BELI MANASTIR

Državna imovina na području jedinog baranjskog grada (i ne samo u njemu, već i cijeloj Baranji) već godinama predmet je brojnih rasprava, dogovora, dopisa i slično, ali se cijela priča poprilično sporo odvija.

No malo-pomalo nazire se konačan rasplet situacije, premda će do njega te ispunjenja želja belomanastirskih gradskih otaca, s jedne, i državnih čimbenika s druge strane, Dunavom i Dravom proteći još mnogo vode. Pri svemu je važno upozoriti kako je za propadanje državne imovine, bar dijela, ponekada teško naći krivca. Realnost je, naime, posve drugačija od želja, pa se događa da, primjerice, belomanastirska vojarna već niz godina ne služi gotovo ničemu. Svi bi htjeli da se s njom nešto počne događati, ali je važna kočnica nedostatak investitora koje nitko silom ne može natjerati na ulaganje. No, kako bilo da bilo, nešto se ipak počelo događati. Država je, samo u Belom Manastiru, vlasnik nekoliko desetaka nekretnina (objekata, zemljišta…), a upravo državno vlasništvo predstavlja problem pri realizaciji određenih projekata. Tako je, sve donedavno, bilo s državnim zemljištem u prigradskom naselju Šećerana, u blizini budućeg PEER centra. Nedavnoj koordinaciji gradonačelnika i načelnika s područja Osječko-baranjske županije, koju je organizirao župan osječko-baranjski Ivan Anušić, nazočio je i ministar državne imovine Mario Banožić, koji je potpisao nekoliko ugovora s gradskim i općinskim čelnicima. Jedan supotpisnik bio je i gradonačelnik Belog Manastira Tomislav Rob.

- Potpisali smo Ugovor o darovanju zemljišta površine 1672 četvorna metra u svrhu uređenja prometne infrastrukture PEER centra u Šećerani, odnosno izgradnje prilazne ceste, parkinga i slično - istaknuo je Rob dodavši kako je s ministrom razgovarao i oko drugih belomanastirskih nekretnina u državnom vlasništvu, te kako je dogovoren radni sastanak u Zagrebu upravo o temi državne imovine.

- U prvom redu, razgovarat ćemo o imovini koja može biti darovana jedinicama lokalne samouprave. Nas sigurno zanima park kod autobusnog i željezničkog kolodvora, potom prostor prekoputa Katoličkog groblja gdje je nekada bio restoran, plac koji je ostao nakon rušenja objekta Belomanastircima poznat kao Astra i slično - rekao je Rob dodavši kako određeni planovi za spomenute lokacije postoje, ali je za njihovu realizaciju potrebno imovinu prebaciti u gradsko vlasništvo. Dakako, nastavio je Rob, da će razgovarati i o vojarni.

- Pokušat ćemo dogovoriti s ministrom Banožićem neko privremeno rješenje, bar za dijelove vojarne koje koriste Gradsko društvo Crvenog križa za skladištenje i dijeljenje humanitarne pomoći te belomanastirski vatrogasci - naglasio je Rob dodavši kako bi tamošnje nadstrešnice i neke prostore mogla koristiti i Baranjska čistoća za smještaj mehanizacije i voznog parka. Svjestan je Rob da nalaženje konačnog rješenja za vojarnu uopće nije jednostavan posao, koji bi se, ako se sve ‘‘poklopi‘‘, mogao protegnuti na nekoliko godina. Podsjetimo, kompleks belomanastirske vojarne proteže se na više od 68.000 četvornih metara, u sklopu kojeg je 20-ak objekata. Posljednjih je 20-ak godina korišten samo nekoliko puta. Prvi put tijekom poplave u Posavini kada su djelomično obnovljeni neki prostori u kojima su zbrinuti psi s ugroženog područja, potom u vrijeme migrantske krize kada je u njoj bio prihvatni centar (i tada je dio objekata bio djelomično obnovljen) te u dva-tri navrata tijekom podjele humanitarnih paketa.

Postreintegracijski belomanastirski gradski čelnici, svi odreda, govorili su kako je za vojarnu potrebno dugoročno rješenje, ali je sve ostalo samo na idejama i planovima.