Jedna je neugodna tradicija pala, a jedna je nastavljena. To je otprilike epilog šestog susreta nogometaša Osijeka i Gorice. Bijelo-plavi su napokon uspjeli riješiti enigmu kako svladati društvo iz Velike Gorice.

No tijekom rješavanja te zagonetke bome se većina nazočnih na stadionu nauživala straha. Bila je to još jedna tvrda i teška utakmica, u kojoj je Gorica opasno prijetila čak i kad je ostala s čovjekom manje. Ona loša tradicija koja ostaje na snazi jest da su Velikogoričani i u šestom ogledu s Osječanima prvi postigli pogodak. No, s obzirom na rezultatski preokret, Osječane to ovaj put neće posebno boljeti.

Te večeri na osječkom stadionu ključna riječ bila je - sreća. Taj uvijek važan detalj ovaj put obilno je bio na strani Osijeka. Bijelo-plavi nisu igrali dobro. Vezni red je podbacio, što se posebno odnosi na Laszla Kleinheislera, koji je bio neprepoznatljiv na terenu. I nije Mađaru prvi put da je rezerviran uoči odlaska na reprezentativno okupljanje. Međutim, nije problem samo u njemu. Osječani su navijačima servirali još jedno prilično "bljutavo jelo". Pobjeda je uredu. Bila ona lijepa bila ružna, ne gleda joj se u zube. Međutim, "govor tijela" momčadi nije uopće ohrabrujući. Osijek u ovom trenutku ovisi isključivo o individualnim kvalitetama svojih igrača jer kolektivno radi jako malo toga dobrog. Kvaliteta u zadnjem redu i napadu Osječanima drži glavu iznad vode. No neće to trajati vječno. Osijek se jednostavno mora pokrenuti kao momčad. Premalo je igrača u završnicama akcija, statično djeluju bijelo-plavi u organizaciji napada, premalo je kretanja bez lopte, nedostaju ulasci iz drugog plana, premalo je igrača u završnici akcija. Napadi se valjaju sporo i teško. Ovaj put je prošlo, ali teško je na takvoj igri graditi optimizam. Uostalom, Gorica je kod 1:0 imala "winner", koji je upropastio Čanađija, a u sudačkoj nadoknadi je Suk pogodio vratnicu. Sve to govori koliko je Osijek imao sreće u toj utakmici, koju je zapravo prelomio kazneni udarac i isključenje Ljubisavljevića. Do tog trenutka ništa nije upućivalo na mogući rezultatski preokret.

- Teško smo došli do te pobjede, ali mislim kako je ona na kraju zaslužena. Imali smo velikih problema u sredini terena s protokom i posjedom lopte, a opet nam se ponovio scenarij u kojem je Gorica prva povela, ali smo mi to poslije sretno i spretno uspjeli preokrenuti. Nakon vodstva imali smo nekoliko prilika za rješavanje pitanja pobjednika koje smo propustili, a na kraju smo drhtali jer je Gorica pogodila vratnicu. No najvažnije je da su bodovi ostali kod nas, a ako je nešto bilo dobro, to je činjenica da nam je napadački tandem opet postigao pogotke - rekao je Ivica Kulešević, v. d. trenera NK Osijek.

U Gradskom vrtu mogu zapaliti svijeću svojim napadačima, koji su u toj utakmici bili osuđeni sve raditi sami. Mance je zaradio kazneni udarac, isključenje i pogodio je za pobjedu, a Marić je realizirao najstrožu kaznu i asisitirao kod pobjedonosnog pogotka. Uz to, njih dvojica bila su i autori jedine prave akcije u prvom poluvremenu, kada je Marić proigrao Mancea, koji je pogodio gredu.

Pobjeda će donijeti mir tijekom stanke, ali je iza nje ostalo previše otvorenih pitanja kada je o samoj igri riječ. Osijeku nedostaje žestine, nije sposoban nikoga ozbiljno "uhvatiti za vrat", pritisnuti ga i slomiti tempom, a drame koje proživljava u završnici utakmica sigurno nisu slučajne.

- Bili smo malo panični pretkraj utakmice. Ne mislim kako je momčad nespremna, nego smo imali drugih problema u igri. Rekao sam već, s protokom lopte, pa su nam dobro zatvorili Igora Silvu, Talys je imao puno prostora, koji nije iskoristio na pravi način. Nismo igrali za užitak, ali smo pronašli način da dođemo do pobjede - kaže Kulešević.

Slijedi stanka, u kojoj će se imati na čemu raditi, samo je pitanje tko će to raditi jer oko izbora novog trenera u osječkom klubu i dalje traje zavjet šutnje.

- Sve su opcije još uvijek posve otvorene - kratko je komentirao Marin Skender, glavni klupski skaut.

Kulešević i dalje nosi v. d., možda će i okupiti momčad nakon kratkog odmora, ali još uvijek ne zna s kakvom titulom. Ovaj privremeni posao odradio je uzorno, rezultatski gledajući. Na planu igre pomaci u odnosu prema Skenderovu vremenu još nisu vidljivi. No zato je Kuleševića nagradila sva sreća, koje Skender nije imao. Za prijelazno razdoblje bilo je dovoljno, za dalje neće biti. Osijekovu momčad treba dobro prodrmati, stanka je prilika za to, ali čemu se možemo nadati kada još uvijek ne znamo ime novog trenera. Ako (p)ostane trener, Kulešević tvrdi kako zna što mu je činiti.

- Sve faze igre treba dotjerati. Uvijek ima prostora za napredak i korekcije - ustvrdio je mirno.

Kod Osijeka nema presinga, nema tempa i žestine koji su ga krasili na početku sezone. Sve se nekako razvodnilo u posljednje vrijeme. Sigurno ne pomaže ni to iščekivanje oko izbora novog šefa struke. Osijek ima dobru momčad, ali ona nikako ne uspijeva na terenu pokazati sav svoj potencijal, a vrijeme nepovratno curi...