Premijer Andrej Plenković i njegova, nekad manje, a nekad dosta tanka većina i dalje vode hrvatski politički brod, unatoč snažnim vjetrovima i s ljevice, ali i s desnice, koji ga konstantno pokušavaju zaljuljati i omalovažiti. Da to ipak ne radi tako loše, kako to dio hrvatskog političkog obzora pokušava prikazati, svjedoče danas i neki konkretni pomaci.

Potezi na domaćoj sceni, jednima u pravilu previše blagi, a drugima poput svetogrđa, od djelomično provedene prve verzije kurikularne reforme, do izmještanja spomen-ploče s prvim bijelim poljem iz Jasenovca u Novsku, ili hrvatske potpore Istanbulskoj konvenciji, već su temeljito obrađeni i argumentirani, a dosta je umijeća trebalo kako bi se isplivalo iz problema proisteklih iz godinama ignorirane situacije u Agrokoru i brodogradnij, čime se ni jedna ranija vlast nije usudila ozbiljno pozabavati. No, još su se vidljiviji pomaci Hrvatskoj dogodili i na europskoj, tj. međunarodnoj sceni.

To što je u nekoliko mjeseci najprije Marija Pejčinović Burić postala glavna tajnica Vijeća Europe, paneuropske organizacije za zaštitu sloboda, ljudskih prava i vladavine prava te demokracije, Ivana Maletić imenovana za hrvatsku članicu Europskog revizorskog suda do 2025. godine, a Dubravka Šuica postala potpredsjednica Europske komisije zadužena za demokraciju i demografiju, također se na domaćoj političkoj sceni već pokušavalo prikazati kao nešto sporedno, od čega Hrvatska navodno i neće imati velike koristi. Dok s krajnje desnice stižu poruke kako treba pljeskati Britancima koji pokušavaju izići iz EU-a, iako u toj zemlji zbog toga vlada politički kaos, umjesto misliti da ta imenovanja nešto znače, s ljevice Plenkovićevo postupanje i razmišljanja "razotkrivaju" kao nešto u čemu sve ono vrijedno nestaje, poput već spomenutog "originala" kurikularne reforme. No, ostaje neprijeporno kako ovakvim pozitivnim događajima u nizu na razini EU-a dosad nismo svjedočili, pa ne treba biti osobito pronicljiv kako bi se zaključilo da se Hrvatskoj dogodilo određeno pozicioniranje, neusklađeno njezinoj veličini i ekonomskoj moći. Na upit o značenju spomenutih imenovanja i Plenkovićevoj ulozi u tome, politički analitičar Davor Gjenero ocjenjuje kako je to za Hrvatsku izuzetno važno. Uz tri hrvatske predstavnice u tijelima EU-a, ističe i četvrtu, donedavnu državnu tajnicu Maju Markovčić Kostelac, koja je krajem prošle godine imenovana izvršnom direktoricom Europske agencije za sigurnost mora (EMSA). Plenković je, kaže Gjenero, bio vrlo ponosan kada mu je uspjelo to lobiranje.

- Sve ovo što se sada događalo sa stvaranjem baze za hitne intervencije, dronovima za zaštitu od požara i za zaštitu Jadrana, sve je to posljedica njezinog rada i činjenice da je ona mogla reći da Hrvatska ima na razini izvrsnosti snage koje to rade i da mogu funkcionirati kao baza za zaštitu cijelog Mediterana. Kada je riječ o ova tri novija imenovanja, riječ je o političkim imenovanjima na mjesta na koja smo imali pravo. Samo je, naravno, bilo pitanje koliko ćete visoku poziciju dobiti. Jer, ipak, Hrvatska nije dobila europskog povjerenika za humanitarnu pomoć, koji ne može napraviti ništa korisno za svoju zemlju, jer se bavi Afrikom, nego ste dobili onoga koji se bavi budućnošću Europe, demokracijom i demografijom, dakle ključnim pitanjima koja su nama od interesa. Ivana Maletić je pak kao vrhunska stručnjakinja izabrana bez riječi primjedbe. Potpuno opravdano, jer riječ je o osobi koja europske institucije i financije savršeno poznaje, i koja će taj posao raditi jako dobro - ističe Gjenero, podsjećajući da smo i u prošlom mandatu na toj poziciji imali vrhunskog čovjeka, Nevena Matesa, jednog od najboljih hrvatskih makroekonomista, ali koji je tada jedva izabran, iako je prethodno obavljao visoke pozicije u Svjetskoj banci.

Prema Gjenerovim riječima, za Hrvatsku je važno što istovremeno ima položaj europskog povjerenika zaduženog za demokraciju, glavnu tajnicu Vijeća Europe - dakle operativnog voditelja europske organizacije koja se bavi razvojem demokratskih standarda i pritom će preuzeti predsjedništvo i sudjelovati u stvaranju agende za demokratsko-politički okvir EU-a u idućem razdoblju. "To je izrazito važno, i to su velike prilike da Hrvatska ostavi svoj pečat na daljnjem razvoju Europe", kaže Gjenero.