Poput Feniksa iznikla je u samo jednom danu kuća obitelji Slukan koja je prije 40 dana izgorjela u požaru. Podsjetimo, na mjestu sadašnje kuće bio je stan koji je, zajedno s još dva povezana stana, izgorio do temelja 14. kolovoza ove godine. Gotovo jednako visoka danas je i kuća obitelji Sopjanac, a svega toga ne bi bilo najprije bez inicijative Mjesnog odbora Josipovac na čelu s predsjednikom Jakovom Mihaljevićem, Grada, Županije, ali ni bez humanih ljudi koji su odmah priskočili u pomoć. Nakon požara Ružica (56) i pet godina stariji Zvonimir Slukan svoju su garažu od svega 30-ak "kvadrata" pretvorili u privremeni dom u kojem su i danas, i s nestrpljenjem očekuju povratak u svoj dom udaljen samo dva-tri metra.

- Ne smijem se niti sjetiti kad sam vidjela kroz prozor da gori susjedova kuća i ubrzo se proširilo i na našu. Vatra je ubrzo progutala kuću, i unatoč naporima vatrogasaca ostali smo bez svega u što smo ulagali 40 godina. Uspjeli smo izvući samo jednu komodu i to je sve - ispričala nam je Ružica Slukan, i dodala da nije niti sanjala da će za samo 40 dana na mjestu njihova doma niknuti nova kuća.

Nakon što su dobili financijsku pomoć Slukanovi su "stavili na papir" sav građevinski materijal i krenuli s nabavom. Prošle subote Zvonimir, koji kaže da je "bauštelac od rođenja", uz pomoć prijatelja krenuo je zidati kuću i u jednom danu od temelja došao do deke.

- Nitko ne može na svijetu ništa učiniti sam. Dobar sam s ljudima, pa su mi ljubavlju uzvratili i u subotu smo sazidali gotovo cijelu kuću. Jedan je došao s mješalicom, drugi s "fosnom", i tako redom, i začas smo to napravili. Sad nam dalje treba građa, odnosno crijep, daske i beton za krov - kaže Zvonimir, čija se donacija, baš kao i ona obitelji Sopjanac, već istopila. Kuna ovdje, kuna ondje i novac je gotovo potrošen, no ne gube nadu da će, ako ih posluže i vremenske prilike, za Božić ući u svoju kuću. Poput Slukanovih i u obitelji Sopjanac nadaju se da će radovi napredovati i nadalje. Za razliku od susjeda, Tomislav Sopjanac kaže kako zbog posla nema vremena sam pripomoći, pa plaća radnike. Uz to, otkako je izgubio dom sa suprugom i dvoje malodobne djece smješten je u Dardi odakle će morati uskoro otići.

- Vjerujem da ćemo morati u podstanare. No, nadam se da to neće biti dugog vijeka i da ćemo uspjeti staviti kuću pod krov prije zime, odnosno da će mi netko uspjeti pomoći nabaviti materijal za žbukanje i krov - kaže Sopjanac, čija obitelj nije poput Slukanovih svakodnevno svjedočila napretku gradnje doma.

Ipak, kaže kako jedva čeka da se vrate onamo odakle su iznenada otišli, a želju za skorim povratkom ne kriju ni Ružica i Zvonimir koji su bili primorani od garaže napraviti i kuhinju, dnevni boravak i blagovaonicu.

- Zadovoljni smo ovime što imamo, no dakako da se želimo preseliti u dom koji će biti čak i bolji od onoga kojeg smo imali. Od srca zahvaljujemo svima na pomoći - poručili su, dodajući da su, osim MO-a Josipovac, u pomoć priskočile i župe, ali i nogometni klubovi Josipovac i Višnjevac. Do tada njima sasvim nepoznati mještani Josiopovca, ali i susjednoga Višnjevca, također su se nesebično odazvali apelu za pomoć.

- Došao je čovjek koji živi u Švedskoj i pružio mi novac. Pa to je da ti se srce raspukne na pola - kaže Zvonimir, dodajući da su se ondje odmah okupile i brojne građevinske tvrtke, među kojima i josipovačka tvrtka "Boras", ali i "Zuber" te "Novi agrar", i vlasnici još nekolicine tvrtki koji su se uključile u ovaj humanitarni lanac dobrote. Da izreka kako se u "muci poznaju junaci" itekako vrijedi pokazala je i humanitarna udruga "Rijeka ljubavi" koja je ponudila pomoć u hrani. No, Slukanovi su je odbili, rekavši da za hranu imaju dovoljno novca i neka se ona usmjeri onima kojima je potrebnija. I doista, u dirljivom razgovoru s ovom obitelji koja nije prestajala otirati suze s lica, naša se ekipa uvjerila da Ružica Slukan priprema ukusan ručak sebi i suprugu te smo obećali doći na sljedeći, negdje oko Božića. Ali ne ovdje gdje su sad, nego samo tri metra dalje.

- Ma, kad uselimo u kuću onda ćemo se veseliti koliko god treba! Mi smo ostali bez svega, ali ima i onih koji su u goroj situaciji nego mi. U ovoj tragediji dobili smo ono najvrednije - poznanstva i prijateljstva bez kojih se ne bismo mogli nadati da ćemo ikada više imati svoju kuću - uglas kažu Slukanovi.