Hrvatski nogometni savez uvijek je bio majstor kompromisa. Međutim, u posljednje vrijeme takav način razmišljanja i odlučivanja uglavnom ispadne - autogol.

Ljudi iz krovne kuće hrvatskog nogometa ionako baš ne uživaju pretjerano popularnost u javnosti, ali ponekad nam izgleda kao da se svojski trude dodatno sebi otežati život. Posljednja u nizu takvih odluka vezana je uz domaćinstvo susreta protiv Slovačke. Prvobitno je organizacija utakmice dodijeljena Rijeci i Rujevici, ali rasplet naše kvalifikacijske skupine natjerao je HNS na promjenu domaćinstva. Tako će se vrlo vjerojatno susret protiv Slovaka odigrati u Zagrebu. Bit će to odlučujuća utakmica za plasman na Euro 2020. i sasvim je logično da se treba igrati na daleko većem stadionu negoli je to riječka Rujevica. Uostalom, posljednje utakmice odigrane u Rijeci nisu baš donijele nezaboravnu atmosferu na tribinama, a ona će u tom susretu biti presudna. I ne bi bilo nikakvih problema s odlukom oko odigravanja susreta igra u Zagrebu da se u HNS-u, zbog nepotrebnih kompromisa, nisu zaletjeli pred rudo i UEFA-i prerano prijavili Rujevicu. Izvršni odbor HNS-a, koji snosi izravnu odgovornost za odlučivanje o gradovima domaćinima, odlučio se igrati "babe vračare" te je pretpostavio kako će do posljednjeg kola kvalifikacija naša reprezentacija već osigurati plasman na europsku smotru pa je susret protiv Slovačke bio, valjda, zamišljen kao revija koja se trebala odigrati na Rujevici. Međutim, "šipak". Zbog nekonstantnosti u izvedbama naši su si reprezentativci, kao i obično, zakomplicirali život najviše što su mogli, pa su kartu za Euro 2020., koja im je stalno bila u džepu, propustili čekirati u nekoliko navrata. I stigli smo do posljednjeg kola bez "žiga" na njoj, što je od odluke da se igra na Rujevici stvorilo problem. Promjena domaćinstva nikada nije ugodna i ljudima koji vode HNS sigurno neće povećati popularnost u javnosti, ali ovaj se put sintagma "Interes reprezentacije uvijek je na prvom mjestu" treba upotrijebiti u pravom smislu. Interes reprezentacije ne može biti da se tako važan susret igra na stadionu koji prima manje od deset tisuća ljudi. Zdrava logika, koje u HNS-u često zna nedostajati, govori o samo dva moguća izbora za takav tip utakmice Maksimir ili Poljud. Hrvatska se, nedavno, u Split, ma što god o tome netko mislio, vratila na velika vrata. Međutim, u ovom je slučaju prekratak rok za organizaciju utakmice na Poljudu jer odnosi između Hajduka i HNS-a i dalje su napeti. Bez pomoći splitskog kluba, organizacija je daleko kompleksnija i zahtjeva više vremena, a tu je i pitanje lošeg stanja travnjaka. Zato ostaje Maksimir, gdje je sve posloženo i organizacijski će ići kao podmazano. Uostalom, ne treba zanemariti ni financijski aspekt zarade od ulaznica.

Zbog svega nabrojenog promjena domaćinstva ima smisla, samo je sve skupa HNS-ovski nespretno odrađeno i ostavlja loš dojam u javnosti. Sa samo malo mudrosti sve to se moglo riješiti puno galantnije. D.Keler