Kultura
25. DANI MILKA KELEMENA

Od tradicionalne glazbe Ugande do himne "Moja domovina"
Objavljeno 18. listopada, 2019.
Bio je to performans troje izuzetnih udaraljkaša kakav slatinska glazbena publika do sada nije imala prilike vidjeti i čuti
SLATINA - Zbirka Milka Kelemena u Zavičajnom muzeju Slatina sadrži osobne predmete velikog skladatelja, njegove instrumente, nagrade i priznanja koja je osvojio, ali i zbirku neobičnih instrumenta koje je skupljao na putovanjima diljem svijeta. Proučavao je glazbene izričaje različitih naroda i plemena u dalekim zemljama. Upravo na tom tragu bio je i nastup Ugandan dances banda u okviru Dana Milka Kelemena.
Bio je to performans troje izuzetnih umjetnika udaraljkaša kakav slatinska glazbena publika do sada nije imala prilike vidjeti i čuti. Ugandsku plesnu skupinu čine češki glazbenici Tomaš Ondrušek i Martin Hybner te Joseline Amutuhaire iz Ugande.

Afrička klasika

Umjetnički voditelj skupine je doc. Ondrušek, predavač na Akademiji za umjetnost i kulturu, koji je u Osijek došao 2013. s Glazbene akademije u Pragu. Prvi je put Ugandu posjetio kada je njegova majka pomagala hrvatskoj misiji koju u toj zemlji vodi hrvatski svećenik salezijanac Danko Litrić, zahvaljujući kojemu je upoznao fra Ivicu Perića i Joseline Amutuhaire, o kojoj je fra Perić skrbio jer je s deset godina izgubila roditelje. Prilikom sljedećeg dolaska u tu afričku zemlju Joseline mu je pomogla naći smještaj, a s vremenom su se bolje upoznali i vjenčali. Živjeli su na relaciji Uganda - Češka, kasnije se stalno nastanili u Češkoj, a sada su pretežito u Njemačkoj.


Program izveden u Slatini činile su skladbe Tomaša Ondrušeka, tradicijske skladbe iz Ugande i skladbe koje imaju autora pa bi se mogle nazvati još nepostojećim terminom afričke ozbiljne ili klasične glazbe.


- Ta je glazba poznata i proučava se u cijelom svijetu. Svi glazbenici koji sviraju udaraljke ili se bave etnomuzikologijom odlaze tamo da je čuju, kao i u druge zemlje gdje je specifična glazba na visokoj razini - pojasnio je Ondrušek dodajući da sve što se može udarati može biti instrument, bitna je ideja. To su i praktično pokazali, jer su u dvorani bili najrazličitiji bubnjevi i predmeti koji su služili kao bubnjevi i ksilofoni, od komada drveta, daščica i štapova do drvenih mužara. Jedini žičani instrument bila je svojevrsna afrička, ugandska harfa.


Iako bez formalnoga glazbenog obrazovanja, Joseline Amutuhaire nastupila je kao perkusionistica, plesačica i pjevačica, ali i svojevrsna akrobatkinja. Udarajući u sve vrste bubnjeva ravnopravno se nosila s profesionalnim glazbenicima, svojim suprugom i Hybnerom, koji je bio Ondrušekov student u Pragu, te svira u orkestru praškog Narodnog kazališta. Joseline je otpjevala nekoliko pjesama i neumorno plesala atraktivne afričke plesove. Vodila je i program, komunicirala s publikom u prepunoj dvorani na engleskom i s nekoliko simpatično izgovorenih hrvatskih riječi.
Hrvatska dobrodošlica

Govorila je i o ljepoti Hrvatske i svojoj velikoj ljubavi prema našoj zemlji. Zahvaljujući fra Periću, u selo gdje je živjela dolazili su Hrvati iz Hrvatske i BiH, neki su ju dječaci učili igrati stolni tenis pa je postala jedna od najboljih igračica stolnog tenisa u Ugandi predstavljajući svoju zemlju na natjecanju u Bangkoku. Sa suprugom je često dolazila u Hrvatsku.


- U Hrvatskoj nikada nisam doživjela mržnju, dobivali smo samo ljubav, darove. Hrvatska nije samo lijepa, nema samo more, planine, dobre nogometaše, nego i tako čudesnu ljubav. Hrvatska nije velika zemlja, ali ima veliko srce - ushićeno je rekla.
Sve prisutne Joseline Amutuhaire je iznenadila posljednjom skladbom programa. Kad je zapjevala Svakog dana mislim na tebe… publika je oduševljeno zapljeskala, a Joseline je Moju domovinu otpjevala uz pratnju bubnjeva, na svoj način, simpatično, sa srcem.


Petar Žarković
POT DANCE - SA ŠEST ĆUPOVA NA GLAVI
Jedan od plesova koji je Joseline Amutuhaire izvela bio je i pot dance - na glavu je stavila zemljani ćup i nastavila plesati u ritnu bubnjeva. Potom je na prvi ćup na svojoj glavi stavila drugi i nastavila u istom ritmu, a nevjerojatno je postalo kada je na glavu postavila i treći. Četvrti ćup stavio joj je netko iz publike jer nije mogla dohvatiti. Čučnula je kako bi se broj ćupova povećao, a isto je učinila još nekoliko puta, sve dok se na njezinoj glavi nije našlo čak šest zemljanih ćupova, jednako plešući uz glazbu dvojice perkusionista.
Možda ste propustili...

IZLOŽBA "79 GODINA ATELIJERA DABAC U ILICI"

Brojni dokumenti vremena, pisma, knjige i oprema

OD 14. DO 16. 11. ISTODOBNO U 11 ZEMALJA

10. europska noć kazališta i u jedinom baranjskom kazalištu

10. OBLJETNICA SJEĆANJA NA DOMOVINSKI RAT

Vukovar 1991. u Belišću 2019.

Najčitanije iz rubrike
DanasTjedan danaMjesec dana
1

AUTENTIČNOST IZRAZA I POMNO ODABRAN REPERTOAR

Strastvena interpretacija sopranistice Anje Papa

2

11. EUROPSKA NOĆ KAZALIŠTA DILJEM SLAVONIJE

Zaljubite se i vi u teatar

3

PUTUJUĆA IZLOŽBA

Pejačevići povezuju Austriju, Hrvatsku i Slovačku