Sunčan nedjeljni dan kao stvoren za malo motoputovanje. Izbor je pao na Osijekov grad prijatelj u susjednoj Mađarskoj, Pečuh. Većina naših sugrađana sigurno je bar jednom u životu posjetila taj grad, a mnogi koji u posljednjih desetak godina to nisu učinili, nemalo su se iznenadili.

Pečuh je jedan od najstarijih gradova u Mađarskoj; pod imenom Pechyut, prvi put se javlja 1235. godine. Danas je to moderan i drugi po veličini grad u Mađarskoj. Titulu Europske prijestolnice kulture 2010. stekao je zbog svojih kulturnih i civilizacijskih vrednota, ali i multikulturalnosti, jer je dom brojnih manjina - Nijemaca, Bugara, Hrvata, Grka, Srba, Roma, Slovenaca i drugih.

Iskoristio sam svoju vožnju da malo istražim što sve taj grad danas nudi turistima i gostima. Prije nego što, kako običaji nalažu, kušam neki mađarski specijalitet, prošetao sam ulicama i trgovima. Svakako je najdojmljivija građevina na glavnom trgu, Trgu Istvána Széchenyija, u središtu grada, džamija paše Gazi Kazima, koja je u 17. stoljeću posvećena za crkvu s križem i polumjesecom na kupoli. Na trgu se nalaze srednjovjekovna katedrala te hotel Nádor (1846.), gradska vijećnica i zgrada općine.

Nedaleko od centra je i katedrala sv. Petra i Pavla. Ta bazilika sagrađena je izvorno u 11. stoljeću i plijeni svojom ljepotom, ali i spojem različitih umjetničkih stilova - gotike, renesanse, romantike, rokokoa, klasicizma, neoromantike - iako veći dio današnje slike potječe iz 1880., kada je doživjela veliku obnovu. Tek bliži pogled otkriva dodir turskog utjecaja, bez kojeg u gradu nema gotovo ničeg.

U neposrednoj blizini katedrale sv. Petra i Pavla stare su zidine, čiji je dio neobična okrugla kula koja se zove Barbican. Kula je nekad služila kao ulaz ili kao dvostruki ulaz. Sagrađena je prije početka turskih invazija, s namjerom da, s pomoću tajnih vrata, gradski vojnici mogu iznenaditi turske okupatore i napasti ih. Na Szent István téru nalazi se Cella Septichora, ranokršćanske iskopine antičkog grada Sophiane iz 3. i 4. st i najpoznatiji je spomenik grada Pečuha iz rimskog doba te je kao takav uključen u popis UNESCO-ove kulturne baštine.

Kratkom vožnjom stižem do glavne atrakcije današnjeg Pečuha, Ulice muzeja, gdje dominira Kulturni centar Zsolnay. Glavni industrijski pogon posvećen proizvodnji porculana pretvoren je u veliko kulturno središte 2010. godine, kada je Pečuh bio Europska prijestolnica kulture. Danas ima puno zabavnih avantura za cijelu obitelj. Kulturni centar nudi razne umjetničke radionice, muzeje sa stalnim i privremenim izložbama, čak i planetarij. Govoreći o porculanu Zsolnay, neizostavno je ime Vilmos Zsolnay. Čovjek koji je uvijek želio postati umjetnik morao je preuzeti očevu tvrtku u kojoj su izrađivali pločice. Ubrzo je shvatio da bi u očevu poslu mogao zaraditi puno više novca nego sa svojom umjetnosti, a istodobno je mogao prenijeti svoje znanje u izradu porculana. Inovativnim pristupom i uvođenjem novih boja tvrtka je ubrzo postala glavni izvoznik krovnih dodataka, ukrasa za kuću i drugih ukrasa kupljenih u Austro-Ugarskom Carstvu.

Posjet Kulturnom centru Zsolnay završio sam obilaskom posljednjeg počivališta nekih članova obitelji Zsolnay. Odmah nasuprot ulazu u kulturni centar nalazi se veliko stubište okruženo s 42 kipa lava koja vode do mauzoleja Zsolnay. Izgrađeni lavovi trebali bi zauvijek čuvati tajnu izrade porculana.

Vračajući se prema centru grada, pogled mi odlazi prema planini Meček (najviša točka 535 m) s TV tornjem (176 m). S obzirom na njezinu visinu, prije bih rekao da je to brdo, ali s obzirom na konfiguraciju terena, može se reći planina, gdje vas lokalna cesta dovodi do TV tornja. Dizalom se možete povesti do vrha tornja, gdje je vidikovac s restoranom. Zanimljivo je da, kad je vedro vrijeme, imate pogled čak na Papuk.

Od još nekih znamenitosti svakako bih napomenuo Promenadu, u kojoj je i zgrada kazališta (Király ul.) te mnogobrojni kafići i restorani. Kada smo kod restorana, svoj obilazak iskoristio sam kako bih kušao mađarsku kuhinju, ali i provjerom gdje su i koji su restorani popularni i po kojim cijenam nude svoje specijalitete. Jedan od takvih je i Aranykacsa Étterem (Teréz u. 4.), u kojem je cijena mađarskih specijaliteta 2500 - 3000 forinti. Ako želite i večer provesti uza živu svirku, predlažem Traffic-Lokál Étterem (Petczel M. u. 22.), a gdje je prosječna cijena čak i niža od 2000 forinti. Za sve one koji ne znaju tečaj kune i mađarske forinte - za 1 kunu dobijete oko 47 forinti.

Nakon cjelodnevnog obilaska vraćam se prema Osijeku, na graničnom prijelazu Baranjsko Petrovo Selo nema gužve, pa je cijelo putovanje trajalo nekih nešto više od sat vremena. Ako razmišljate gdje biste proveli slobodan dan, motorom, autom ili čak biciklom, svakako posjetite Pečuh.