Simbolično ili ne, ali svakako je zanimljivo: i prvi i sada 50. broj Sveučilišnoga glasnika izišli su na petak 13., mnogima sinonim za nesretan datum. Tu sam činjenicu, kao idejni začetnik i urednik Sveučilišnoga glasnika, istaknuo i u tadašnjem uvodniku za prvo izdanje, zaželjevši da bude upravo suprotno, uz zaključak: „Nek’ nam je sretan petak trinaesti!“

Nakon pune četiri i pol godine neprekidnoga mjesečnog izlaženja Glasnika i rezultata koje smo zajednički postigli, nadam se kako nije pretenciozno zaključiti da je uglavnom bilo (i još uvijek jest) baš tako – sretno i uspješno. Osobno, zadovoljan sam što sam dobio i takvu jedinstvenu priliku primijeniti znanja i vještine stečene dugogodišnjom novinarskom praksom (među ostalim, dobrim dijelom i u Glasu Slavonije), ali i učenjem i teorijskim usavršavanjem većinom upravo na Sveučilištu u Osijeku na kojem posljednje četiri i pol godine sudjelujem u izvođenju nastave na medijskim i komunikološkim kolegijima. Još sam više ponosan što je Sveučilišni glasnik nedvojbeno zaživio u akademskoj zajednici, ne samo osječkoj. To je ujedno dokaz kako je inicijalna ideja o nužnosti ponovnoga kreiranja specijaliziranoga sveučilišnog glasila, nakon gotovo dva desetljeća stanke, pala na plodno tlo. I potvrda kako dva važna subjekta u društvenom životu istočne Hrvatske - Sveučilište u Osijeku i Glas Slavonije - mogu zajedničkim snagama stvoriti kvalitetan medijski proizvod. Na kraju, ostaje mi samo uputiti brojne zahvale. U prvom redu, nekadašnjim i sadašnjim najbližim stalnim suradnicima u uredništvu Glasnika. Nadalje, zahvaljujem Glasu Slavonije, čiji su tekstualni, grafički i fotografski materijali iz bogate arhive dragocjeni, a vrijedni suradnici jednostavno neprocjenjivi u stvaranju Glasnika. Također, zahvaljujem svim suradnicima (čija je mreža sve šira) sa svake sastavnice Sveučilišta, a posebne zahvale upućujem onima koji redovito čitaju i prate naš rad. Sveučilišni glasnik ide dalje.