SLATINA - Zbirka Milka Kelemena u Zavičajnom muzeju Slatina sadrži osobne predmete velikog skladatelja, njegove instrumente, nagrade i priznanja koja je osvojio, ali i zbirku neobičnih instrumenta koje je skupljao na putovanjima diljem svijeta. Proučavao je glazbene izričaje različitih naroda i plemena u dalekim zemljama. Upravo na tom tragu bio je i nastup Ugandan dances banda u okviru Dana Milka Kelemena.
Bio je to performans troje izuzetnih umjetnika udaraljkaša kakav slatinska glazbena publika do sada nije imala prilike vidjeti i čuti. Ugandsku plesnu skupinu čine češki glazbenici Tomaš Ondrušek i Martin Hybner te Joseline Amutuhaire iz Ugande.


Umjetnički voditelj skupine je doc. Ondrušek, predavač na Akademiji za umjetnost i kulturu, koji je u Osijek došao 2013. s Glazbene akademije u Pragu. Prvi je put Ugandu posjetio kada je njegova majka pomagala hrvatskoj misiji koju u toj zemlji vodi hrvatski svećenik salezijanac Danko Litrić, zahvaljujući kojemu je upoznao fra Ivicu Perića i Joseline Amutuhaire, o kojoj je fra Perić skrbio jer je s deset godina izgubila roditelje. Prilikom sljedećeg dolaska u tu afričku zemlju Joseline mu je pomogla naći smještaj, a s vremenom su se bolje upoznali i vjenčali. Živjeli su na relaciji Uganda - Češka, kasnije se stalno nastanili u Češkoj, a sada su pretežito u Njemačkoj.


Program izveden u Slatini činile su skladbe Tomaša Ondrušeka, tradicijske skladbe iz Ugande i skladbe koje imaju autora pa bi se mogle nazvati još nepostojećim terminom afričke ozbiljne ili klasične glazbe.


- Ta je glazba poznata i proučava se u cijelom svijetu. Svi glazbenici koji sviraju udaraljke ili se bave etnomuzikologijom odlaze tamo da je čuju, kao i u druge zemlje gdje je specifična glazba na visokoj razini - pojasnio je Ondrušek dodajući da sve što se može udarati može biti instrument, bitna je ideja. To su i praktično pokazali, jer su u dvorani bili najrazličitiji bubnjevi i predmeti koji su služili kao bubnjevi i ksilofoni, od komada drveta, daščica i štapova do drvenih mužara. Jedini žičani instrument bila je svojevrsna afrička, ugandska harfa.


Iako bez formalnoga glazbenog obrazovanja, Joseline Amutuhaire nastupila je kao perkusionistica, plesačica i pjevačica, ali i svojevrsna akrobatkinja. Udarajući u sve vrste bubnjeva ravnopravno se nosila s profesionalnim glazbenicima, svojim suprugom i Hybnerom, koji je bio Ondrušekov student u Pragu, te svira u orkestru praškog Narodnog kazališta. Joseline je otpjevala nekoliko pjesama i neumorno plesala atraktivne afričke plesove. Vodila je i program, komunicirala s publikom u prepunoj dvorani na engleskom i s nekoliko simpatično izgovorenih hrvatskih riječi.

Govorila je i o ljepoti Hrvatske i svojoj velikoj ljubavi prema našoj zemlji. Zahvaljujući fra Periću, u selo gdje je živjela dolazili su Hrvati iz Hrvatske i BiH, neki su ju dječaci učili igrati stolni tenis pa je postala jedna od najboljih igračica stolnog tenisa u Ugandi predstavljajući svoju zemlju na natjecanju u Bangkoku. Sa suprugom je često dolazila u Hrvatsku.


- U Hrvatskoj nikada nisam doživjela mržnju, dobivali smo samo ljubav, darove. Hrvatska nije samo lijepa, nema samo more, planine, dobre nogometaše, nego i tako čudesnu ljubav. Hrvatska nije velika zemlja, ali ima veliko srce - ushićeno je rekla.
Sve prisutne Joseline Amutuhaire je iznenadila posljednjom skladbom programa. Kad je zapjevala Svakog dana mislim na tebe… publika je oduševljeno zapljeskala, a Joseline je Moju domovinu otpjevala uz pratnju bubnjeva, na svoj način, simpatično, sa srcem.