Mozaik
OSJEČKI TAMBURAŠKI SASTAV GOSTOVAO U SLATINI

Džentlmeni: U pop-tamburi
se i dobro snalazimo
i dobro osjećamo
Objavljeno 19. rujna, 2019.
Imaju tri službena albuma, s jednim su bili nominirani za nagradu Porin

Slatinska radiopostaja produžila je ovogodišnje Slatinsko ljeto, u kojemu je kvalitetnim i atraktivnim koncertima uglednih imena hrvatske estrade obilježila 50 godina postojanja i neprekidnog uspješnog rada. A budući da su slavonska pjesma i tamburaška glazba iskušani recept za dobro raspoloženje, dobru zabavu i prihvaćenost publike, nedjeljnu večer brojnim Slatinčanima na glavnom gradskom trgu uljepšali su nastupi poznatih osječkih glazbenika Stjepana Jeršeka i sedmeročlanog tamburaškog sastava Džentlemni.

Glazbena večer započela je nastupom Džentlmena, za koje glavni i odgovorni (više odgovorni) član benda Hrvoje Grbeša (brač 1) kaže da su bend iz prošlog stoljeća. Osim njega, na pozornici su bili vokalni solist Zoran Kuna, na primi Mario Mumlek, na basu Ivan Jeršek, brač 2 svira Marko Čuvidić, na bubnju je Bojan Đurić, a gitaru svira Bojan Benčić. Kad je bend započeo glazbenu karijeru 1998. godine, zvao se Zlatna grana.

- Tako smo se nazvali jer smo svi došli iz kulturno-umjetničkih društava i privatne Tamburaške škole Batorek iz Osijeka pa smo smatrali da trebamo, naravno, imati i tamburaško ime. Zlatna grana bilo je, međutim, malo nespretno ime jer je tada uz nas postojala još i Naša grana i Šokačka grana, bilo je kod nas "brdo" grana. Kad smo 2000. godine snimali našu prvu pjesmu Pjesmom je probudite, i odmah za njom pjesmu Za tebe anđele, nekako smo htjeli poprimiti moderniji tamburaški izričaj, odnosno nismo htjeli biti samo klasični, "paorski" ili starogradski tamburaši, nego smo htjeli malo moderniji zvuk. Zato smo i ime promijenili u Džentlmeni. Međutim, nismo imali dovoljno hrabrosti prvi uvesti bubanj ili još neke perkusije kao tada novi instrument u tamburašku glazbu, jer tada još nitko nije imao bubanj u tamburaškom sastavu - priča nam Hrvoje. Kasnije su, međutim, drugi to učinili pa su i Džentlmeni u svoj sastav uključili bubanj.

- Malo smo "zakaskali", ali pridružili smo se i mi, jer sada je takvo vrijeme pa se i mi pomičemo u skladu s vremenom. Tako smo sada i mi u toj pop-tamburi i u tome se dobro snalazimo i dobro se osjećamo - dodaje Hrvoje.

Nije čudno što sastav uspješno traje toliko godina, kad je u bendu doktor glazbe, jedan član ima srednju, dvojica osnovnu glazbenu školu, a ostali su završili Tamburašku školu Batorek, što znači da su svi "džentlmeni" prošli određeno glazbeno obrazovanje, a svi su bili aktivni i u kulturno-umjetničkim društvima. U tome je možda i tajna njihova međusobnog razumijevanja, slaganja, upotpunjavanja i uspjeha.

Džentlmeni imaju tri službena albuma, s jednim su bili nominirani za diskografsku nagradu Porin, imaju pedesetak svojih snimljenih pjesama, a upravo je izašla nova pjesma Zakon ljubavi. Namjeravaju i dalje raditi i snimati jer žele biti u tijeku događanja i u "trendu".

S festivalima su unatrag nekoliko godina malo na "vi". Kažu da su kao tamburaši prošli sve, od prašine do velikih pozornica, obilazili su sve festivale i onda festivalski malo zastali.

- Festivali danas, nažalost, više nemaju onu moć i ulogu koju su nekad imali. Mi danas samostalno možemo promovirati svoju pjesmu i mimo festivala pa smo odlučili festivale malo ostaviti po strani - kažu Hrvoje i dodaje kako misli da ima jedna stvar koju možda rade pogrešno, a to je što relativno malo sviraju svoje pjesme.

- Izvedemo mi desetak naših pjesama, ali mi na svojim nastupima sviramo pjesme koje ljudi znaju i koje su dobro prihvaćene. Možda nas zato vole i angažiraju - objasnio je Hrvoje.

Suradnja sa Stjepanom Jeršekom - Štefom traje od samih početaka 1998. godine. Štefu je trebao bend, a Džentlmeni su trebali nekakav vjetar u leđa pa je ta suradnja bila logična. Ona traje i danas, premda razvijaju i svoje samostalne karijere.

Džentlmeni su više nego sretni zbog svojih turneja i nastupa u inozemstvu. Kažu, obišli su pola svijeta i sreli mnoge ljude iz svoga grada ili okolice.

- Najgore je što u inozemstvu sve više susrećemo ljude iz svoje generacije. To je jedan od onih pokazatelja našega negativnog trenda da mladi ljudi odlaze. Mi smo relativno mladi, a u dijaspori sve više nailazimo na svoje kolege s kojima smo pohađali osnovnu ili srednju školu."

Petar Žarković
Možda ste propustili...
Najčitanije iz rubrike