Mlada nada informativnog programa Nove TV, 28-godišnji novinar Dino Goleš, karijeru je počeo graditi 2015. na Televiziji Student kao novinar, urednik i voditelj različitih studentskih emisija. Uskoro prelazi na HRT gdje radi kao novinar za Dnevnik, Studio 4, Regionalni dnevnik, Hrvatsku uživo i Zagrebačku panoramu te kao voditelj i urednik emisija za HRT4 – Vijesti, Studio 4 i Govornica. Osim toga, radio je i kao videonovinar za emisiju Labirint.
Budući da je jedno od lica Nove TV s kojim još nismo donijeli razgovor, odlučili smo to ispraviti i upoznati naše čitatelje s Dinom kojeg čeka svijetla budućnost u novinarskom poslu.
Redakcija – drugi dom
Gotovo dvije godine član ste redakcije informativnog programa Nove TV. Osjećate li sad da ste kao kod kuće, planirate dugoročno ovdje razvijati svoj karijerni put? Koje su najveće prednost rada na najgledanijoj televiziji u Hrvatskoj?
- Svakako se u redakciji osjećam kao kod kuće. Cijeli tim Nove TV odmah me primio kao svojeg, pa sam već nakon prvih nekoliko radnih tjedana imao dojam kao da s njima radim oduvijek. Svoju karijeru planiram i dugoročno nastaviti na Novoj TV, ambicija ne nedostaje. Svaki dan sa sobom donosi veliku odgovornost kako prema gledateljima, tako i prema kolegama koji ju također svakodnevno nose na svojim leđima, no istovremeno to je i najveća prednost, jer te tjera da napreduješ iz dana u dan.
S kojim kolegama iz redakcije najviše surađujete? Možete li s nama podijeliti neke korisne savjete koje ste dobili od novinarskih veterana?
- Surađujem sa svima. Raspored nam je takav da svakog dana imamo drugačiji špil kolega s kojima smo okruženi. Razgovaramo o temama za taj dan, pomažemo si sa sugovornicima, stručnjacima i analizama. Kad uz sve to u pauzi popijete kavu i pretresete i privatne teme, teško da u jednom radnom danu s nekim niste razgovarali, pa bi bilo nepristojno izdvajati pojedince. Što se savjeta tiče - novinari su tu u svojstvu gledatelja i imaju pravo pitati sve što građane zanima, osobito dužnosnike - to mi je u glavi kad se pripremam izgovoriti škakljivo pitanje.
Omiljene priče na kojima ste dosad radili za Novu TV?
- Pratio sam obitelji koji su ostale bez kuća nakon strašnog klizišta u Hrvatskoj Kostajnici. Kad su nakon godinu dana od države napokon dobili nove kuće, što smo kroz priloge stalno pritiskali, imao sam osjećaj da smo uspjeli. Koliko god mučne te priče bile, nakon završetka njihove agonije ostale su mi samo lijepe uspomene. Ljudi kojima je potrebna pomoć nekako uvijek ostave trag na tebi.
Moć medija
Kakve vam je inače teme najdraže raditi, u kojem se području osjećate svoj na svome? Što biste željeli promijeniti u našem društvu?
- Volim breaking news, sve zbog čega juriš u automobil i između dvije emisije tražiš nove informacije te pokazuješ s kakvim se problemima susreću naši mještani, razlog su zbog kojeg volim televiziju. Tu se najviše vidi moć medija. Volim i priče o ljudima iz manjih mjesta, pa mi je izrazito zadovoljstvo bilo sudjelovati u projektu Dnevnik u vašem selu. Često pratim zagrebačke teme i gradonačelnika Bandića. U našem društvu treba mijenjati mnogo toga. Glas građana trebao bi političarima biti vodilja. Kad politika bude služila narodu, a ne osobnim interesima, promijenit će se sve što nije pravedno u društvu – od gospodarstva do demografije.
Dvije godine radili ste i na HRT-u, i to na nekoliko informativnih emisija. Što ste najdragocjenije naučili o novinarskom poslu vodeći zahtjevan format kao što je emisija Studio 4?
- Rad na HRT-u bio je veliko iskustvo za mene, poglavito jer sam tamo počeo prve ozbiljnije televizijske korake. Rad na Studiju 4 bio je vrlo zahtjevan, stresan i nepredvidiv. Javljanje uživo od 8 sati je kao treniranje maratona, a sada na Novoj TV trčim sprint. Različite su to discipline, ali isti sport. Dok je maratoncima glavna misao stići do cilja, sprinteri uvijek idu s ciljem da budu najbolji. S većinom sugovornika koji su tada gostovali u Studiju 4 danas surađujem na dnevnim temama. To mi je svakako pomoglo.
Kakav je vaš stav o današnjem novinarstvu? Pitam vas upravo zato što ga ne možete usporediti s onim otprije petnaest, dvadeset godina. Nažalost, živimo u dobu fake newsa, clickbaitova, senzacija, političke podobnosti – ljudi više ne znaju komu od medija mogu vjerovati. Svejedno, jeste li zadovoljni stanjem u novinarstvu, ili mislite da ima mjesta za poboljšanje?
- Dnevniku Nove TV gledatelji uvijek mogu vjerovati. Svaku informaciju provjeravamo iz više izvora i ne zalijećemo se za bombastičnim naslovima. Mislim da je naša redakcija trenutačno najbliža novinarskim idealima o kojima studenti uče na fakultetu. Mjesta za napredak, naravno, uvijek ima. Novinarstvo u cjelini na poljuljanim je nogama, no svatko od nas ima odgovornost da bira ono što konzumira.
Ovih dana počela je s emitiranjem 13. sezona istraživačkog magazina Provjereno. Biste li se voljeli okušati kao novinar u tom formatu?
- Jako cijenim kolege koje rade Provjereno, no zasad taj dio posla ostavljam njima. Koliko god bilo dana kad dvije ili tri minute priloga nisu dovoljne da se sažme cijela problematika teme, toliko je 12 ili 13 minuta uistinu velik prostor za popuniti kvalitetnom pričom. Zbog toga im skidam kapu.
Volim sport
Što vam je, uz novinarstvo, najveća strast?
- Volim sport. Bivši sam košarkaš, no danas više pratim nogomet, iako i dalje rekreativno odem do koša. Više-manje pratim sva sportska natjecanja, pogotovo kad nastupa reprezentacija.
U braku ste s voditeljicom, blogericom i influencericom Ninom Slišković Goleš. Kakav je život s ‘utjecajnicom‘? Sudeći prema vašem prekrasnom Instagram feedu, supruga vas je podučila nekim korisnim trikovima.
- Nina je moja žena, ali i moj najveći prijatelj i kritičar. Kad se bavite ovim poslom važno je pokraj sebe imati nekoga tko razumije da nemate fiksno radno vrijeme. Budući da je i ona po struci novinarka i godinama radi u medijima, često zajedno komentiramo moje priloge i javljanja uživo. Što se pak društvenih mreža tiče, taj dio ipak više prepuštam njoj. Poslušno se uhvatim fotoaparata kad smo na putovanjima, a onda zauzvrat, eto, i ja dobijem neku, kako kažete, prekrasnu fotografiju. No, društvene mreže više su od fotografija. Mislim da ih Nina fantastično koristi za progovaranje o važnim društvenim temama.
Koliko ste danas vezani uz rodni Čakovec, koliko ga često posjećujete i biste li mogli zamisliti živjeti ondje s obitelji da vam nije (relativno) daleko od posla u Zagrebu?
- Volim Čakovec i Međimurje, iako ondje ne živim već 12 godina, no rado mu se vraćam. Nedavno smo naslijedili vikendicu od djeda, pa uređujući tu kuću slobodnim vikendima s društvom punim baterije. Moji roditelji i dalje žive u Čakovcu, pa koristim svaku priliku da ih vidim. Svaki put kad stignem u rodni grad iznenađen sam koliko brzo napreduje. Mislim da je manja sredina poput Čakovca idelna za mlade obitelji. Ipak, nedostaje joj kvalitetnih radnih mjesta, posebice u mojoj struci, tako da trenutačno ne razmišljam o povratku.
Razgovarao: Adrian ANDREJEK
SAVJETI
Kao mladi novinar, što biste poručili budućim kolegama koji sanjaju o tome da im se karijera počne razvijati poput vaše?
- Novinarstvo je više od posla i treba biti uporan i spreman na izazove, stalno učiti, kako od starijih kolega, tako i proučavajući strane medije. Poklopljena slušalica od sugovornika, ili lapsus u javljanju uživo nije smak svijeta i na takvim se stvarima gradi iskustvo. Također, nema uspjeha preko noći i jedan dobar prilog ne znači karijeru. Reporterski posao sličan je sportu. Treba biti ponizan u pobjedi i velik u porazu, jer već sutra je nova utakmica i novo dokazivanje. To je formula koje se ja pridržavam. Zasad je uspješna.