Meksikanci su zamalo ostali bez svoje najpoznatije katedrale, one posvećene Uznesenju Blažene Djevice Marije u Nebo, smještene na trgu Zócalo u središtu svog glavnog grada, nakon što su lokalne feministice u njoj pokušale izazvati požar, navodno dajući time potporu ozakonjenju pobačaja. Crkva je kao što znamo prilično čvrsta u svom javnom protivljenju takvome zakonu, iako je ključ za rješavanje ovog pitanja isključivo u civilnoj domeni.

Naravno, uvijek se u ovakvim i sličnim kampanjama može usput zapaliti poneka crkva. Javna je tajna da su ova sveta mjesta odavno izgubila svoju svrhu. Vjernika je na misama sve manje, a jedini koji u njih zalaze u većem broju su turisti koji Crkvi kao instituciji priskrbljuju vrijedan prihod. Dakle, ako iskreno mrziš Crkvu, presjeci joj prihode. Tako misle mnogi radikali laicističkog, sotonističkog ili kakvog drugog nadahnuća. Uostalom, tolike crkve u gradovima postale su smetnja panoramskom pogledu. Kuda god se okreneš nekakvi tornjevi. Da ne govorimo koliko bi se krasnih parkirališta i trgovačkih centara moglo na njihovim temeljima podignuti, a možda i kakva nova klinika specijalizirana za obavljanje pobačaja.


Ne treba zanemariti ni revolucionarni potencijal radikalnog feminizma i njegovog anarhističkog ogranka koji tradicionalno svog neprijatelja vidi u Crkvi kao jednom od simbola mitske porobljenosti žene. Program ovakvih skupina dao bi se svesti na krilaticu “Ni dios, ni patrón, ni marido” (“Ni Bog, ni zaštitnik, ni muž”) kako glasi naslov istoimenog argentinskog igranog filma iz 2010. koji se bavi životom anarhistice i feministice Virginije Bolten. Na jednoj od fotografija koje prikazuju feminističke prosvjednice u Meksiku zapazili smo transparent s porukom “Saquen sus rosarios de nuestros ovarios” (“Izvadite svoje krunice iz naših jajnika”) koji svjedoči o žestini sukoba oko pobačaja u kome je gledano feminističkim očima glavna krivnja u Katoličkoj Crkvi, a ne u konzervativnim političkim krugovima koji se pobačaju protive. Mnogi analitičari povezuju globalni pad ugleda Katoličke Crkve pogođene bezbrojnim i beskonačnim pedofilskim skandalima s rastom feminističkog pokreta u Meksiku. Pobačaj u Latinskoj Americi dopušten je samo na Kubi, Urugvaju i djelomice u Meksiku (Ciudad de México, Oaxaca), svuda drugdje postoje brojne restrikcije. U meksičkim saveznim državama Guanajuato, Guerrero i Querétaro žene koje počine ilegalni pobačaj redovito završavaju iza rešetaka. U glavnom gradu Meksika živi gotovo osam posto stanovnika ove zemlje, no ono što čini pobačaj teško izvedivim jest prigovor savjesti liječnika i medicinskih sestara. Feministice okrivljuju upravo Crkvu za poticanje takvog moralnog stajališta. Kao što je poznato Katolička Crkva uporno stoji na svom stajalištu da je pobačaj ubojstvo nerođenog djeteta, a samim time i grijeh. Sekularizacija u Meksiku i otpad od katolicizma u smjeru neke od protestantskih crkava puno su sporiji nego u drugim dijelovima Latinske Amerike. Svakodnevno katoličkim misama pribiva tri posto meksičkih vjernika, a nedjeljom taj broj naraste i na 44 posto. U višemilijunskom Meksiku katolika je 83 posto, to znači da ih trenutno u toj zemlji bar na papiru ima najmanje 104 milijuna. Dakle, Katolička Crkva u Meksiku je monolit kojega treba poraziti na domaćem terenu, recimo paljenjem velebne stolnice u Mexico Cityju. Paleži crkava u svijetu nisu baš tako rijetki kao niti politički prosvjedi i huliganski izgredi u spomenutoj crkvi. Primjerice, uoči Papina posjeta Čileu u siječnju prošle godine zaredao se cijeli niz napada na crkve zapaljivim bombama. Letci koje su napadači iza sebe ostavili nisu dali puno prostora za sumnju o motivima. U njima se spominju brojna pedofilska zlodjela koje su počinili katolički svećenici u toj zemlji, a jedna poruka upućena osobno papi Franji posebno je odjeknula: “Slijedeću bombu bacit ćemo na tvoju haljinu!” Sve to odudara od naše predodžbe o katoličkoj Latinskoj Americi. Nema nikakve dvojbe da je pokušaj paleži spomenute katedrale iz feminističkih razloga bio teroristički čin. U Meksiku u kome traje svojevrsni građanski rat između države i narkomafije, koji je od 2007. do danas odnio živote više od 115.000 ljudi (!), to bi bio tek jedan u nizu nasilnih činova koji razaraju ovu krasnu zemlju bogate kulture i zanimljive povijesti.


No, ovaj juriš na Katoličku Crkvu u Meksiku sadrži i zlokobnu konotaciju jer otvara staru i nezacijeljenu ranu koja bi mogla još jednom ozbiljno podijeliti meksičko društvo. Riječ je o traumi pravog građanskog rata koji se odigrao početkom 20. stoljeća i u povijesti je zabilježen kao La Cristiada ili Rat kristerosa. Bio je to krvavi sukob između katoličke gerile i sekularističkog režima meksičkog predsjednika Plutarca Elíasa Callesa. Želeći od Meksika načiniti ateistički raj, Calles je posegnuo za masovnom zabranom rada svećenika, zatvaranjem samostana i vjerskih škola, protjerivanjem stranih misionara i oduzimanjem imovine. Naposljetku u nekim meksičkim saveznim državama nije bilo dopušteno ni jednom svećeniku da obavlja svoj posao uključujući krštenja i pokope, a za svaki izlazak na ulicu svećenici i časne sestre morali su se preodijevati u civilnu odjeću, da ne bi slučajno uvrijedili sekularne osjećaje pripadnika režima. Epizoda s fanatičnim državnim ateizmom stajala je Meksiko trogodišnjeg građanskog rata (1926.-1929.) u kome je izginulo 250 tisuća ljudi, a još toliko ih je prebjeglo u susjedne Sjedinjene Američke Države. Rat je dobio ime prema pokliču “Viva Cristo Rey!” (“Živio Krist Kralj!”). Pobunu kristerosa uvelike je potmogalo tajno vojno društvo Las Brigadas Femeninas de Santa Juana de Arco poznato i kao Guerilleros de Cristo, žensko krilo katoličke gerile koje je na vrhuncu svog djelovanja imalo 25 tisuća članica. Ova vojna postrojba kojoj nije nedostajala poprilična doza katoličkog feminizma bila je zadužena za osiguravanje novca, oružja, hrane, obavještajnih informacija i skloništa za gerilce. Sukob je bio iznimno krvav, živote su izgubili mnogi nevini civili, a završio je porazom kristerosa.

Pokušaj feministica da zapale katedralu u Ciudad de Méxicu izvela je na ulice katoličke aktiviste koji sada dežuraju ispred svojih katedrala u glavnom gradu i Guadalajari kako bi ih zaštitili od mogućih napada. U Meksiku se ponovno mogu čuti uzvici “Viva Cristo Rey!”