U nas su mnogima, posebice političarima, usta puna “Hrvatske kao zemlje znanja”. Ali u znanje treba ulagati, kao i u plaće nastavnika. To, naravno, nije nimalo sporno. Ovdje je važnije kako i do kolikog povećanja plaća doći, jer kad svoje prste u pregovore Vlade i sindikata umiješaju pojedine stranke, političari, ali i nabrijani sindikalisti, propada sve.

Zato i nema dogovora te je Vlada odbila sindikalne zahtjeve za povišicu od 6,11 posto, a prosvjetari stupili u štrajk. Ministrica znanosti i obrazovanja Blaženka Divjak, što jest pohvalno, stala je uz učitelje u njihovim zahtjevima, ali i izjavila da to “nije pitanje samo plaća, nego i kompletnog reformskog procesa”. Iz Hrvatske narodne stranke još su poručili da izlaze iz Vlade ako proračun ne osigura veće plaće u prosvjeti. No, nije to prvi put da HNS radi sitnih politikantskih interesa prijeti izlaskom iz koalicije, uz to zaboravljajući da reforma školstva nije ničija privatna prćija, a koju je, usput rečeno, baš ta stranka prisvojila sebi u zasluge, uz to danas zaboravljajući, kao i pojedini sindikalni čelnici s plaćama od 15 do 17 tisuća kuna, da reforma nisu samo plaće, nego nešto mnogo više na čemu se, unatoč svemu, već godinama zapinje.

Učiteljima bi stoga bilo mnogo bolje strpljivije i s manje ispolitiziranim sindikalnim vodstvom nastaviti pregovore te se ipak izboriti za što veće plaće, ali i toliko im narušeno dostojanstvo sa svih strana. Činjenica jest da su naši prosvjetari potplaćeni te je i Vlada trebala napraviti sve da spriječi najavljene štrajkove. Jer konačno razumijevanje potrebno je s obje strane, naročito što osim plaća učitelje muči još mnogo toga. Nastavu održavaju u svakakvim uvjetima - u modernim školama, onima koje se urušavaju, ali i onima koje još uvijek rade u tri smjene. Ali, ipak, primjerice učitelj početnik radi za oko 5900 kuna, a učiteljica pred mirovinom za 7200. To je u prosjeku 6500 kuna za visoku stručnu spremu - a to je samo 24 kune više od hrvatske prosječne plaće.

Zato se i većina ljudi zalaže za veće plaće učiteljima, no ipak se često poteže i pitanje - koliko se u školama uopće radi. No jedno su praznici za učenike, a drugo za učitelje. Kada uzmete u obzir mature, dopunsku nastavu, popravne ispite, podjele svjedodžbi i svu papirologiju - učitelji službeno imaju između 20 i 30 dana godišnjeg odmora. Osim u školi, svoj posao rade i kod kuće. Naime, ako uračunate pripremu za sat, kao i ispravljanje testova, službena statistika kaže da njihov radni tjedan traje 39 radnih sati. Pa sad računajte.