Nakon nedavne najave prema kojoj bi u Hrvatskoj sljedeće godine mogla biti zabranjena upotreba dijela jednokratnih plastičnih proizvoda, ponovno su se aktualizirala pitanja borbe protiv zagađenja plastikom, ali i utjecaja Direktive o zaštiti okoliša na industriju plastike. Osim brze primjene te europske inicijative, Hrvatska se obvezala do sljedeće godine dostići stopu odvojenog prikupljanja komunalnog otpada od 50 posto, koja prema službenim podatcima za 2017. godinu iznosi 28 posto, kažu podatci Ministarstva zaštite okoliša i energetike.

Sonja Polonijo iz Udruge gradova kaže kako je problem što je plan gospodarenja otpadom za cijelu Hrvatsku donesen tek 2017. godine nakon čega su jedinice lokalne samouprave svoje planove morale uskladiti s državnim. "Odgovornost za komunalni otpad prikupljen od građana i tvrtki s države je prebačena na jedinice lokalne samouprave i do sada je rezultat 10 %. Za neke druge, komercijalno zanimljive, kategorije otpada država je dala koncesije tvrtkama koje ih prikupljaju na području cijele Hrvatske (primjerice, otpadno jestivo ulje, proizvodni otpad i slično). Na rezultate odvojenog prikupljanja tih tvrtki referira se ministar kad spominje da je na nivou države postignuto oko 30 % odvojenog prikupljanja otpada", kaže Polonijo i pojašnjava što zapravo nose penali i na koji će se način plaćati ako se ne ispune zadane obveze. "Država je predvidjela plaćanje tzv. poticajne naknade koju će plaćati JLS-ovi koji nisu postigli dovoljnu stopu odvajanja i kojima miješani komunalni otpad raste iz godine u godinu. Iz tih iznosa alimentirat će se plaćanje EU penala, a neće ih iz proračuna plaćati država. Iznose penala određuje Europski sud pravde koji se obično određuju u jednokratnom milijunskom iznosu te dodatnom dnevnom iznosu koji se plaća dok se ciljevi ne postignu. Uspješni mali gradovi (Krk, Prelog) neće plaćati poticajnu naknadu, ali u ukupnome hrvatskom otpadu sudjeluju s vrlo malim količinama. Bez velikih gradova nemoguće je dosegnuti traženu stopu odvajanja. Od njih je najbolji Osijek s otprilike 26 % odvojeno prikupljenog otpada, potom slijede Zagreb i Rijeka te Split", zaključuje Polonijo.

Kao znatan izvor onečišćenja okoliša, kažu iz nadležnog ministarstva, u brojnim se istraživanjima pokazala upravo jednokratna plastika, a proizvodi čije će stavljanje na tržište biti zabranjeno su oni za koje je EU ocijenio da već postoje prihvatljive alternative na tržištu (npr. drveni/papirnati štapići za uši, drveni pribor za jelo, papirnate čaše i sl.). Uz očekivani trošak prilagodbe koji će imati proizvođači jednokratnih plastičnih proizvoda, provedba ove direktive imat će značajne okolišne i ekonomske koristi. Tako je procijenjeno da će se izbjegavanjem šteta u okolišu do 2030. godine nastalih od pojedinih jednokratnih plastičnih proizvoda uštedjeti 22 milijarde eura.

Gordana Pehnec Pavlović, tajnica Udruženja industrije plastike i gume pri Hrvatskoj gospodarskoj komori, kaže kako većinu zabranjenih jednokratnih proizvoda uvozimo, ali upozorava da Direktiva osim zabrane određenih proizvoda nameće niz drugih obveza koje države članice EU-a moraju izvršiti. "Zahtjevi su vrlo kompleksni, posebno obveza iz članka 8. Direktive koja govori o obvezama industrije kroz uspostavu programa proširene odgovornosti proizvođača koji je dužan podmiriti troškove prikupljanja, čišćenja, naknadu prijevoza i obrade te troškove prikupljanja podataka i izvještavanje te podizanja svijesti. Posebnu težinu odredbi daje činjenica što ostali dionici nisu navedeni kao obvezni na ovu suradnju bez čega industrija nije u mogućnost provesti tražene mjere. Europska komisija inicirala je osnivanje saveza za kružno gospodarstvo u području plastike (engl. Circular Plastics Alliance) čiji je zadatak kreirati model suradnje u lancu vrijednosti koji će omogućiti povećanje ugradnje reciklata u nove proizvode sukladno odredbama kružnog gospodarstva. Na osnovi istog HGK Udruženje industrije plastike i gume inicira osnivanje platforme za otpad od plastike koja treba predstavljati ‘alat‘ koji će omogućiti povezivanje dionika u lancu vrijednosti radi postizanja istog cilja, vraćanja vrijednog resursa natrag u proizvodnju umjesto da on završi na odlagalištima. Vjerujem da je ovo ispravan put koji će uz zaštitu okoliša omogućiti ponovno korištenje vrijedne sekundarne sirovine u resursno siromašnoj Europi i Hrvatskoj", zaključuje Pehnec Pavlović.