Vezani članci
TEMA TJEDNA: POPRAVLJEN UGLED HRVATSKE (I.)
INTERVJU: MARTA ZORKO
Predsjednik Vlade Andrej Plenković u nekoliko je navrata posljednih dana istaknuo da je izbor Dubravke Šuice za potpredsjednicu Europske komisije, prije svega, uspjeh cijele Hrvatske. Uspjeh je i izbor bivše hrvatske ministrice vanjskih poslova Marije Pejčinović Burić na funkciju glavne tajnice Vijeća Europe (VE). Uz Pejčinović Burić i Šuicu, na važnim su funkcijama i Maja Markovčić Kostelac i Ivana Maletić.
Kako sve to komentira, pitali smo Violetu Simeonovu Staničić, voditeljicu Ureda Europskog parlamenta u Hrvatskoj?
- To su uistinu veliki vanjskopolitički i diplomatski uspjesi. Hrvatska se čvrsto pozicionirala u međunarodnim institucijama. Posljednji uspjeh u nizu, imenovanje eurozastupnice Dubravke Šuice da u ime Hrvatske bude među nekoliko potpredsjednika Europske komisije, velika je čast i priznanje, ali i velika odgovornost. Postati povjerenicom nije nimalo lak zadatak i pred zastupnicom je još jedan važan korak, a to je saslušanje pred odborima Europskog parlamenta. To nije formalnost. Sjetite se samo slučaja bugarske kandidatkinje Rumiane Želeve, koja je 2010. zastupnike razočarala odgovorima te je njezina kandidatura bila odbačena. Ili vremenski nešto bližeg primjera slovenske kandidatkinje Alenke Bratušek, koja također nije uspjela uvjeriti zastupnike da je spremna za mjesto povjerenice u Komisiji i za vođenje resora koji joj je bio namijenjen - a to je trebala biti energetika.
Saslušanje gospođe Šuice održat će se 3. listopada pred Odborom za ustavna pitanja koji ima glavnu riječ za njezin resor, te Odborom za zapošljavanje i socijalna pitanja koji ima ulogu pridruženog tijela.
Možemo biti ponosni što su na važnim pozicijama u institucijama žene - Ursula von der Leyen prva je žena u povijesti na čelu Europske komisije, ovaj saziv Europskog parlamenta ima više zastupnica nego prošli - ukupno ih je 41 posto. I Vlada RH pokazala je da slijedi dobre trendove u Europi. Europski parlament predano se bori za ravnopravnost žena. Posljednji u nizu primjera je dogovor o direktivi o ravnoteži poslovnog i obiteljskog života. No postizanje ravnopravnosti ostaje i dalje velik izazov, čak i u najrazvijenijim demokracijama, u koje se ubrajaju i članice EU-a.
IZAZOVI FINANCIRANJA
Veliku odgovornost i obvezu, Republika Hrvatska preuzima 1. siječnja iduće godine, kada započinje naše šestomjesečno predsedanje Vijećem EU-a. Što nas očekuje u tom izazovnom razdoblju i za RH i za EU?
- Kakav god bio ishod Brexita, posljedice će nas neizbježno dočekati, kao i ostali izazovi koje spominjete na globalnom planu. Na razini EU-a, očekuje nas nova Europska komisija, a kad je riječ o zadaćama - donošenje novog zajedničkog proračuna za razdoblje od 2021. do 2027. godine. Dio država članica zagovara rezove, promjenu prioriteta financiranja. Neke žele više ulagati u digitalizaciju, u nove izazove poput klimatskih promjena, druge traže nastavak financiranja ravnomjernog razvoja regija kako bi se smanjile razlike između bogatijih i siromašnijih dijelova Unije. Hrvatska Vlada imat će ključnu ulogu u posredovanju i traženju kompromisa među članicama. Iako detaljan program predsjedanja tek slijedi, Banski dvori jasno su dali do znanja da će se, između ostaloga, zalagati za europski put zemalja zapadnog Balkana i demografsku revitalizaciju cijele Europe, te je stoga od velikog značenja i što je kandidatkinja za povjerenicu Dubravka Šuica predložena upravo za resor demografije.
Predsjedanje je golema zadaća za državu članicu, ali i sjajna prilika za promidžbu. Hrvatska će biti u fokusu europske javnosti i medija, stvarajući time nove prilike za partnerstva na međunarodnoj razini. U akcijskom planu Vlade najavljeno je više od 180 sastanaka na stručnoj razini, bar 20-ak ministarskih skupova, očekuje se dolazak više od 1400 novinara. Dakle, trebat će puno umijeća u pripremi i koordiniranju svih aktivnosti.
MLADI U FOKUSU
Koja će biti uloga Ureda Europskog parlamenta u RH kad Republika Hrvatska počne predsjedanje Vijećem EU-a, od 1. siječnja?
- Suradnja s Europskim parlamentom ključna je za zemlju koja predsjeda Vijećem EU-a, jer bez nje nema ni dogovora o europskom zakonodavstvu. To znači da će biti jako puno komunikacije s Europskim parlamentom, i to na svim razinama. Razgovori počinju i prije predsjedanja, pa u prosincu možemo očekivati posjet šefa Parlamenta i čelnika svih klubova zastupnika. Osim toga, premijer Plenković će - prema običaju - na početku predsjedanja na plenarnoj sjednici u Strasbourgu sa zastupnicima raspravljati o radnom programu Hrvatske, a tijekom svih šest mjeseci hrvatski ministri blisko će surađivati s članovima resornih odbora Europskog parlamenta, usklađivati i obrazlagati određene politike. U svim tim procesima naš će Ured biti kontaktna točka i poveznica. Organizacijski i sadržajno spremamo se i za neformalni susret na vrhu šefova država vlada EU-a koji će se u svibnju održati u Zagrebu, ali i za brojne manje sastanke kojima će Hrvatska biti domaćin.
Ured Europskog parlamenta u RH već tradicionalno blisko surađuje s hrvatskim institucijama, obrazovnim ustanovama i civilnim sektorom, a predsjedanje je prilika za još više zajedničkih aktivnosti i događaja. Stoga se već odvijaju intenzivne pripreme s resornim ministarstvima za sljedeću godinu, posebice u području demografije, obrazovanja i mladih, koji su u fokusu našeg djelovanja. Jako nam je drago što je prije nekoliko mjeseci Ministarstvo vanjskih i europskih poslova dobilo državnu tajnicu za suradnju s Europskim parlamentom, jer i to govori da je Vlada svjesna važnosti institucije koju naš Ured predstavlja.
Naravno, mi i dalje ostajemo fokusirani na našu misiju - imati otvorena vrata za građane te ih informirati što Europa svakodnevno čini za sve nas. Izazovi kojima će se Europski parlament nastaviti baviti u sljedećem razdoblju su, između ostaloga, nezaposlenost mladih, migracije i klimatske promjene. Uvjerena sam da građani Hrvatske prepoznaju dobrobiti EU-a, što su i pokazali na ovogodišnjim europskim izborima, kada ih je izišlo 29,85 posto, što je petinu više nego 2014. godine. Hrvatska se tako našla među 12 država članica EU-a kojima je porasla izlaznost na europskim izborima.
(D.J.)
BRANIMIR VIDMAROVIĆ
DOKAZATI DA SMO OZBILJNI
Bilo bi bolje kada bi se premijer mogao pohvaliti uspjesima u domaćoj politici. No činjenica je da u Bruxellesu Plenkovića znaju i cijene. U svakom slučaju, to je za Hrvatsku u kontekstu EU-a dobro ili tek može postati dobro - kaže dr. sc. Branimir Vidmarović, ekspert za međunarodne odnose iz Zagreba, te dodaje:
- Brine me što postoje dva Plenkovića. Jedan je izvozni - oprezan na riječima, diskretan, timski europski igrač koji svagdje ostavlja najbolji dojam. Drugi je za domaće tržište - neuglađeniji, dominantan, samouvjeren s mjestimičnim naznakama autoritarnosti. Vjerujem da bi mnogi voljeli da je obrnuto. Ako dodamo katastrofalno lošu vladu - ne kolektivno, već zasebno - onda se nevoljko pitamo kreira li Plenković u Bruxellesu imidž za sebe i svoje ili za Hrvatsku.
Svakako je ugodno vidjeti jačanje hrvatskog "kontingenta" na čelnim europskim pozicijama poput EU Komisije. No u tome nema ništa nova; Neven Mimica bio je u prošloj komisiji. Što se ostalih imena tiče, radi se o kombinaciji trendova i rotacije. Naravno da je Pejčinović-Burić trebalo malo pogurati - tu je Plenković sigurno puhnuo u jedra. No isto tako je s obzirom na rotacijske principe i pokušaje da se slijedi načela jednake zastupljenosti njezin izbor sam po sebi logičan. Ako Hrvatska preuzima predsjedanje, zašto ne dati Hrvatskoj poziciju u Vijeću Europe. EU će se morati posvetiti manjim, istočnijim zemljama Europe, i vjerojatno su ova Komisija i ovaj Parlament prilika za jačanje glasova malih. Iz te perspektive hrvatska lica u EU strukturama također su logična i razumljiva.
TAPŠANJE PO RAMENU
Mnogi ističu povećan ugled i utjecaj Hrvatske u Europskoj uniji, naročito ove godine, nakon EU izbora, i dobivanja važnih funkcija u EU institucijama. Kako to komentirate?
- Nije riječ (još) o jačanju ugleda Hrvatske kao takve, već o tome da je EU shvatio da su manji, mali i nerazvijeniji također važni. Jer, iz perspektive velike svjetske politike, netko će vam uvijek pružiti ruku podrške ili potapšati vas po ramenu. Pitanje je motiva i pogodnosti. Bruxellesu očito nije drago da zemlje istočne i jugoistočne Europe pokušavaju po ramenu tapšati naizmjence Kinezi, Rusi i neki treći igrači. U tome nema ništa loše. Ako je to trend, osedlajmo ga.
Europa je sada toliko ekonomski i politički različita te neujednačena da je teško definirati što je to prava članica EU-a. No dva kriterija su monolitna: vladavina prava i razvijeno građansko društvo. U ovom drugom ima napretka, ali u prvom? Ne, dok ne riješimo problem neovisnosti, nepristranosti i učinkovitosti sudstva i prava općenito, nismo nikakva Europa.
Mi smo sada u fazi kada se stari EU polako naviknuo na nas. Shvatili su da većinom nismo divljaci i krvožedni manijaci. Nadam se da će tako i ostati. Pravi izazovi tek počinju: strateški dobro odrađeno predsjedanje EU-om, konačno rješavanje graničnih sporova sa susjedima, lobiranje Schengena i mudar stav prema politici širenja EU-a na Zapadni Balkan.
I dok je položaj RH u Bruxellesu i Strasbourgu važan i utjecajan, hrvatska diplomacija u širem smislu ne može se baš pohvaliti efikasnošću i nekim većim uspjesima u svijetu. Zašto je tome tako?
- O hrvatskoj diplomaciji može se dugo pričati u negativnom tonu. Nažalost, ona je rezultat vrlo duge politike negativne, neprofesionalne selekcije i smještanja svojih. Diplomacija nema strategiju, ciljeve i viziju. Ona je strahovito velika - MVEP je glomazan - a opet strahovito mali u smislu kapaciteta i mogućnosti. Nema škola i dobro pripremljenih kadrova. Ako diskretno popričate sa zaposlenicima raznih ministarstava Hrvatske, svi će uprijeti prstom u MVEP. Diplomacija s početka 90-ih bila je agilna; trčalo se po čitavom svijetu, razgovaralo, lobiralo. Nitko se nije sramio tražiti "svoje". Sada je Hrvatska priznata članica EU-a, područje europsko-kineske suradnje, a mi se sramimo na karti svijeta napisati svoje interese i zaokružiti regije i zemlje u kojima možemo te interese - prije svega ekonomske, tehnološke, edukacijske i razvojne - tražiti.
REPUTACIJSKI PRITISAK
Kad počne hrvatsko šestomjesečno predsjedanje Europskim vijećem, dočekat će nas niz neriješenih pitanja, možda i problem Brexita, između ostalog. Drugim riječima, izazova neće manjkati?
- Predsjedanje može biti strahovito izazovno. Brexit svakako može i dalje ostati na dnevnom redu. Iran se može iznova vraćati i puniti naslovnice. Ne zaboravimo ni Ukrajinu. Trgovinska napetost u odnosima između EU-a i SAD-a i dalje će biti izvor briga. Tu su i Kina, Huawei i kinesko-američka europska bojišnica. Da ne spominjemo europske teme i brige poput migracija i odnosa s Turskom. Trebat će poraditi i na europskoj ekonomiji koja u posljednje vrijeme nije tako sjajna. Moramo biti spremni i na nešto posve novo i neočekivano. Također bismo mogli preuzeti inicijativu i u igru vratiti i dijalog s Bjelorusijom.
Neće biti lako ni zbog toga što nakon nas predsjedništvo preuzima Njemačka. To nam stvara reputacijski pritisak. Ako dobro odradimo posao, ugled koji ste spominjali u pitanjima svakako će nam porasti. Ujedno je to i prilika da se velikima dokaže da smo ozbiljni. Znam da to možda zvuči proturječno jer se ozbiljni i zreli ne moraju dokazivati. Ali to je igra koju još moramo odigrati, a nismo ni na poluvremenu.
(D.J.)NATAŠA BEŠIROVIĆ
KLJUČNI MOMENT ZRELOSTI
Hvaliti se uspjesima Vlade zvuči simpatično ako vas ne zanimaju teme Europske unije, ili o njima ne znate mnogo, pa možete prihvatiti informaciju koja je svojevrsna manipulacija - kaže dr. sc. Nataša Beširović te dodaje:
- No oni koji se time bave reći će vam da se ovdje radi o redovitom kadroviranju unutar tih institucija, gdje su uspjesi napose Pejčinović Burić, ali i Maje Markovčić Kostelac primarno rezultat njihova vlastitog rada i iznimno uspješnih karijera, pri čemu bi te stručnjakinje vrlo rado prihvatila svaka administracija, poglavito europska. Premijer je u svoj veliki politički uspjeh ubrojio još imenovanje Ivane Maletić, dosadašnje eurozastupnice, u Revizorski sud EU-a, te to što su profesorice prava Tamara Perišin i Vesna Tomljenović imenovane sutkinjama Općeg suda u Luxembourgu. Radi se o uobičajenom kadroviranju jer vi kao država članica jednostavno morate popuniti određena mjesta unutar struktura europskih institucija. Tek imenovanje Dubravke Šuice potpredsjednicom Europske komisije za demokraciju i demografiju nije nikakav veći politički uspjeh. Naime, ako promatrate sastav Europske komisije, recimo, i ove na odlasku, primijetit ćete da Komisija tradicionalno daje veliku ulogu malim državama u EU-u. Pa i dosadašnji predsjednik EK dolazi iz najmanje članice, Luksemburga, a šest od sedam potpredsjednika Komisije dolazi iz malih država (Bugarska, Estonija, Finska, Latvija, Slovačka i Nizozemska). Velike su države Komisiju na neki način prepustile manjim državama radi balansa snaga u strukturi europskih institucija. U to se uklapa i imenovanje Šuice za kandidatkinju potpredsjednice Komisije.
POLITIČKI PRIORITETI
Ali ne može se reći da uza sve navedeno nije porastao i ugled Republike Hrvatske?
- Na međunarodnoj sceni i odnosima nema pretjerane mistike, a sve što kod kuće "prodajete" kao uspjeh, doista je proizvod relativne kvalitete. Hrvatska spada u manje države u europskim okvirima; po broju populacije, veličini teritorija, snazi ekonomije i vojnom kapacitetu. No to nije ništa neuobičajeno; od trenutno 28 država članica samo je njih šest koje možemo smatrati velikima: Francuska, Italija, Poljska, Španjolska, Njemačka i, eto, još uvijek Velika Britanija. Hrvatska je sa svim ostalim državama u identičnoj situaciji ograničavajućih okolnosti toga što je mala država. Srećom, danas više ne vrijede klasični obrasci sile kada govorimo o utjecaju u EU-u. Danas su kriteriji ugleda i utjecaja administrativni kapaciteti koje imate, imidž i politička volja da napravite nešto suvislo. Ugled formirate tako da odredite politički prioritet po kojem postanete poznati, recimo, kod baltičkih država prioritet je energetika, kod skandinavskih ekologija itd. Pritom vaši politički prioriteti kojima gradite utjecaj moraju biti prihvaćeni u narodu, on ga mora prihvatiti kao svoje. Može li prosječan hrvatski građanin reći koji su naši politički prioriteti i nacionalni interesi. Jesu li mu jasni, a kamoli prihvaća li ih. Nadalje, ugled gradite sposobnom administracijom koja se unatoč očitim financijskim i kadrovskim ograničenjima može nositi s briselskom administracijom i kompliciranim donošenjima odluka. A da biste to ostvarili, vaša administracija mora biti fleksibilna, brza, moderna, što manje ograničena političkim spregama i utjecajima. Vaši ljudi u Bruxellesu ne bi trebali razmišljati što će neka njihova odluka značiti politički imenovanom šefu koji sjedi u Zagrebu. U suprotnom imate trom sustav koji slijedi instrukcije ljudi koji najčešće ne znaju dovoljno o području kojim se bave. Međunarodni imidž ovisi i o političkoj stabilnosti zemlje, o tome da se percipirate kao progresivna, odgovorna država čije se ideje prihvaćaju i s kojima ostale države žele surađivati. Kakav imidž ima država u kojoj se relativiziraju fašistoidne poruke i koja nema političku volju da se sabere? Vi doista kao mala država ne možete kod kuće raditi jedno, a u EU-u pričati drugo. Na temelju tih kriterija jasno je ima li Hrvatska ugled i utjecaj u EU-u nakon šest godina članstva. Na žalost, stagnirali smo, prema svim objektivnim mjerilima ugled nam je bio veći tijekom pregovora za članstvo.
MEHANIZAM PREDSJEDANJA
Govoreći o hrvatskoj diplomaciji, kakvo je stanje s tim?
- Nema nikakve dileme da u hrvatskoj diplomaciji rade pametni i vrijedni ljudi, na žalost, za većinu njih ne znate, i takvi često ne dolaze do izražaja. Ključna boljka hrvatske diplomacije stara je koliko i sama moderna hrvatska diplomacija - a zove se kadroviranje. Od samih početaka nije bilo jasnih kriterija prema kojima se ulazilo u službu, a ponekad je domoljublje i odanost stranci i političkom vođi bila jedina referenca i preporuka. Poslije jeste dobili zakone, strukturu natječaja, zapošljavanja i sl., no i tad je primjetno ulaženje u službu na raznim osnovama, ponajmanje profesionalnim, pri čemu su napredovanja u više strukture ostala upitna. Posljedica je da imate diplomaciju kakvu imate, ona je ništa doli odraz ostatka hrvatske administracije. Ono što svakako pomaže hrvatskoj diplomaciji jest stjecanje iskustva u odnosu s Bruxellesom, gdje vrijede komplicirana pravila igra i gdje morate biti kompetentni da biste mogli obavljati poslove.
Hrvatsku čeka predsjedanje Europskim vijećem od 1. siječnja 2020.? S kojim i kakvim problemima?
- Predsjedanje Europskim vijećem prosječnom Hrvatu neće značiti puno, no za hrvatsku administraciju biti će jedan od ključnih momenata zrelosti i neprocjenjiva prilika za učenje, povezivanje s kolegama iz ostalih nacionalnih administracija, i šansa da se napravi korak naprijed prema ostvarivanju utjecaja u europskim institucijama. Mehanizam predsjedanja je ogroman i podrazumijeva organizaciju i vođenje stotina sastanaka, što je odlična prilika za našu administraciju, a administracija je ključ funkcioniranja svake države, njezin stup.
Hrvatsku sasvim sigurno čekaju vruće europske teme, sve od navedenog, no meni je iznimno žao što premijer Plenković nije išao u jasnije određenje prioriteta tijekom hrvatskog predsjedanja, jer je to jedinstvena šansa da EU-u pokažete svoje agendu i interese. Plenković potpuno slijedi agendu koju je naznačila buduća predsjednica Europske komisije.
(D.J.)