Predsjednik Demokratskog saveza nacionalne obnove (DESNO) Anto Đapić u subotu u Zagrebu objavljuje svoju kandidaturu za predsjednika Republike Hrvatske. S Đapićem smo u petak u Osijeku razgovarali o predstojećim izborima, kao i motivima za takvu odluku.

- Odluka je konačna. Ona je dugo sazrijevala jer sam znao da će uvijek tu biti pitanje zašto uopće u to ulazim i da će to biti uglavnom temeljno postavljeno pitanje, zašto idem, a ne bit, sadržaj onoga što želim reći. A moja će uloga u kampanji biti nametnuti one teme koje su za Hrvatsku najvažnije jer sa svojim iskustvom, znanjem i radom svih ovih 30 godina djelovanja u hrvatskoj politici znam što u Hrvatskoj ne valja, zašto to ne valja i kako to popraviti. Mislim da će ova kampanja biti bitno drukčija i kvalitetnija nego prošla. Vjerojatno će biti malo zagušeniji medijski prostor zbog puno kandidata, no mislim da će upravo kvaliteta programa i osobnost pojedinih kandidata nametati određene procese u toj izbornoj utakmici. Uvjeren sam da sam tu u dobroj poziciji te da u svom iskustvu i znanju imam jak adut u rukama. Vrlo sam zadovoljan što sam se odlučio na taj potez.

Koji vam je bio glavni motiv?


- Prvo sam se pitao ima li onoga što bi mene zadovoljilo, u artikuliranju neke političke filozofije, bar minimalno u ponudi koja se pojavljuje u javnosti vezano uz ove izbore, i ako nema, mogu li ja to ponuditi hrvatskom biračkom tijelu. Procijenio sam da u ovom trenutku nitko od kandidata nema to što mislim da mogu ponuditi. Zbog toga sam to prelomio u sebi i odlučio, posve svjestan svega onoga što me u ovoj kampanji očekuje. Jer i sama najava moje kandidature bila je dočekana na nož od svih onih koji me godinama osporavaju i napadaju. Iako je sigurno da nemam potrebu za potvrdom svoje političke afirmacije. U političkom životu sam, realno, postigao fantastične uspjehe - peterostruki saborski mandat, dva puta gradonačelnik Osijeka, kao i predsjednik Gradskog vijeća, godinama predsjednik parlamentarnog odbora, ratni načelnik Stožera HOS-a, brigadir Hrvatske vojske. Prema tome, u svojoj političkoj i životnoj karijeri mogu biti vrlo zadovoljan onime što sam ostvario. Međutim, isto sam tako svjestan da kao čovjek s takvim iskustvom, znanjem i integritetom političara imam odgovornost pred javnost izići s onim što mislim da je u Hrvatskoj bitno. Držim da nitko ne otvara ta bitna politička pitanja. Ključni je problem državno-političko uređenje Hrvatske, i to želim postaviti kao stvaranje jedne nove priče, nove republike - kako bi se na ostavštini Franje Tuđmana, na suverenističkoj poziciji, mogla dalje razvijati hrvatska država. A kako sam i surađivao s Tuđmanom, znam u kom bi smjeru to trebalo ići. Ako to uspijem nametnuti kao temu, već bih time pobijedio.

Kada ste prvi put naznačili mogućnost sudjelovanja u izbornoj utrci, najnegativnija reakcija bila je iz stožera Miroslava Škore, gdje se sugeriralo da ste nečiji "igrač". Je li vas to iznenadilo?


- Djelomice jest, ali djelomice i ne, kada znam jedan dio ekipe koja se tu okuplja. Jer oni znaju da ono što ja mogu predstavljati hrvatskoj javnosti Miroslav Škoro ne može. Naime, kada govorimo o desnom političkom spektru, tu objektivno nemam konkurencije u Hrvatskoj. Zbog situacije u kojoj sam se našao mogu se jedino braniti jakim programom i njegovim artikuliranjem. I ja to mogu. Te reakcije su bile ishitrene i nepotrebne jer ni jednom riječju o tek možebitnoj kandidaturi nisam spomenuo Škoru, nego samo naglasio da desnica nema svog kandidata. I ona ga bez moje pojave doista ne bi imala. Jer Miroslav Škoro, kojega vrlo cijenim kao glazbenika i uspješnog čovjeka, i sam je rekao da on nije ni lijevo ni desno. A ja sam desno, vrlo sam jasno tu...

... ali se iz nekih njegovih poruka ipak iščitavaju desni stavovi.



- Iz pojedinih poruka. Tako da se ne bih s tim posve složio. Jer njegovu izjavu u jednoj emisiji, da je Tito bio dobar od 1939. do 1945. godine, desni hrvatski političar ne može nikad reći. Tako da je na glavnim ideološkim pitanjima golema razlika između onoga što zagovaram ja, a što zagovara Škoro. To što on zagovara je legitimno, samo što to nije pozicija hrvatske političke nacionalne desnice. Prije ili poslije mi ćemo se morati i sučeliti, nadam se da će biti te mogućnosti gdje će svi kandidati moći pokazati po čemu su drukčiji od drugih te zbog čega bi neko ciljano biračko tijelo na koje računamo glasalo za mene ili za nekog drugog. Oni su u tom trenutku očito osjetili neku ugrozu, no ne znam zašto. To ide čak do te mjere, kako vidimo po portalima, da ja navodno "kradem" glasove Škori. Ne znam po čemu bi to bilo tako? Proizlazi da ljudi nemaju svoj stav i da su marionete čije glasove netko može "ukrasti", kao da ih vadi nekome iz torbice. No svi su glasovi danas još na dispoziciji i do kraja kampanje kandidati će se boriti za naklonost birača. I smatram da ću svojim programom, ako uspijem to prelomiti u hrvatskom narodu, pokazati da i ja mogu pobijediti.