za taj čin obično imaju dovoljno velik i jak razlog, najčešće emocionalno motiviran. Upravo to je nagnalo i mladog Vinka Vidmara da na središnjem osječkom trgu, Trgu Ante Starčevića, postavi instalaciju Karambol. Svečano otvorenje planira za petak, 18. listopada, oko 11 sati, a prije toga sam će umjetničku instalaciju dovesti i postaviti u javni prostor, gdje će se moći razgledati do 22. listopada.

- Natječaj Otvorenog likovnog prostora najviše je odgovarao mom radu i instalaciji jer se tiče upravo javnog nastupa. Galerijski postavljen ovaj rad ne bi imao tu jačinu koju će imati u javnom prostoru, upravo zbog velikog broja ljudi koji će ga vidjeti. Ciljana skupina nisu ljudi koji dolaze u galerije na likovne izložbe, nego slučajni prolaznici, na koje će rad imati izravan utjecaj - objašnjava Vinko Vidmar, čiji je rad nastao u produkciji Otvorenog likovnog pogona u partnerstvu s Muzejom likovnih umjetnosti Osijek.


Rad Karambol je ideja na kojoj Vinko radi već duže vrijeme, a rodila se kada je trebao napraviti odljev karamboliranog automobila.


- U procesu nastanka i kada mi je rad malo "odležao", dobio je oblik kakav će osječka publika tijekom pet dana moći vidjeti. Mislim da sam za sebe najbolje prezentira moju ideju naše vezanosti uz svoje "limene ljubimce". Svakodnevno jurimo i žurimo na posao, razvozimo djecu u vrtić, školu, putujemo, radost nam je kupnja novog auta i kada naletimo na prizor razbijenog, skršenog auta, posebice na krov okrenutog na trgu u središtu grada, to je nešto što će sigurno mnoge uzdrmati. Netko će se zaustaviti pokraj olupine, zadržati pogled, promatrati oko sebe, pokušati dokučiti što se i zašto dogodilo, složiti u glavi neku svoju priču. Netko će priskočiti u pomoć, nekoga će tek zanimati što se dogodilo. Bit će i onih koji će to fotografski zabilježžiti i podijeliti na društvenim mrežama - kaže Vinko. Priznaje da je sve to strateški odrađeno kako bi rad dobio na popularnosti i viđenosti.


Najbolja priča vezana uz karambol, skršenu formu, kako sam kaže, jest da ćemo pridati pozornost onomu što nam je važno, uz što smo emicionalno vezani, istodobno nesvjesni "krupn(ij)e" slike i da izlaskom na ulicu više nismo u okvirima sigurnosti vlastita doma, nego grada, države, na što svi odmahujemo glavom, sliježemo ramenima, spustimo pogled na mobitel i nastavimo svojim putem.


- Svi smo svjesni stanja u državi, no moj se rad ne odnosi na političku situaciju, nego na stanje vlastita uma i percepcije stanja oko nas, prešutno slaganje sa svime što propada, mi to vidimo, ali ne reagiramo. Probudilo me to što ljudi odlaze, a to je najlakši put. Promjena treba krenuti iz nas, iz našega doma. To jest žrtva, ali žrtva uvijek daje rezultat. Ovim želim prodrmati javnost da se osvrne oko sebe i spozna što se događa s društvom u kojem živi, s gradom u kojem živi, misleći pritom i na arhitekturu, pa da iz svega toga krene rasprava, promjena, da se pitamo što JA mogu učiniti za ovaj grad - podijelio je s nama Vinko.


S obzirom na to da je s otpada karambol uzeo netaknut i takav će ga - kao ready-made rad - dovesti na Trg, bez umjetničkih intervencija, nakon što akcija završi i skulpturu odveze s Trga, ona će svoj kraj dočekati tamo gdje joj je i mjesto - na otpadu.


- Upravo takav kakav sam našao na odlagalištu odgovara mom umjetničkom konceptu - kaže Vinko, priznajući da i ovaj rad ima duboku emocionalnu dimenziju za njega samoga, a to je trauma.
- Kada smo fotografirali rad i obrađivali ga, oduševilo nas je kako će to sve dobro na Trgu izgledati, a onda smo se trgnuli, shvativši što je tomu prethodilo i doslovce progutali knedlu. Nisam htio znati što se zapravo dogodilo - zaključuje Vidmar.