Magazin
RAST ŽIVOTNOG STANDARDA (I.)

Sutra će biti bolje, ali ni danas nije loše!
Objavljeno 5. listopada, 2019.
Osporavanje: Zašto dežurni demagozi i populisti ne priznaju pomake nabolje koji su evidentni

Živimo li danas bolje nego, primjerice, prije pet godina? I da i ne, mogli bismo najjednostavnije odgovoriti, ili kako tko. Ipak, pomaci su vidljivi, a mi smo, mislimo ovdje na većinu građana, pesimistični, skloni kritizirati, ničim zadovoljni... Objektivno plaće su više, standard se popravio, ali najviše su nam porasla očekivanja i tako dolazimo u rascjep između onog što bismo htjeli i onog što realno možemo. Naravno tu ne govorimo o ljudima koji imaju stvarne egzistencijalne probleme, nego o onima koji pristojno žive, ali jednostavno imaju prevelika očekivanja.

A kakvo je stvarno stanje na državnoj razini? Od 2015. hrvatski realni BDP raste stopama od oko tri posto godišnje. Ipak, u javnosti se često može čuti teza da od ovakvog rasta građani zapravo nemaju koristi. No koliko je u tome istine, odnosno mogu li se takve tvrdnje potkrijepiti relevantnim brojkama? Osjećaju li građani u svakodnevnom životu ovakav rast gospodarstva, odnosno raste li doista u Hrvatskoj životni standard s rastom gospodarstva, neka su od ključnih pitanja. Određeni pokazatelji upućuju na to da (materijalni) životni standard u Hrvatskoj doista raste otkako raste i BDP. Tropostotni rast gospodarstva, napose ako je na zdravim temeljima poput ovoga koji danas imamo u Hrvatskoj, nije "za bacanje" (kako se često može steći dojam nakon izjava pojedinih dežurnih kritičara i ekonomista) jer i takav rast rezultira mnogim pozitivnim efektima za građane. To, pak, ne znači da ovim tempom razvoja trebamo biti zadovoljni, jer druge novije članice EU-a rastu brže i to je znak da se može bolje. Ipak, ne može se ne primijetiti da su jedna fiskalna politika ili smjer obilježili to petogodišnje razdoblje, a to je ono poreznog rasterećenja: od rasterećenja dohotka u režiji bivšeg ministra financija Borisa Lalovca 2015. do porezne reforme sadašnjeg ministra Zdravka Marića provedene u tri koraka.

DRŽAVA I POSLODAVCI
Drugim riječima, gospodarski rast od oko tri posto generirao je od 20 do 30 tisuća novozaposlenih godišnje. Dakle, ne stoji ni teza da nezaposleni nisu imali koristi od ovoga gospodarskog rasta. A ako je došlo do rasta zaposlenosti i rasta plaća, to se trebalo vidjeti na rastu potrošnje. I upravo realni promet u trgovini na malo raste već mjesecima. U posljednje je tri godine potrošnja realno rasla stopama iznad četiri posto godišnje i danas je na znatno višim razinama nego 2015. godine. Rast potrošnje itekako je osjetio i državni proračun. Porezni prihodi snažno su rasli, naročito oni od PDV-a, a i gotovo svi izvori prihoda državnog proračuna posljednjih godina bilježe osjetan rast, a to se odnosi i na prihode od socijalnih doprinosa (mirovinsko, zdravstveno i sl.), što dodatno potvrđuje podatke o rastu plaća i zaposlenosti.

Nadalje, poslodavci od ove godine svojim radnicima mogu povećati plaću kroz još jedan mehanizam neoporezivih dodataka. Oni su radnicima već kroz neoporezive dodatke mogli isplatiti 5000 kuna godišnje nagrade za rad, 2500 kuna za prigodne nagrade, 10.000 kuna za rođeno dijete, 1750 kuna za odvojen život i do 5000 kuna jubilarne nagrade. Odnedavno im mogu isplatiti i 5000 kuna godišnje za obrok. Kada bi poslodavac radniku na "običan" način išao podići plaću sa 6000 na 7000 kuna, morao bi to platiti 2032 kune. Tisuću bi otišlo radniku, a 1023 kune morao bi platiti doprinose za zdravstvo, mirovinsko, porez i prirez. S neoporezivim olakšicama poslodavac može iskoristiti 2000 kuna i podignuti plaću dvojici radnika a da ne plaća dodatni iznos kroz doprinose. Ministar financija Zdravko Marić svjestan je kritike da će najviše ispaštati doprinosi, ali u konačnici ova mjera znači veće plaće i veći standard radnika. Ipak, uz najavljeno povećanje plaća, država je u rujnu morala pronaći dodatna sredstava i za povećanje mirovina za 1,8 posto. Naime, provelo se drugo redovno usklađivanje mirovina prema kretanju plaća i cijena, za što će do kraja godine ministar financija Zdravko Marić morati osigurati dodatnih 320 milijuna. Ovogodišnji proračun za mirovine mogao bi premašiti 41 milijardu kuna. Državni zavod za statistiku navodi da su u prvom dijelu ove godine prosječne mjesečne brutoplaće porasle za 3,4 posto dok je inflacija u tom razdoblju bila niska - samo 0,2 posto! Zbroj jednog i drugog, umanjen za pola, prema poznatoj švicarskoj formuli, daje podatak od 1,8 posto, za koliko su od rujna porasle mirovine. Na prosječnu netomirovinu od 2444 kune to donosi 44 kune povećanja! U rujnu su isplaćeni i zaostatci za prethodna dva mjeseca, što sve skupa donosi oko 130 kuna više mirovine od onih koje su isplaćene u kolovozu.

Spomenimo i to da Hrvatska ima "sreće" i na globalnom planu jer povijesno najjeftinije zaduživanje Hrvatske na međunarodnom tržištu kapitala za državni proračun znači uštedu od pola milijarde kuna godišnje. No, kako će se učinci povoljnog izdanja državne euroobveznice odraziti na gospodarstvo, a kako na građane? Hoće li to donijeti novo porezno rasterećenje? Hoće li dizanje kreditnog rejtinga motivirati ulagače, također su neka od pitanja. Direktor Sektora za financijske institucije i ekonomske analize HGK-a te posebni savjetnik predsjednika Vlade za financijska pitanja Zvonimir Savić ističe: "Percepcija Hrvatske ide nabolje. Ovo zaduženje puno govori. Stavljanje države na ljestvicu investicijskog kreditnog rejtinga puno znači - pojačan interes investitora za naše obveznice, otvaramo se više tržištu kapitala. Neki investitori koji nisu smjeli investirati u vrijednosne papire Hrvatske sada to rade. Ovakvom situacijom Hrvatska je u mogućnosti refinancirati stare obveze, a to je sada upravo učinjeno. Ovime se štedi godišnje 500 milijuna kuna. Stvaranjem ovakvih ušteda imamo onda pozitivnu situaciju u proračunu. Ostavlja se puno više prostora za raznorazna druga rasterećenja", kaže Savić.

POZITIVNI UVJETI, ALI...
Na pitanje gdje usmjeriti uštedu od 500 milijuna kuna i zamjenik glavnog direktora Hrvatske udruge poslodavaca Bernard Jakelić je za Otvoreno HRT-a rekao kako misli da je vrijeme za ozbiljniju poreznu reformu.

- S tih 500 milijuna kuna možemo razmišljati o rasterećenju građana u porezu na dohodak, ali isto tako i gospodarstva. Imamo vrlo nisku razinu neoporezivog dijela dohotka i predlažem da se poveća ta razina neoporezivog dohotka te također da se smanji najveća stopa poreza na dohodak od 36 %. Ako to napravimo sada, to će se sve ponovno vratiti u proračun i generirat će daljnji rast. Time će se potaknuti ljude na poduzetništvo jer je ono nisko - smatra Jakelić. Savić kao savjetnik Vlade o tom prijedlogu kaže:

- To je glas gospodarstvenika koji treba uzeti u obzir. Dodatni preduvjet za ovakvo relaksiranje, nakon tri kruga porezne reforme, kojima je puno toga relaksirano, također je i znatno smanjena porezna presija na građane, a i još neke stvari treba imati u vidu. Hrvatska treba održati visoku stopu gospodarskog rasta kako bi pridonijela pozitivnijoj situaciji. Okolnosti su sada pozitivne, no postoji još cijeli niz elemenata na kojima se mora raditi - osim gospodarskog rasta, Hrvatska mora raditi na konkurentnosti i produktivnosti u državi - rekao je Savić.

Ipak, nemojmo se do kraja zavaravati. Naravno da nije sve idealno i da prostora za kakav-takav napredak i rast standarda ima još napretek. Primjerice, prosječan Rumunj svojim si primanjima sada može priuštiti veću potrošnju od prosječnog Hrvata, pokazuju podatci o potrošnji po stanovniku u EU-u u prošloj godini, koje su objavili eurostatističari. Prema visini potrošnje po stanovniku, Hrvatska se lani, prema novim podatcima Eurostata, pozicionirala na pretposljednjem mjestu u EU-a. Preciznije, prosječna potrošnja u Hrvatskoj bila je čak oko 37 posto ili gotovo dvije petine manja od prosjeka EU-a. Manju potrošnju od Hrvata imali su samo Bugari, koji su lani trošili 44 posto manje od Unijina prosjeka. Slovenci su, primjerice, svojim primanjima mogli kupiti gotovo četvrtinu više robe i usluga nego Hrvati, a prosječan Luksemburžanin i Nijemac imao je dvostruko veću potrošnju od prosječnog Hrvata, proizlazi iz podataka Eurostata, koji se mogu uzimati i kao vjerna slika razlika koje postoje u životnom standardu među članicama EU-a.

Ono što je pak vrlo bitno: "Hrvatska u ovom trenutku mora razmišljati kako povećati plaće građanima. Koliko god to za dio javnosti bilo nepopularno, cilj naše politike morat će biti dostizanje Rumunjske", upozorava Željko Lovrinčević iz zagrebačkog Ekonomskog instituta. Lovrinčević pritom upozorava i na to da su u posljednjih deset godina potrošnja i plaće u Hrvatskoj rasle najsporije među novim članicama EU-a. Plaće i potrošnja, doduše, i u Hrvatskoj su porasle, ali manje nego u drugim novim članicama. Uz to, dodaje, najveći dio rasta plaća u Hrvatskoj posljedica je poteza države, poput poreznog rasterećenja, a sami su se poslodavci, ocjenjuje, odrekli malo čega. Dakle, za kraj ili summa summarum - dva i dva još uvijek nisu niti će ikada biti pet, čak ni s pomoću nepreciznih i rastezljivih statističkih podataka i zaključaka, koliko god ta znanost bila egzaktna.

Piše: Damir GREGOROVIĆ
Plaće rastu, ali i cijene
Ekonomski analitičar Damir Novotny upozorava na veliku zaduženost stanovništva u Hrvatskoj, znatno veću nego u drugim novim članicama. Također, upozorava na visoku razinu cijena u odnosu prema primanjima građana. Sve to smanjuje stvarni dohodak koji građani imaju na raspolaganju za potrošnju. “Raspoloživi dohodak u Hrvatskoj u velikoj je mjeri smanjen visokim kreditnim zaduženjem, posebno za kupnju nekretnina”, kaže Novotny. Smatra da će plaće u Hrvatskoj nastaviti rasti, no to će za posljedicu imati i daljnji rast cijena, posebno usluga koje su u nas, u pravilu, jeftinije od onih u ostatku EU-a. To se ponajprije odnosi na cijene komunalija. Nastavit će se, vjeruje, i proces razduživanja, no tu govorimo o dugoročnom trendu.
Tropostotni rast gospodarstva nije “za bacanje” (kako se često može steći dojam nakon izjava pojedinih dežurnih kritičara) jer i takav rast rezultira mnogim pozitivnim efektima za građane.
Ako je došlo do rasta zaposlenosti i rasta plaća, to se trebalo vidjeti na rastu potrošnje. I upravo realni promet u trgovini na malo raste već mjesecima.

LJILJANA KALITERNA LIPOVČAN

Sami smo kreatori svojih života

U razgovoru za Magazin početkom siječnja, prof. dr. sc. Ljiljana Kaliterna Lipovčan, između ostalog je navela kako bi "Hrvatsko longitudinalno istraživanje dobrobiti", skraćeno CRO-WELL, trebalo trajati do rujna ove godine.

Pitali smo dr. Kaliternu Lipovčan kakvo je sadašnje stanje s tim istraživanjem?

- Sadašnje stanje je da je do 30. rujna završeno četverogodišnje financiranje projekta "Hrvatsko longitudinalno istraživanje dobrobiti" od Hrvatske zaklade za znanost. Međutim, projekt je daleko od završetka. Anketno online ispitivanje hrvatskih građana potrajat će još mjesec-dva, dok se ne završi treći krug, a onda slijedi najvažniji dio, analiza i interpretacija dobivenih rezultata. Anketi je prve godine (2017.) pristupilo oko 5000 hrvatskih građana iz svih hrvatskih regija, nakon godinu dana anketu je ponovilo 53 % ispitanika (oko 2600), a sada ih, u trećem krugu, imamo gotovo 2000. To su izvrsni rezultati i govore da ćemo s popriličnom pouzdanošću moći ispitati početne pretpostavke o tome čine li nas uvjeti u kojima živimo (ne)sretnima ili je naš stupanj (ne)sreće bar djelomično odgovoran za uvjete u kakvima živimo. Drugim riječima, je li sreća uzrok ili posljedica dobroga života. Za sada raspolažemo preliminarnim podatcima, koje smo izlagali na mnogobrojnim konferencijama kod nas i vani, prema kojima bi se moglo zaključiti da ipak u određenoj mjeri kreiramo svoje životne okolnosti. Naime, ljudima koji su u prvoj godini istraživanja izjavili da su sretniji u idućih se godinu dana dogodilo više pozitivnih događaja, a manje negativnih, nego onima koji su bili manje sretni. Ali pričekajmo za pouzdanije zaključke još neko vrijeme, da završimo sve analize. Sudjelovanje u anketi za sada je zatvoreno, tj. pozivaju se samo oni koji su sudjelovali otpočetka, ali nikad se ne zna, planova imamo, možda se uskoro otvori neka nova mogućnost pa ćemo istraživanje nastaviti. Bilo bi izvrsno kad bismo građane mogli pratiti svake godine i utvrditi kako se njihova dobrobit mijenja (ako se mijenja) i što na nju djeluje. Dobru volju imamo, problem je jedino što istraživanja koštaju.

KVALITETA ILI NOVAC

Kad govorimo o standardu i kvaliteti življenja u RH, mnogi ističu da su i dalje niski u odnosu prema drugim zemljama u EU-u. Kakav bi bio vaš komentar?

- Životni standard sigurno je niži nego u mnogim drugim zemljama EU-a, ali ne bih se kladila u kvalitetu života. Kvaliteta života poprilično je udaljena od materijalnog i, prema definiciji Svjetske zdravstvene organizacije, uključuje "percepciju osobe o vlastitom životu u kontekstu kulturnog i vrijednosnog sustava u kojem živi, a s obzirom na svoje ciljeve, očekivanja i ograničenja". Prema toj definiciji, JA sam središnja točka koja određuje MOJU kvalitetu života. Nitko sa strane ne može mi odrediti koliko kvalitetno živim, to znam samo ja. E pa sad, neka se svi građani zapitaju jesu li i u kojoj mjeri ostvarili život kakav su očekivali, uzimajući u obzir, naravno, i svoja ograničenja. Svi imamo ograničenja, fizička, psihička, materijalna i moramo ih biti svjesni kada si postavljamo ciljeve. Ako uskladimo ciljeve i želje s mogućnostima, možemo reći da živimo kvalitetno. I kad pritom traje "bablje ljeto"…

Možemo li govoriti i o izvjesnoj vezi, da se tako izrazim, između kvalitete rada, životnog standarda i razine potrošnje?

- Rad je sasvim sigurno jedan od najvažnijih preduvjeta kvalitetnog života. Ne radi se čak ni samo o prihodima, koji su bitni, nego radom ostvarujemo i svoju potrebu za samoaktualizacijom, a on nam djelomično zadovoljava i socijalne potrebe. Međutim, da bismo sve to ostvarili, radom trebamo biti i zadovoljni. Tako da je kvaliteta rada također jedan od važnih čimbenika kvalitete života pojedinca. Gubitak posla jedan je od životnih događaja koji bitno i trajno narušava životno zadovoljstvo. Na mnoge događaje reagiramo tako da se nakon nekog vremena priviknemo na novonastalu situaciju i životno zadovoljstvo, koje je bilo narušeno ili povećano te se vrati na početnu razinu. Međutim, od gubitka posla nikad se ne oporavimo, tako da je jako važno, ako slučajno ostanemo bez posla, u najkraćem mogućem roku ponovo se zaposliti. Na žalost, to je dio života koji je poprilično izvan naše kontrole. A što se tiče razine potrošnje, naravno da ona ovisi o našim prihodima. Što više zarađujemo, više ćemo i trošiti. Jedan američki znanstvenik je rekao: "Tko misli da se novcem ne kupuje sreća, jednostavno ne zna gdje treba kupovati." Trošenje na užitke, putovanja, druženja i učenje čini nas trajno sretnijima. Tako da ne treba štedjeti kada se troši na nova iskustva koja će nam obogatiti život, ali treba biti oprezan kada se troši na materijalne stvari, jer one gube na vrijednosti vrlo brzo nakon kupnje.

SAMO NAPRIJED

Kad se sve uzme u obzir, u jednom općem zaključku, živimo li danas bolje nego prije pet ili deset godina?

- Moje je mišljenje da živimo bolje. Jedina loša strana je što smo prije pet godina bili pet godina mlađi, a prije deset - deset godina. To je loše u protoku vremena, naravno, ako niste u najmlađoj životnoj dobi. Prije deset godina bili smo u središtu svjetske i hrvatske recesije, sada smo se oporavili. Prije deset godina silno smo željeli ući u EU, evo nas, za dva-tri mjeseca i predsjedamo.

Premda se volimo s nostalgijom prisjećati starih dobrih vremena, mislim da uvijek živimo bolje nakon određenog iskustva, tako da treba optimistično gledati na budućnost. Nešto će se promijeniti, ali mijenjamo se i mi, ako uspijevamo uskladiti svoje želje s mogućnostima, promjene su dobrodošle i možemo se nadati boljemu.(D.J.)

MLADEN VEDRIŠ

Bolji život se ne događa, on se stvara

Nije problem u tome kad netko ne vidi rješenje. Problem je kad ne vidi problem.

(G. K. Chesterton)

Po izlasku iz kino dvorane (multiplex centra po mogućnosti izgrađenog ili obnovljenog u posljednjih pet godina) dojam o tom prikazanom filmu, sa ili bez nagrade s kanskog festivala, dobitnika Oskara ili slično, bit će kod publike više nego sigurno ne samo različit, nego i značajno oprečan. Od ushićenja i dobrih vibracija do skepse i kritike i... tako redom.

Ovaj uvod tek je objašnjenje da se stanje nacije danas i prije pet godina može ocjenjivati (ili barem to pokušati) objektivno temeljem parametara kao što su rast BDP-a, stupanj zaposlenosti (po)rast standarda življenja... i najbitnije, stvaranje osnova za budući trajni i održivi rast ili na drugoj strani medalje - ocjenjivati razinu kvalitete usluga javnog sektora, ali isto tako i razinu plaća u tim djelatnostima. Vrednovati činjenicu da je u proteklih pet godina Hrvatsku napustilo gotovo 300 tisuća stanovnika, kod kojih je dobna i kvalifikacijska struktura povoljnija od one prosječne u RH. Tu su i stalne tenzije; počev od političkih i društvenih do onih neposredno životno važnih: poboljšanje stanja u zdravstvu, mirovinskom sustavu, ali isto tako školovanju mlade generacije, i tako redom. I sada - kako vagati da li je bolje danas ili je to bilo prije pet godina. A što ako u ovu križaljku (enigmu) uključimo i pitanje: što će i kako biti u narednih pet godina?

Jer, uza sve te domaće teme (i dileme) postoji i Svijet oko nas; onaj u kojem živimo i koji bitno utječe i na gotovo sve domaće događaje. Od klimatskih promjena, migracijskih tokova, pa do sve ozbiljnijih nagovještaja o mogućoj novoj, ako ne baš ekonomskoj krizi, tada recesiji. Što je pojedina država razvijenija, a to znači i bolje organizirana da i proaktivno djeluje, to su prisutnija ne samo razmišljanja, nego i konkretni potezi da se mogući udari ublaže.

Vratimo se naslovu i osnovnoj temi teksta. Prije pet godina Hrvatska je još uvijek bila u recesiji - izašla je iz nje praktično posljednja iz kruga referentnih država, a posljedice: ekonomske i socijalne, bile su najteže, opet promatrano prema krugu tih istih država.

I da zaključimo: u ovih pet godina značaj prihoda od turizma u Hrvatskoj je ponešto porastao, gotovo simetrično promatrano toliko je realni sektor (industrija, građevinarstvo...) izgubio. U proteklih pet godina postali smo viceprvaci sijeta u nogometu, ali nismo porasli na rang listama konkurentnosti; kako potaknuti nove investicije i nove tehnologije - tu rezultati nisu ni izdaleka tako spektakularni.

Nije svjetla strana mjeseca da su na vrh rang liste deficitarnih zanimanja izbile profesije čistačica i spremačica (novi i novi apartmani), radnici u ugostiteljstvu te oni u graditeljstvu. Razina njihovih plaća teško osigurava vlastito življenje; a o izdvajanju sredstava (porezi i doprinosi) za financiranje svih potreba suvremene države da se i ne govori. Poglavito kada se državnim potrebama pridodaju i (jednokratni) troškovi sanacije brodogradnje te (trajni) izdaci vezani uz sve veće i veće deficite u fondovima mirovinskog i zdravstvenog osiguranja.

U jednoj hrvatskoj županiji blizu austrijske i slovenske granice lapidarno bi konstatirali: “Lepo nam je, dobro nam je i - prav nam budi!”. Jer bolji život se ne događa; on se stvara dugotrajnim i zahtjevnim, organiziranim i pametnim radom; počev od inteligentne uloge države pa do svijesti (gotovo) svakog pojedinca da je i on kovač vlastite sreće. Naravno - u okviru sređene države, onakve države u kakvoj danas žive i to uspijevaju postići onih (približno) 300 tisuća hrvatskih građana - u ovih proteklih pet godina na svojim novim adresama.

Piše: Mladen VEDRIŠ
Možda ste propustili...

INTERVJU: MIRELA ŠPANJOL MARKOVIĆ, AUTORICA PRIRUČNIKA "MOĆ UVJERAVANJA"

Stil se dugo gradi i ne treba ga mijenjatI

Najčitanije iz rubrike
DanasTjedan danaMjesec dana