Krenulo je sve radom na predstavi Slagalica, koju smo trebali preko nekoga producirati, i tada se stvorila ideja da osnujemo nešto svoje. Preko predstave ostvarili smo suradnju s Muzejom suvremene umjetnosti u Zagrebu, gdje je i bila premijera, što nam je bio pravi vjetar u leđa na samom početku puta. Inače, Slagalica je lutkarska predstava za odrasle s osječkim lutkarima kojom smo htjeli simbolično dati publici do znanja da nam je bitna i potrebna - prisjeća se Goran Smoljanović početaka Teatra to go, kojemu je danas na čelu. Ovaj mali, ali žilavi kolektiv ovih dana slavi peti rođendan, i to radno.

- Nakon što smo osnovali kazalište svidjela nam se ideja da imamo nešto svoje, da imamo strukturu i formalnu bazu preko koje možemo realizirati projekte. Tada smo počeli razmišljati o smjeru kojim želimo ići te smo počeli učiti kako stvari funkcioniraju. Ubrzo smo se, uz kazališnu djelatnost, počeli baviti filmom, i to preko organiziranja Filmske RUNDE. Revija hrvatskih kratkih filmova predvodi niz audiovizualnih aktivnosti u Osijeku, kao što su radionice i autorske večeri, preko kojih su se sugrađani mogli upoznati s mnogim mladim perspektivnim filmašima. Zapravo je od samog početka ista želja za radom, samo uz mnogo više iskustva, odnosno imamo četiri predstave iza sebe, četiri edicije filmskog festivala, gostovanja u više od 50 mjesta u Hrvatskoj i regiji, igranja na kazališnim festivalima, nagrade i priznanja za rad - kaže nam producentica Ana Šimić.


Naravno, peti je rođendan pravo vrijeme za kovanje novih planova, za velike snove. Bitno je pronaći poligon na kojemu mogu rasti i razvijati se. U planu je razvitak kapaciteta i svega što su do sada uspostavili.


- Organizacijski gledano, želimo jačati međunarodne suradnje, njegovati suradničku praksu u sektoru i izvan njega te osnaživati mrežu volontera preko projekata. U umjetničkom smislu, očekuje nas ciklus edukativnih predstava za djecu s interdisciplinarnim pristupom tima stručnih suradnika iz određenog područja. To je potaknuto izvrsnim reakcijama na edukativnu predstavu Majstori i time što je Goran (Smoljanović, nap. a.) od 2017. vanjski suradnik na Odjelu za izobrazbu učitelja i odgojitelja, Sveučilišta u Zadru, gdje pohađa postdiplomski studij Humanističkih znanosti. Filmska RUNDA rasti će prema mogućnostima koje su više uvjetovane vanjskim faktorima. Ono što znamo je to da smo krenuli s predstavljanjem filmskih zanimanjima i da ćemo s tim nastaviti, tako da imamo sigurno riješen program do 2021., jer treba još predstaviti glumce, režiju i produkciju. Do tada imamo ideje kako bismo mogli osigurati stabilnost koja ovisi o financijama i infrastrukturi - napominje Ana Šimić.


I mnogo veći i snažniji (i financijski samostalniji) suočavaju se sa svojim slabostima i prijetnjama okrećući se svojim potencijalima i snagama. Izazovi s kojima se susreće marljiva ekipa Teatra to go ne razlikuju se od problema ostatka civilnog sektora.


- Mislimo da je najveći problem što nemamo svoj prostor, infrastrukturu i financijsku podršku koja bi nam omogućila neometano stvaranje i djelovanje. Volimo reći da smo odlučili transformirati problem u svoju prednost, pa tako produciramo mobilne predstave, provodimo projekte na otvorenom, radimo na tom da budemo samoodrživi... Naša je prednost u tom što smo fleksibilni u poslovanju, možemo brzo donositi odluke i konstantno radimo na usavršavanju, od formalnog školovanja do edukacija o razvitku publike, administraciji, apliciranju projekata na EU pozive... Nažalost, osjeti se odlazak ljudi, pa nam je drago kada susretnemo ljude dobre volje, koji ne žele sabotirati, nego cijene vaš rad. Dobro je da smo tu, želimo podupirati kreativnost i biti na raspolaganju budućim glumcima, lutkarima, kulturolozima - optimistična je producentica Ana.

Ništa manje ružičasto na budućnost organizacije ne gledaju ni njihovi suradnici. Jedan od njih je mladi i već nagrađivani glumac Marijan Josipović, pod čijim će vodstvom osječki mališani moći sudjelovati na dramskoj radionici.


- Kada govorimo o neovisnom kazalištu, treba razmišljati o kompromisima i razlikama između komercijalne i neovisne scene. Najočitija razlika je u načinu financiranja. Gradske kazališne kuće služe se gradskim budžetom kao izvorom financiranja, a neovisna scena mora u tom smislu biti mnogo maštovitija. Čovjek bi se zapitao zašto se netko onda uopće trudi osnovati neovisno kazalište. Odgovor leži u slobodi - kaže Marijan.


Budući da gradska kazališta financiraju gradovi, moraju pristati na određene kompromise, birati teme predstava prikladne tipu ljudi koje ugošćuju, a neovisno kazalište bira temu koja mu se sviđa.


- Još je jedna velika razlika u trajanju procesa. Neovisno kazalište može dati kreativnom procesu mnogo više vremena nego komercijalno zbog kulturne kvote koju mora ostvariti tijekom godine. Budući da postoji kvota, povećava se šansa za izradu nekvalitetne predstave - ističe Josipović, koji smatra da je supostojanje ova dva tipa kazališta jako važno za razvoj kulture.
- Neovisno kazalište mora nastojati otkrivati nove kazališne forme, tražiti svježe i suvremene načine izražavanja koji komuniciraju s današnjom publikom, a komercijalno kazalište ima zadatak raširiti nove forme većem broju ljudi. U tom smislu pohvaljujem svaku neovisnu inicijativu jer rijetko tko ima sluha za financiranje nečega što se kratkoročno ne isplati i ne ostvaruje profit. Pomalo je tužno što o kulturi razmišljamo kao o izvoru zarade jer to nikada nije bio njezin cilj. Cilj je kulture istražiti zajedništvo, podsjećati na ljudskost u nama koja nas čini otvorenijima za ljude koji nas okružuju i njihove potrebe. Proslavu petog rođendana Teatra to go osjećam kao osobnu pobjedu kulture nad nemilosrdnim sustavom financiranja neovisnih kazališta. Na neki način im se divim što već punih pet, uspješnih, godina uspijevaju održati entuzijazam. Želim im još puno godina kazališnih i filmskih eksperimenata te edukacijskih programa za male i one malo veće jer to nesebično rade za dobrobit svih nas. Iznimno mi je drago što mogu biti dio njihovih ideja i maštanja. Ovaj se put na njihov poziv odazivam kao voditelj dramske radionice za djecu i mlade. Ona će biti usmjerena k osvještavanju kazališnog procesa i svim blagodatima kazališne igre. Trudit ću se, sudionicima radionice, osvijestiti ono najvažnije za bilo koju vrstu umjetnosti, a to su mašta i predanost - zaključuje Marijan Josipović.