Iako se o kamenu i željezu kao pojedinačnim materijalima može mnogo toga ispričati, sinergija koju stvaraju svojom međusobnom kombinacijom rezultira izuzetnim interijerskim rješenjima koja lako prate mnoge stilove uređenja.

Osnovne vrste kamena su: sedimentni ili taložni kamen – vapnenac, pješčenjak, masnik, fosilni kamen, travertin, metamorfni kamen – mramor, škriljevac, serpentin, eruptivni kamen - granit, umjetni kamen – teraco, anglomerati, umjetni mramor itd. Odabir kamena trebao bi biti prilagođen namjeni i podneblju u kojemu se koristi. Vapnenci i mramori pripadaju u osjetljivije vrste, pa su kao takvi preporučljivi za unutarnje prostore, a ostale vrste koriste se za unutarnje i vanjske prostore. Kamen se može primjenom oštetiti, i to zbog neprimjerenog održavanja, upotrebe kemikalija ili nepažnje. Odabir pribora i sredstava za čišćenje uvjetovan je tvrdoćom i poroznošću kamena.

Kamen se u svijetu arhitekture i dizajna najčešće koristi za popločavanje unutarnjih i vanjskih podnih i zidnih površina, izradu namještaja i ukrasnih predmeta, obloge stubišta i fasada, izradu ograda, fontana te kao građevinski materijal za zidanje.

Željezo, čelik i njegove legure sastavni su dio suvremene arhitekture. Primjenjuju se za različite nosive konstrukcije objekata, paviljona i nadstrešnica, obloge zidnih i krovnih površina, ograde, izradu namještaja, rasvjetnih tijela, a primjena u svijetu građevinarstva i ostalih grana seže još dalje.

Kombinacija kamena i željeza u interijeru doista je efektna i raskošna. Raskoš se proteže od tradicionalnih do minimalističkih stilova uređenja prostora. Karakteristika tih materijala je njihovo jednostavno oblikovanje i uklapanje u raznovrsne stilove tako da svaki pojedinac može pronaći sebe u ekspresiji kamena i željeza. Iako se prvotno doživljavaju kao hladni materijali, načinom oblikovanja, bojom, količinom prisutnosti u prostoru te odnosom s drugim materijalima i rasvjetom mogu stvarati nadasve toplu i ugodnu atmosferu, potpuno različitu početnoj asocijaciji.