Kultura
VLATKA ŠKORO PRETVORILA MLU U ZVJERINJAK

Čovjek Ero bio je gotov tek kada joj se zgadio!
Objavljeno 21. rujna, 2019.
Sedam nije konačan broj u ciklusu Životinje, a neke će doživjeti i razradu

Vezani članci

"ŽIVOTINJA" VLATKE ŠKORO 19. RUJNA U MLU-U

Autorica nema huškačkih pretenzija, a skulpture nemaju alegorijsku težinu

S izložbe koja je uključivala prilično tehnoloških novotarija, mlada se kiparica Vlatka Škoro vratila klasičnom kiparstvu. Sedam skulptura od poliestera u (gotovo) naravnoj veličini na izložbi Životinje predstavlja u osječkom Muzeju likovnih umjetnosti do 17. studenoga. Povratak je to njezinu prirodnom stanju, rekla je autorica na otvorenju izložbe (19. rujna), koja je privukla velik broj posjetitelja.


- Tehnologija jest interesantna, ali ovo je nešto prirodno, u čemu se mogu ispucati i napuniti energijom - vedro kaže 32-godišnja Osječanka, akademska kiparica i doktorica umjetnosti. U travnju je ove godine u Zagrebu predstavila četiri skulpture, a do ove osječke izložbe broj je radova u ciklusu narastao na sedam. Ni to nije gotovo - kaže umjetnica. Za sada su novi primjerci njezinih životinja tek ideja, ni jedna nije u nastanku, zbog preseljenja atelijera, ali nastavak slijedi već za mjesec dana.

Životinje s karakterom

Naslov izložbe otkriva i sadržaj, premda se među životinjama skrio i čovjek, ali i on, kaže Vlatka Škoro, svojom građom i stavom pomalo pripada životinjskoj vrsti. Tako se čovjek Ero našao u društvu životinja od kojih svaka ima ime: koza je Nensi, ljenjivac Gimnastičar, afrički divlji pas Alfa, mravojed Marin, Geoffroyev majmun pauk po imenu Pavle i nosati majmun Božidar. Svakomu je dala osobnost. Posebnog razloga zašto baš ove životinje, autorica nema. Dovršavajući jednu skulpturu, ideja za sljedeću sama je dolazila. Nemaju izravnu poveznicu.


- Svaka od ovih skulptura, životinja ima svoj karakter i nastojala sam skulpturalno i ljudski pokušati dočarati njihove karaktere. Imena su dobili na kraju, kada su mi to ‘sami rekli‘ - dodaje kroz smiješak Vlatka. Kod koze je dvojila između imena Nensi i Helga, no prevagnula je Nensi.


- Skulptura je bila gotova kada sam vidjela taj njezin sumnjičavi pogled. Koze su čudne životinje, meni jako zanimljive. Ja sam dijete sa sela pa sam se srela s dosta životinja, no predložak su mi uglavnom fotografije kako bih ispoštovala anatomska obilježja, no svemu dodam svoj odnos prema njima - pojasnila je autorica. Otkrila nam je i zašto je čovjek Ero.


- Malo sam bezobrazna, ali mislim da smijem biti, jer sam i sama podrijetlom Hercegovka. Nekako mi je baš sjeo. Ero je sa svog planeta - vragolasto se nasmijala Vlatka Škoro, koju je struka i javnost otkrila i nagradila još kao studenticu. Tako je prije devet godina za skulpturu Indigo dijete dobila Erste Grand Prix, na Erste fragmenti 7 natječaju. Darovita skulptorica nema izravne uzore, otkriva, kriterij je jedino izvrsnost.


- Na mene utječe ono što je dobro, no idola nemam. Zapravo, uzori su mi ljudi koji rade. Na akademiji mi je Stjepan Gračan bio mentor, kod njega sam diplomirala. Po tom sam ključu i svojim afinitetima i birala koju klasu želim, no prof. Gračan ide u malo mračniju, izravniju i brutalniju stvarnost, dok sam ja trenutačno ipak pitomija. Ekspresivnost nam je zajednička. Mene je Stjepan Gračan na dobar način odgojio kao kiparicu, nije me zaustavljao, nego usmjeravao najbolje što je znao - kaže Vlatka.
Velike i lagane

Za poliester se odlučila iz vrlo jednostavnih razloga. Od njega može raditi velike skulpture jer je lagan, uz to joj je cjenovno trenutačno najdostupniji. Prati ga i neugodan miris pa dok izrađuje skulpture nosi zaštitnu odjeću i masku.


- Skulpture brzo nastaju jer ja brzo radim. Ispucam energiju dok radim, slijedi odlijevanje gipsanih kalupa te laminiranje poliestera. To znači da jednu skulpturu, nakon što je u glini gotova, u tjedan dana potpuno završim - zaključuje Vlatka Škoro, čiju je izložbu u MLU kustoski postavio Ivan Roth.


Prema njegovim riječima, MLU već duže vrijeme radi na promociji lokalnih autora pa je mlada osječka umjetnica bila logičan izbor, a njezin rad prate već duže vrijeme. Ovaj se Vlatkin ciklus nadovezuje na njezin prijašnji rad, premda u drugom smjeru idu. Ove skulpture treba proučavati kroz činjenicu da je i čovjek životinja te da su životinje i čovjek u jedinstvu s prirodom ili bi bar trebali biti. Priroda bez čovjeka može, no obrnuto ne.
- Prirodno je pretvoriti muzej u zvjerinjak, bestijarij - smije se Roth, najavljujući sigurno povećanje broja radova u ciklusu, a neke će skulpture biti i razrađene, poput Alfe.


Narcisa Vekić
Neki ljudi ne prepoznaju moralne okvire
Skulpture Vlatke Škoro predstavljaju divlji svijet oko nas, onoga što jedni u drugima prepoznajemo i želimo vidjeti. Stoga Vlatka potencira njihove biološke karakteristike koje su njoj simpatične. Neke su kao motiv umjetnici neizravno ‘odabrali‘ drugi, poput mravojeda Marina, za čiju je uključenost u ciklus zaslužan Vlatkin rođak. S obzirom na to da se s tehnoloških dostignuća ‘spustila‘ na životinjski svijet, moglo bi se reći da se ovdje radi i o umjetničkom prikazu devolucije, nesvjesnoj alegoriji. U prilog toj premisi ide i čovjek Ero, izrađen upravo tako da izaziva emociju gađenja. Tek kada je u autorici izazvao taj osjećaj, znala je da je gotov, jer i predstavlja životinjsku ljudsku vrstu koja ne prepoznaje općeprihvaćene moralne okvire - dodaje kustos Ivan Roth.
Gračan me na dobar način odgojio kao kiparicu, nije me zaustavljao, nego usmjeravao najbolje što je znao
Možda ste propustili...

PREMIJERA U DKO-U: LAV KOJI NIJE ZNAO PISATI

Gordan Marijanović pravi je kraljević među glumcima

DOC. DR. SC. JASMINKA NAJCER SABLJAK

Nema do kraljevske riznice

NOVO IZDANJE PROGRAMA BARUTANA 019 PONOVNO OTVORILO VRATA

Ambijent Kazamata vrlo zanimljiv plesnim izvođačima

Najčitanije iz rubrike
DanasTjedan danaMjesec dana
1

PREDAVANJE MARCELA BAČIĆA

Teško je zapisati glazbu koja slijedi Kelemenovu maštu

2

25. DANI MILKA KELEMENA

Publika prepoznala njihovu zaljubljenost u glazbu

3

MLADI POVJESNIČAR UMJETNOSTI I FOTOGRAF

Nagrada "Marina Viculin" Deniju Horvatiću